Vesna Parun

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zlato

Ako je život rijeka što teče,
ljubav je zlato nataloženo.
Ona ga u svom koritu njiše
A zlato raste. I što da dalje
U sebi nosi sve zlatnija je.

Ja već prevalih tri nizine
Daleko za mnom izvor šumi,
a ušće ne znam gdje se krije.
A kad gledam na svoje dno
u šljunku sija zlato čisto.
I od visokog klasja ljeta
zlato je moje raskošnije.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pjesme su umorne

Pjesme su umorne od riječi, kao more od svojih valova.
Pjesme su umorne od lišća koje na njih pada
svaku jesen. Htjele bi jednom otvoriti oči
i vidjeti nad sobom beskrajno nebo
modro i čisto, puno ljubavi.

Pjesme su umorne od riječi
kao more od svojih valova.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ljubomor

Znam orkane koji iz korijena čupaju
stabla stara tisuću godina.
Znan rđu koja izjeda bokove
orijaša na oceanima.
Znam divljanje razlivenih rijeka
i riku lavova uoči potresa.

Znam termite u Australiji
koji su raskopali naselja ovčarska.
I vojske skakavaca što kretahu put sjevera
učinivši da potamni sunce.

Ali ima jedno zlo pod nebom
strašnije od nepogoda orkanskih,
od urlanja razlivenih voda
i od čopora skakavaca.

Ima u našem srcu jedan oganj
koji čuvaju dva vrlo stara
rogožinom pokrita đavola.
I na tom ognju u bakrenom kotlu
čarobnica zelenih očiju
miješa najljući od otrova
što ga je iznašla očajna mašta ljubavi.

To je ljubomor.
Bojim se izreći tu riječ
krcatu jeka grobnih i daha truleži.

Kao kukavica uzrasla u gnijezdu
nježne ptice,tako je ljubomor,
nastanivši se u gnijezdu ljubavi,iz moga srca prognao sve pjevice
i učinio me nesretnom.

Ne slijedite me,
zaobiđite taj put!
Ondje vreba na nas u klupko savijena kobra.
Ne pijte iz one česme!
To je zagađeni izvor

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Prva ljubav


Ne pitaj vishe zashto te ljubim.
Pitaj zashto raste trava i zashto je nemirno more.
Pitaj otkud stizhe vjetar proljetni
I bijelom ladjom snova tko krmi
kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zashto te voli moje chudno srce.
Znash li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi prichaju o zaspaloj ljepoti,
ali ti zhivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina -
o koju se uzalud razbija moj zhivot.
Ne pitaj zashto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzhno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
Na visokoj planini zaborava.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Vesna Parun nosi neverovatan dodir svezine svuda, tako da mi se ponekad ucini kao jedina pesma na svetu... dugo poznajem njeno delo i dodir koji, opet pominjan zbog snage, nosi toplotu na mom usnulom licu, tokom koji moze biti opisan ali samo od nje same ili kroz nju iskazan.... napokon
" dobrota spava pod liscem i njen je osmeh nevidljiv" , a nevidljive su i reci od kojih su satkani njni stihovi, ostaju samo njene ruke, glas i proslost.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Molitva

Molim za Sunce u tvojim ocima,
za dodir koji budi treptaj zivota,
za tebe jedina ljubavi moja.

Molim da ruze ne uvenu kao secanja,
da nijednu suzu ne puste vise.
Molim za tvoje reci satkane od zelje,
Za nase duse obojene tugom.

Molim da samoca ne boli vise,
da dodjes u moj svet,
da svaka nada postane stvarnost,
da svaki tren sa tobom bude vecnost.

Molim da tvoje ruke,
Otope led moga zivota,
da vreme izbrise boli,
da srce zakuca jos jace.

Molim da ne zivim od secanja koja se gase,
Da nikada – postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ADAM I EVA

Spustih glavu na njegovo rame
i on postade krosnjati hrast
a ja u njegovu stablu tiha grana
koja ce sacekati lastavice.

Mracni i zagrljeni bijasmo nalik
drevnom sviracu koji sklopivsi oci
na zlatnu harfu naslonjen, sniva
o jednom bistrom i blagom svemiru
u kome nema smrti. Samo tisina
beskrajnih cvjetnih polja. Svjetlost voda
koje teku bez prestanka. I ljepota
covjeka i zene, mirna i blaga
u nepresusnom djevicanstvu ljubavi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da si blizu

Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.

Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

LICE U SJENI

Zaboravih mu ime, ali znam da milo bjese pticama;
i ljubak bjese osmjehom, pamte moje oci.

I sada idu ljudi pristanistem;
Ja ne okrecem lice,
Zadubena u sapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zasto tuzis?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Jos nisam zastrla prozor, jos nije utisalo more.
Ne kori me, sumo, krosnjama; ne plasi me, vodo, dubinom!

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sonet o odbachenim tugama

Nije ipak sve tako, moj prijatelju vjetre, rekoh
kad smo se obazreli u nocci, ja i on, za onim strnishtima.
I vidjeh neshto kao humak pjeshchani, ponjavu gdje zima
rishe za svoje vrapce sjen pejzazha. Potekoh

za odbjeglim vjetrom samocce i ruke pruzhah za njim,
za tom primamljivo blagom prazninom, shto odasvud
poneshto dobro i poneshto spasonosno u vechernjim
krhkim satima sluti, na zhici obzorja, gdje sprud

sazdan od preboljelih tonova daljina i jata jos mozhe
dozvan da nam odsvira shto nismo htjeli chuti
ili se nismo smjeli za zvukom tim osvrnuti.

I eto nas vec na sjeveru gdje se ognjevi lozhe
usred ravnice, uokrug. A iz poznatog skrovishta
izlaze tuge, jedna po jedna, ne govorec' nishta.


(Vesna Parun)