Najverniji pratilac...

Najverniji pratilac...

offline
  • Pridružio: 22 Nov 2003
  • Poruke: 1978
  • Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti

Decembarska noc


Pesnik:

U vreme kada sam bio shkolarac
jedne nocci ostao sam bditi nad knjigom
u mojoj pustoj sobici
sa druge strane stola pojavi se i sede
neko jadno dete obucheno u crno
i lichio je na mene... kao brat

Njegovo lice beshe tuzhno i lepo
i pod svetloshcu mog fenjera
iz moje knjige poche chitati
nagavshi svoje chelo preko mog ramena
ostade tako do jutra
zamishljen, i sa setnim osmehom

Bash kad sam imao petnaest godina
shetao sam tog dana, polako
i puteljak, na kraju shume
u dno stabla pridje mi i sede
jedan mladi chovek obuchen u crno
i lichio je na mene... kao brat

Upitah ga za put...
u jednoj ruci je drzhao sviralo
oko glave imao je krunu od ljubichica
prijateljski me pozdravi
i samo napola se okrenuvshi
prstom mi pokaza planinu ispred mene

U doba kada verujemo u ljubav
tog dana sam bio sam u svojoj sobi
oplakujuci svoje prvo razocharenje
i u ccoshak sobe, kraj kamina sede
jedan stranac obuchen u crno
i lichio je na mene... kao brat

Bio je umoran i zabrinut
jednom rukom pokaza mi nebo
a u drugoj je drzhao mach sa dve oshtrice
od mog bola bolovao je...
al' ne ispusti vishe od jednog uzdaha
i nestade kao san

U doba kada sam bio slobodnjak
da popijem i nazdravim na feshti
i jednog dana kad sam podigao chashu
preko puta mene dodje i sede
prijatelj po vinu obuchen u crno
i lichio je na mene... kao brat

Protresao je svoj mantil
otkrivajuci purpurne zakrpe na njemu
njegova mrshava ruka trazhila je moju
i moja chasha, dotaknuvshi njegovu
razbi se u nespretnoj ruci

Godinu posle... nocc
bio sam na kolenima pored kreveta
u kojem upravo umre moj otac
i sa druge strane krevata dodje i sede
siroche jedno, obucheno u crno
i lichio je na mene... kao brat


Ochi su mu bile natopljene suzama
kao andjeli bola
na glavi je imao krunu od shiblja
njegovo sviralo bacheno na zemlju bilo je slomljeno
ljubichaste zakrpe bile su boje krvi
a mach sa dve oshtrice
zaboden u dno njegovih grudi

I setio sam ga se...
vrlo dobro sam ga znao...
uvek sam ga prepoznavao
u svakom trenutku mog zhivota
ta chudna vizija
shta li je? andjeo ili demon...
svuda sam video tog prijatelja "senku"

I kada sam kasnije umoran od patnje razmishljao
roditi se ponovo ili okonchati zhivot...
kada sam se zhelio sakriti
i kada umoran od hodanja i trazhenja
hteo sam oticci, pronacci beskraj neke nove nade...

Svuda gde, ispod ovog beskrajnog neba
ostavih svoje srce i ochi
krvarecci od jedne vechne rane...
svuda gde me je povlachio nemir
dok sam za sobom vukao svoj umor

Svuda gde, bez odmora
od zhedji da upoznam ovaj nepoznati zhivot
sledio sam senku svojih nadanja
i svuda gde, bez da sam dozhiveo
sanjao sam o onome shto sam video
ljudsko lice i lazhi...

Svuda gde sam, duzh mojih puteva
zaronio chelo u ruke i kao zhena plakao

Svuda gde sam zheleo zaspati
svuda gde sam zheleo umreti
svuda gde sam dotakao zemlju...
na mome putu dolazio je i sedao
jedan jadnik obuchen u crno
i lichio je na mene... kao brat

I ko si ti,
ti kojeg uvek vidjam na svom putu?
ne mogu verovati u tvoju melanholiju
ako si moja losha sudbina
tvoj nezhni osmeh ima suvishe strpljenja
tvoje suze suvishe sazhaljenja
tvoja bol je sestra moje patnje
i lichi na prijateljstvo

Ko si ti?
nisi moj andjeo chuvar...
nikada me ne dodjes upozoriti
vidish moje boli, i to je chudna stvar
i gledash me dok patim
uz mene hodash chitav moj zhivot
a ja ne bih znao ni kako te nazvati...
ko si, dakle da li te Bog shalje
smeshish mi se a ne delish sa mnom moju radost
zhalish me a ne teshish...

