William Shakespeare

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da te ne volim~kako mozes reci,
kada sam na tvojoj strani protiv sebe?
I zar ja nisam na tvoju misleci
zaboravio ~ svoju bit zbog tebe ?
Ko te mrzi ~ zar mi mrzak nije ?
Na kog se mrstis ~ smesim li se njemu ?
Kada me pogledas mrko ~ najradije
padam tog trena u tugu golemu.
Koju vrlinu ja postujem svoju,
a da je odvec gorda da ti sluzi ?
Dusa mi voli svaku manu tvoju
i pod pogledom tvojim ko rob tuzi.
Mrzi me ; znam da volim one, mila
sto vide; a ja prepun sam slepila !

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sonnet 29
**********

When in disgrace with Fortune and men`s eyes,
I all alone beweep my outcast state,
And trouble deaf heaven with my bootless cries,
And look upon myself and curse my fate,
Wishing me like to one more rich in hope,
Featured like him, like him with friends possessed,
Desiring this man`s art, and that man`s scope,
With what I most enjoy contented least,
Yet in these thoughts myself almost despising,
Haply I think on thee, and then my state
(Like to the lark at break of day arising
From sullen earth) sings hymns at heaven`s gate,
For they sweet love remembered such wealth brings,
That then I scorn to change my state with kings.


Fear no more the heat o the sun
*****************************

Fear no more the heat o the sun,
Nor the furious winter`s rages;
Thou thy worldly task hast done,
Home art gone, and ta`en thy wages.
Golden lads and girls all must,
As chimney-sweepers, come to dust.

Fear no more the frown o` the great;
Thou art past the tyrants stroke;
Care no more to clothe and eat;
To thee the reed is as theoak.
The sceptre, learning, physic, must
All follow this, and come to dust.

Fear no more the lightning flash,
Nor th` all-dreaded thunder stone;
Fear not slander, censure rash;
Thou hast finished joy and moan.
All lovers young, all lovers must
Consign to thee, and come to dust.

No exorciser harm thee!
Nor no witchcraft charm thee!
Ghost unlaid forbear thee!
Nothing ill come near thee!
Quiet consummation have;
And renowned be thy grave!


Ariel`s Song
***********

Full fathom five thy father lies,
Of his bones are coral made:
Those are pears that were his eyes,
Nothing of him that doth fade,
But doth suffer a sea-change
Into something rich, and strange:
Sea-nymphs hourly ring his knell -
Hark! now i hear them,
Ding-dong bell.

Sonet 18
**********

Shall I compare thee to a summer's day?
Thou art more lovely and more temperate:
Rough winds do shake the darling buds of May,
And summer's lease hath all to short a date:
Sometime too hot the eye of heaven shines,
And often is his gold complexion dimmed;
And every fair from fair sometimes declines,
By chance, or nature's changing course, untrimmed;
But thy eternal summer shall not fade,
Nor lose possession of that fair thou owest,
Nor shall death brag thou wander'st in his shade,
When in eternal lines to time thou growest;
So long as men can breath, or eyes can see,
So long lives this, and this gives life to thee.


'Under the greenwood tree'
***************************

Under the greenwood tree
Who loves to lie with me,
And turn his merry note
Unto the sweet birds throat,
Come hither, come hither, come hither:


Here shall he see
No enemy


But winter and rough weather.

Who doth ambition shun
And loves to live i' th' sun,
Seeking the food he eats,
And pleased with what he gets,
Come hither, come hither, come hither:


Here shall he see
No enemy

But winter and rough weather.

Here shall he see
No enemy


But winter and rough weather.

Sonnet 115
******************

Let me not to the marriage of true minds
Admit impediments,love is not love
Which alters when the remover remove.
O no, it is an ever-fixed mark,
that looks on tempests and is never shaken,
It is the star to every wand`ring bark
Whose worth`s unkown,although his height be taken
Love`s not Time`s fool,though rosey lips and cheeks
Within his bending sickle`s compass come.
Love alters not with his brief hours and weeks
but bears it out even to the edge of doom
If this be error and upon me proved,
I never writ,nor no man ever loved.

Sonnet 29
***************

When in disgrace with Fortune and men's eyes,
I all alone beweep my outcast state,
And trouble deaf heaven with my bootless cries,
And look upon myself and curse my fate,
Wishing me like to one more rich in hope,
Featured like him, like him with friends possesed,
Desiring this man's art, and that man's scope,
With what I most enjoy contented at least,
Yet in these thoughts myself almost despising,
Haply I think on thee, and then my state
(Like to the lark at break of day arising
From sullen earth) sings hymns at heaven's gate,
For they sweet love remembered such wealth brings,
That then I scorn to change my state with kings.

Sonnet 73
***************

That time of year thou mayst in me behold
When yellow leaves, or none, or few, do hang
Upon those boughs which shake against the cold,
Bare ruined choirs, where late the sweet birds sang.
In me thoust seest the twiglight of such day
As after sunset fadeth in the west;
Which by and by black night doth taketh away,
Death's second self, that seals up all the rest.
In me thou seest the glowing of such fire,
That on the ashes of his youth doth lie,
As the deathbed whereon it must expire,
Consumed with that which it was nourished by.
This thou perceiv'st, which makes they love more strong,
To love that well, which thou must ere leave long.

