|
Ovaj tekst je posvećen samo jednoj osobi. Mom najboljem drugu. Imao bih mnogo toga da napišem o njemu. Toliko toga imam i da ga dignem do neba i da ga spustim na dno. Ali čemu to. To nije neki obicni drug. to je drug koji je uz mene bio kad niko nije. Drug koji je pružao ruku kada je moja ruka bila toliko spustena i bez snage.Drug koji je vijeran i odan do kraja, i sa kojim bi zajedno krenuo u borbu, a i na kraju opet nasmijao.
Želio sam da ti kažem ovde da znam kako ti je. Da znam da je teško prihvatati i biti prihvaćen, a posebno od samog sebe. Želim da ti kažem da znam da si uplašen, ali da ti isto tako kažem da će sve biti u redu. Da ti kažem da i kad svi ne razumijju, ja sam taj koji te razumije, ali neki put čovek mora da se skloni, da bi drugi čovek našao svoj put. Ima ljudi koji su to bolje rekli nego ja,all moram da ti zahvalim za sve ono sto si ucinio za mene i opet da znas da u meni ImAs vjecnog prijatelja!!!
Molim vas,ako mozete iakko do ujutru..
Znam da vam nemam sta obecati i pruziti zauzvrat,ali eto obratio sam se..
|