|
Poslao: 06 Dec 2006 23:26
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
SMRTNE RUZE
Bokori ruza mirisom zubore
Oko tvoga cela blijeda, zamisljena.
Kroz zatvoren prozor zore svijecom gore.
Na krevetu lezis od sna ispijena.
Pijana od ruza. U smrt zaljubljena.
Vani tresnja miri prvim pahuljama
Moje misli k tebi pcelama se roje.
Ti smijesis se mrtva u bijelim haljinama,
Dok pred kucom svati smrznuti -
Propeti konji ukopani stoje.
Spavas poput cvijeta u knjizi,
Pritjesnjena izmedju smrti i zivota.
I kao da nisi zena.
Sva si u snu ljepota.
Dopuna: 06 Dec 2006 23:26
NEKI STID
Na zlo sam odavno vec okornjacio,
jos jedino dobrota cista mene gane.
O pete sam zavist okacio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mrznje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad cutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajuci kud bih sa ocima.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 13 Feb 2007 23:23
|
offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
ZAŠTO SE DJECA NE SMIJU
To što prolaze starci zamišljeni,
Što misli im o smrti obraze piju,
To još razumijem, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
I to što pored zrelih žena
Prolazi svijet umornih očiju -
I na to sam se navik'o, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
To što se u metrou ni riječ ne čuje,
Što parovi ruke u džepovima kriju -
To je već normalno, al' mene plaši,
Zašto se djeca ne smiju?
To da um služi jedino za to:
da o novcu sanja i plod u embriju -
I to sam prošao, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
Enes Kišević
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 14 Maj 2007 23:58
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
BIJELI SNI
Crkavica.
Snijeg se kezi.
Cvokoce.
Skrguta.
Skripi.
Prosinac bjelac
Krosnje brezi
Zaplice,
Zasipa,
Sipi.
U guste pletenice vijavica
Uvijen svaki je put.
U glasu ptice zacakli se
Cvrkut zamrznut.
Sve vise snijezi,
I snijezi,
Nebo se pred ocima bjelasa
U ranjenoj zvijeri sto bjezi
Cijepa se lavez pasa.
A negdje
U drvenoj izbi
Gdje vjetar - vepar vije,
Gdje vucije oci zezu,
Ljubav se moja krije.
Oko nje vampiri kruze.
Krhki leptiri lete.
Padaju snijezne ruze.
Mecava zavija.
Mete.
Dok cjelac uz prozor rze,
I glogovo drvo pucketa,
Ona na medvjedjem krznu
Cvili u svili ljeta.
U njoj jos more romori,
Valovlje u njoj jos dise,
Suncem cjelova gori,
Sjecanjem sva mirise.
Na nekoj divljoj plazi
Jos za njom uzdisu vali,
More je obalom trazi,
Zovu je daleki zali.
Sve vise snijezi,
I snijezi,
I vjetar - vepar vije...
U nekoj drvenoj izbi
Sad moja ljubav bdije.
A nad njom mjesec laje
Ko bijesan pas bez lanca
Ko ludjak u kosulje vezan
Vristi na ledjima vranca.
Ona uz okno sjeda.
Duhova ledi se dah.
Od njene kose krijese
Pauka hvata strah.
Upire pogled daleko.
Dok planina prahom se rusi,
More se pahulja ljulja
U njenoj samotnoj dusi.
Dopuna: 14 Maj 2007 23:58
ISKONSKI NAGON STVARANJA
Bjezeci od smrti,
U pjesme,
Ili u tebe,
Ja sam na istom -
U biti.
Jer sve dok smrtnika bude -
I besmrtnih ce biti.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 20 Okt 2008 00:04
|
offline
- Antoneta

- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 26 Jul 2008
- Poruke: 16
- Gde živiš: Beograd
|
Velik kao dijete
Znas li sto cu ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete?
Ja kada odrastem
jako veliki,
ja cu postati dijete.
Najljepse je kad odrastes,
a ostanes djecji stvor,
pa svi misle da si velik
zato sto si profesor.
Sto si doktor od imena,
strucnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato sto si dijete.
Mozes biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja cu ostat' dijete.
|
|
|
|
|
|