I noccas sam video kako se pojavljujesh
ove tuzhne nocci...
krilo vetra udaralo je u moj prozor...
bio sam sam, zgrchen u krevetu
i gledao sam pored sebe prazno mesto
jos uvek mlako od jednog vrelog poljupca
i seccao sam se svega...
seccao se... kao shto zhena zaboravlja
i osetih kako se jedan deo mog zhivota
zauvek od mene otkide...


Rasuo sam njena pisma oko sebe
sakupljao njenu kosu, ostatke ljubavi
sve ono proshlo odzvanjalo mi je u ushima
njena zakleva na vechnu ljubav
njene vechne zakletve ne duzhe od jednog dana
i posmatrao sam sebe slomljenog
i ruka mi zadrhta...
suze srca, srcem progutane
i ochi koje su ih isplakale
necce vishe prepoznati novo sutra.

Zamotah u maramicu rushevine tih sreccnih dana
i rekoh sebi da ovde dole ono shto traje
lichi na pramen njene kose
i kao ronilac koji voli svoje duboko more
izgubih se u tolikom zaboravu
i plakao sam... sâm
daleko od sveta
svoju izgubljenu ljubav

Da, zheno...
ti jecash, plachesh... patish
ali tvoja nevera je izmedju nas

Eh, zbogom...
razumeces sate koji me odvajaju od tebe
odlazi, odlazi... i u tom srcu od leda
ponesi svoj ponos i zadovoljshtinu
jer ja svoje srce jos oseccam mlado i zhivo
i jos mnogo bola moglo bi u njemu nacci za sabe mesta
chak i pored boli koje si u njemu ti ostavila

Odlazi... odlazi,
svemoccna Priroda nije ti htela bash sve dati

Eh... jadna zheno
ti koja zhelish biti lepa, a ne znash oprostiti
Odlazi... odlazi
prati svoju sudbinu
onaj koji tebe izgubi nije sve izgubio
baci u vetar nashu ljubav isluzhenu
o Bozhe, kada sam je toliko voleo
i ako odlazi... zashto je jos uvek volim...

...i odjednom, u tamnoj nocci videh
neshto kako se shunja bez zvuka
preko zavese videh nechiju senu
i sena pridje i sede na moj krevet...

Ko si ti, izmoreno, bledo lice?
Ko si, tamni liku obuchen u crno?
Shta zhelish od mene, tuzhna ptico selice?
Jesi li ti neki uzaludni san?
Jesi li odraz moje dushe
kao da se vidim u ogledalu...
Ko si zapravo ti? delu moje mladosti

Saputnik kog nishta ne umara?
Reci mi zashto te bez prestanka vidjam
kako sedish u senci moje sadashnjosti... moje proshlosti
Ko si, usamljeni posetioche?
Jesam li ja tvoja kazna?
Chime si zasluzhio da me morash pratiti po zemlji?
Ko si, brate, ako se ne pojavljujesh nikad
sem u danima kad lije iz mojih ochiju...


Vizija:

Prijatelju... moj otac je i tvoj...
Nisam ni andjeo chuvar
niti zla ljudska sudbina
i oni koje ja volim...
ne poznajem ih...
na koju stranu idu njihovi koraci
u ovom trenutku koji zovemo Zhivot...
ne znam...

Nisam ni Bog ni Djavo
i kada si me zovnuo "brate"
dobro si izabrao...

Gde god budes ishao, ja cu biti tu
do zadnjeg od tvojih dana
uvek cu sediti na nekom kamenu kraj kojeg ces procci

Nebo mi je poverilo tvoje srce
i kada te obuzme bol
slobodno dodji meni
na tvome putu cu te pratiti
al' ti nikad ruku necu mocci taknuti
prijatelju... ja se zovem Samocca.



(Alfred de Musset)



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 23 Jun 2004
  • Poruke: 3996

Evo decembra.. I napolju je vec mrak..



Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 919 korisnika na forumu :: 16 registrovanih, 6 sakrivenih i 897 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, cikadeda, Djordje29, DPera, dragoljub11987, ILGromovnik, Karla, Kriglord, Krvava Devetka, MilosKop, opt1, raykan, slonic_tonic, sovanova95, styg, zlaya011