|
Nesto slicno sam odavno dobio i neki dan sasvim slucajno nasao :
Gabriel Garcia Marquez:
"Naucio sam da svi zele zivjeti na vrhu planine, zaboravljajuci
da se istinska sreca skriva u samom nacinu penjanja na vrh"
Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi
nesto malo zivota, iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bi rekao sve o cemu razmisljam,
ali sasvim sigurno bi porazmisljao o svemu sto kazem.
Cijenio bi stvari prema njihovom znacenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bi malo, vise bi sanjao,
znam da svaku minutu sa zatvorenim ocima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao mrvicu zivota, obukao bi se jednostavno,
okrenuo se k Suncu, otkrivajuci ne samo svoje tijelo, vec i svoju dusu.
Uvjeravao bi ljude kako se varaju kad misle da se u starosti nije moguce
zaljubiti. Ne znaju da stare bas zato sto izbjegavaju ljubav!
Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauce letjeti.
Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa staroscu vec s napustenoscu.
Toliko stvari bi se naucio od vas, ljudi...
Naucio sam da svi zele zivjeti na vrhu planine, zaboravljajuci
da se istinska sreca skriva u samom nacinu penjanja na vrh.
Naucio sam da kad novorodjeno dijete uhvati svojom malom
rucicom ocev prst, drzi ga zauvijek.
Naucio sam da covjek ima pravo gledati na drugoga odozgor samo
onda kad mu hoce pomoci da bi se podignuo.
Toliko je stvari sto sam se od vas mogao nauciti,
ali u stvarnosti nemam bas puno od toga,
jer kad me polegnu u grob, ne budem vise zivio.
Govori uvijek sto osjetis, a cini sto mislis.
Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snazno bih te zagrlio
i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim andjelom cuvarom.
Kad bih znao da su to posljednje minute sto te vidim,
rekao bih ti 'ljubim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znas.
Uvijek ima nekakvo sutra i zivot nam daje mogucnost uciniti dobro djelo, ali ako se varam i danas je sve sto mi ostaje, htio bih ti reci da te veoma ljubim.
Sutra nema nitko, zagarantirano niti mladi niti stari.
Mozda danas posljednji put promatras te koje volis.
Zato nemoj vagati, ucini to danas, jer ako se pokaze da sutrasnji dan ne docekas,
zaliti ces za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh,
za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje zelje.
Budi stalno blizu tih koje volis, govori im naglas kako ih trebas,
kako ih ljubis i budi prema njima dobar; nadji vremena reci im
'zao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale rijeci ljubavi koje poznas.
Nitko nece pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokazi svojim prijateljima i bliznjima kako su ti veoma potrebni.
Posalji ovaj tekst kome hoces. Ako to ne napravis danas,
sutrasnji dan bit ce jednak jucerasnjem.
GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godisnji kolumbijski pisac,
autor "Sto godina samoce", dobitnik Nobelove nagrade, boluje od raka.
Povukao se iz javnog zivota,a svojim prijateljima poslao je
Posveceno pismo, koje se siri internetom.
|
)