William Shakespeare

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

My mistress' eyes are nothing like the sun (Sonnet 130)


My mistress' eyes are nothing like the sun;
Coral is far more red than her lips' red;
If snow be white, why then her breasts are dun;
If hairs be wires, black wires grow on her head.
I have seen roses damasked, red and white,
But no such roses see I in her cheeks;
And in some perfumes is there more delight
Than in the breath that from my mistress reeks.
I love to hear her speak, yet well I know
That music hath a far more pleasing sound;
I grant I never saw a goddess go;
My mistress when she walks treads on the ground.

And yet, by heaven, I think my love as rare
As any she belied with false compare.

Dopuna: 21 Sep 2006 22:27

Madrigal

O, skloni, te tvoje usne skloni
Što su na vernost ljupko se klele;
Te oči – tu zoru dana ukloni,
Te svetle što jutro bi zavele,
Al' poljupce moje te usne nek vrate,
neka mi vrate.
Pečate ljubavi uzalud date,
uzalud date.

Dopuna: 21 Sep 2006 22:30

Ti se ne boj više

Ti se ne boj više ni žege ni znoja
Niti razbesnele vejavice zimi –
Zemaljska si posla posvršav'o svoja
I otiš'o kući kad zaradu primi.
I sva mladež zlatna u neki će mah
K'o i dimničari dospeti u prah.

Ti se ne boj više silničke obesti –
Ne može ti ništa ni tiranska vlast –
Ne brini se šta ćeš obući i jesti –
Tebi su sad isti i trska i hrast.

Svi učeni i moćni u neki će mah
Krenuti za tobom i dospet' u prah.

Ti se ne boj više munjinoga bleska,
Nit' izdaje, laži, niti ljute psovke;
Ti se ne boj više ni gromovog treska;
Sve je za te prošlo – i smeh i jadikovke.

Sve ljubavi mlade u neki će mah
Krenuti za tobom i dospet' u prah.

Dopuna: 17 Okt 2006 22:59

Сонет CXLIX


Да те не волим – како можеш рећи,
кад сам на твојој страни против себе ?
И зар ја нисам на твоју мислећи
заборавио – своју бит због тебе ?

Ко тебе мрзи – зар ми мрзак није ?
На ког се мрштиш – смешим ли се њему ?
Кад ме погледаш мрко – најрадије
падам тог трена у тугу голему.

Коју врлину ја поштујем своју,
а да је одвећ горда да ти служи ?
Душа ми воли сваку ману твоју

и под погледом твојим ко роб тужи.
Мрзи ме; знам да волиш оне, мила,
што виде; а је – препун сам слепила...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Biti, ili ne biti – to je pitanje.
Da li je casnije u dusi trpeti
Metke i strelice silovite sudbine
Il dograbiti oruzje protiv mora jada,
Oduprijeti im se i pobediti? – Umreti – usnuti-
Nista vise; okoncamo li u tom snu
Bol srca i hiljadu drugih udaraca
Koje telo bastini, tad je to svrsetak
Sto pobozno ga treba zeljeti. Umreti – usnuti –
Usnuti! I mozda sanjati. Da, tu je smetnja;
Jer snovi sto nas u snu smrti mogu snaci,
Kad stresemo sa sebe vrtlog taj zemaljski,
Oklijevati nas cine. Zbog tog obzira
Ta nesreca zivota tako dugo traje.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

................

Dobri pastiru,reci ovom mladicu sta znaci voljeti.
To znaci biti stvoren od uzdaha i suza
To znaci biti stvoren od vjere i odanosti
To znaci biti stvoren od maste
Stvoren od strasti i zudnje
Od obozavanja,posvecenosti i paznje
Od poniznosti,strpljenja i nestrpljenja
Od cistoce,iskusenja i pokornosti...


.................

Dopuna: 18 Feb 2007 19:38

.............

Ne priznajem prepreke
za brak vernih dusa
Ljubav nije ljubav
Koja se menja kad naidje na promjenu
ili odlazi sa onim koji odlazi...
O,ne!To je vjecni putokaz
snazan i nicim uzdrman
To je zvezda svakom izgubljenom lavezu,
cija je vrijdenost nepoznata ali ne i velicina..
Ljubav nije luda vremena
iako rujne usne i obrazi
pod zamah njegova srpa dolaze
Ljubav se ne menja s njegovim kratkim
casovima,nedeljama
ona traje vjecno
do samog sudnjeg casa.
ako je ovo greska,dokazi mi
ili ja nikada pisao nisam a covjek volio nije....

.....

