R. Tagore

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@ljutica
ja imam Gradinara u izdanju izdavacke kuce Doca,Beograd,1996.
po knjizaram sam vidjao i druga izdanja iste zbirke...postoji roman Brodolom,koji je nedavno izasao u ediciji Nobelovci uz novosadski Dnevnik,posedujem jos jedno izdanje Tagorinih eseja o nacionalizmu...
tako da postoje Tagorina dela objavljivana na srpskom,samo budi uporna
pozz

p.s. pozdravi beogradske knjizare i reci ima da se malo bolje obaveste...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

47

Završiću pesmu svoju, ako ti je tako volja.
Ako srce tvoje ispunjuju nemirom, ukloniću
oči svoje sa tvoga lica.
Ako te na putu prestravljujem, skrenuću i
udariću drugim putem.
Ako te zbunjujem dok pleteš cvetne vence,
izbegavaću tvoj usamljeni vrt.
Ako je voda ćudljiva i divlja, neću proterati
svoj čun pored obale tvoje.


51

Dovrši svoju poslednju pesmu, pa da se
raziđemo.
Zaboravi ovu noć, kad mine.
Koga se trudim da zagrlim? Snovi se ne
daju uhvatiti.
Moje žudne ruke pritiskuju prazninu na srce
i ona mi satire grudi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ne mogu da verujem. ali to je klasika, kad im se ne da bolje pogledati u sistemu. ("nije ni izaslo na srpskom!") trazim, specificno, begunicu.. uf.

Dopuna: 26 Sep 2006 10:26

The Gardener

The tame bird was in a cage, the free bird was in the forest.
They met when the time came, it was a decree of fate.
The free bird cries, “O my love, let us fly to the wood”.
The cage bird whispers, “Come hither, let us both live in the cage.”
Says the free bird, “Amond bars, where is there room to spread one’s wings?”
“Alas,” cries the cage bird, “I should not know where to sit perched in the sky.”

The free bird cries, “My darling, sing the songs of the woodlands.”
The cage bird says, “Sit by my side, I’ll teach you the speech of the learned.”
The forest bird cries, “No, ah no! songs can never be taught.”
The cage bird says, “Alas for me, I know not the songs of the woodlands.”

Their love is intense with longing, but they never can fly wing to wing.
Through the bars of the cage they look, and vain is their wish to know each other.
They flutter their wings in yearning, and sin, “Come closer, my love!”
The free bird cries, “It cannot be, I fear the closed doors of the cage.”
The cage bird whispers, ‘Alas, my wings are powerless and dead.”

R. Tagore

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

IZ GITANDZALI

35.

Gdje duh je neustrasiv, a celo uspravno;
Gdje slobodno je znanje;
Gdje svijet ne lome skuceni zidovi kucni;
Gdje rijeci izviru iz srca istine;
Gdje neumorna teznja pruza ruke prema savrsenstvu;
Gdje se bistra struja razuma ne gubi u pustoj pjescari
mrtvih obicaja;
Gdje ti vodis duh prema sve siroj misli i djelu;
U tom nebu slobode, oce moj, probudi moju zemlju.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

65

Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti, svirepa vladarko, moraš li me lišiti i noći moje?
Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?
Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati, nemirnice?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.

Rabindranat Tagore

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

42


O ludace, divna pijanico!
Kada razvalis svoja vrata i stanes igrati budalu pred gomilom;
Kada za jednu noc istreses kesu i rugas se trezvenosti;
Kada ides cudnim putevima i igras se beskorisnim stvarima;
Ne haj za sklad i pravo!
Kada razvijes svoja jedrila na buri i krmilo se krha nadvoje,
Onda ću te i ja pratiti , druze, i pijan u ponor poci.

Stracio sam svoje dane i noci u drustvu trezvenih, mudrih suseda.
Mnogo znanja osedelo mi kosu, mnogo bdenja pomutilo mi pogled.
Godinama sam pabircio medju stvarima i gomilao parcad i tralje;
Smrvi ih i igraj po njima i zavitlaj sve u vetar.
Jer znam da je najvisa mudrost pijan u ponor otici
Ostavi neka se izgube krivudave sumnje, ostavi me da izgubim putanju svoju bez nade.
Pusti besnu buru neka me otkine sa mojih lengera.
Svet je naseljen dostojnicima i radnicima, korisnim i pametnim.
Tu su ljudi koji su lako prvi, i ljudi koji skromno idu za njima.
Ostavi ih neka budu srecni a i nek rade na srecu drugih, a mene ostavi da budem lud i nekoristan.
Jer znam da je kraj svakog rada: pijan u ponor otici.

Ovoga se casa odricem svih prava da me ubrajaju u redove cestitih ljudi.
Necu se vise ponositi znanjem i sudom svojim o dobru i zlu.
Razbicu sud secanja, prosucu poslednje kapi suza.
Okupacu se u peni rujnoga bisernog vina i razvedriti svoj smeh.
I namerno cu razderati obrazinu stalozenog gradjanina.

I zavetovacu se sveto da cu biti bez dostojanstva i pijan u ponor otici.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Čini mi se da sam te morao voljeti…


Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.



R. Tagore