Spoj vernih duša smetnja ne remeti.
A ljubav nije ljubav, koju svako
S promenom menja, il ako se seti
Da s nevernikom izneveri lako.
O ne! Ljubav je tek kula svetilja
Što gleda bure i njihovu penu.
Ona je zvezda, visoka vodilja,
Za zalutalu barku. Ni vremenu
Igračka nije, mada su rumena
Lica pod njenom kosom koja čeka;
O, ljubav nema promena ni mena
Već traje dok je sveta i veka.
Ako ja grešim, moj stih je laž tada
I niko nije voleo nikada.

prevod Stevan Raičković

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ko ce verovati mom stihu u vremenu sto dolazi
Ako bude popunjen s tvojim najvisim odlikama?
Ali jos, nebesa znaju , ko grobnica da je
sto skivaju tvoj zivot ,i pokazuju ni pola tvojega bica.
Kad bih mogao napisati lepotu ociju tvojih
I brojevima vrlim nabrojati tvoje vrline.
Godine sto dolaze bi rekle "Ovaj pesnik Laze!
Tako nadnebeski dodir ne tace zemaljsko lice."
Trebaju li onda moji papiri zutu poprimiti boju,
Biti ko starac prezren sa manje istine no jezik.

I tvoja prava istinom data, gnev pesnika biti.
I protegnut metar anticke pesme neke.
Ali zivi li tada neko dete tvoje,
Zivet ces dvaput,
Kroz njega i kroz rime moje.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Glumac – kralj:

Već triest put su kola žarkog Feba
Obišla krug zemaljski preko neba
I dvanaest je mjeseci blijedim sjajem
Već triest put nad ovim sjalo krajem,
Što ljubav srca, Himen ruke naše
U bračnu vezu svetu povezaše.

Glumica – kraljica:

I mjesecu i suncu doć će kraj
Al ljubavi nam nestat neće sjaj.
Al tvoje srce neku tugu krije
I nisi vedar, ko što bješe prije.
Sve strepim za te, al sa strepnje moje
Nek ne jaduje, mužu, srce tvoje,
Jer strah u žene s ljubavlju korača
I to je veći što je ona jača.
Koliko mi je ljubav, dobro znaš,
A i moj strah je, mužu, tolik baš.
Tko silno ljubi, silan strah ga mori,
A strah kad raste, jače ljubav gori.

Glumac – kralj:

O, naskoro ću ostavit te, draga,
Jer sva mi gine tjelesna već snaga,
A ti na svijetu sama ćeš živovat –
Al svatko će te ljubiti i štovat
I drugi muž –

Glumica – kraljica:

O, nemoj, dušo mila –
Ta to bi gadna izdaja mi bila.
Jer drugog muža može tek da ljubi
Prokletnica, što prvoga ubi.
Na drugi brak nas tjera samo težnja
Zua bogatstvom, a ne iz srca čežnja
Svog mrtvog muža ja bih ubila
Kad sa drugim bih se mužem ljubila.

Glumac – kralj:

Ja vjerujem da sada misliš tako,
Al svaki naum prekrši se lako,
Jer nakana je pamćenju nam rob
I čim se rodi, kopa sebi grob.
Ko plod je, što zelen drži grane,
A kada dozri, sam sa stabla pane.
Što sami sebi dužni smo mi ljudi,
Zaboravljamo, jer smo takve ćudi.
Što zamislimo u žestini strasti,
Kad mine strast, u zaborav će pasti.
Žestina burna radosti i jada
Od sebe sama gubi se i pada
Gdje radosti su obijesne i bučne,
I patnje jada teške su i mučne.
Zbog malih stvari jad se raduje,
A radost opet brzo jadzje.
I ko što sve na svijet prestaje,
I ljubavi sa srećom nestaje.
I ovo još ispitat mnogo vrijedi,
Da l' sreću ljubav vodi ili slijedi
Kad moćan čovjek izgubi svoj sjaj,
I prijateljstvu dođe brzo kraj,
A kada sreća male snađe ljude
Od dušmanina prijatelj im bude.
U obilju ćeš imat prijatelja,
Gdje za njima i ne mori te želja,
A tko u bijedi kuša druga svoga,
Taj dušmanina steče velikoga.
Al sad ću svršit, kako počeh prije:
Što volja nam je, to nam udes nije,
I namjere su naše slabe sve,
Jer naum naš je, ali uspjeh ne.
Sad misliš ti da drugog nećeš htjeti,
Al ta će miso s prvim mužem mrijeti.

Glumica – kraljica:

Ni zemlja nek mi hrane ne daje,
Ni sunce božje nek mi ne sjaje,
Bez radosti mi bio svaki danak
I ne znala za blagi noćni sanak
I svaka nada me iznebjerila
I tamnica mi tijesna domom bila,
Sva zla, od kojih gine ljudska radost,
Nek unište mi svaku slast i sladost
I kroz sve muke vječne neka prođem,
Za drugog muža ako ikad pođem.

Glumac – kralj:

Ta zakletva je teška.
Pođi sad, jer umoran duh mi, te bih rad
Zaludit sankom ovaj mučni dan.

Glumica – kraljica:

Razblažio ti dušu slatki san
I nikada, za cijeloga nas vijeka
Nek ne stigne sudbina zla i prijeka.




Treći čin, drugi prizor.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

I am Afraid

You say that you love rain,
but you open your umbrella when it rains...
You say that you love the sun,
but you find a shadow spot when the sun shines...
You say that you love the wind,
But you close your windows when wind blows...
This is why I am afraid;
You say that you love me too...