Pridev koji je postao hit
Prosto je sve prosto!
„Ja to prosto necu!”
„Prosto mislim da nije trebalo da ucestvujemo...”
„Prosto imate nekakve veze...”
„Prosto, na to se ne moze odgovoriti...”
„... postoje prosto neke stvari...”
„... to prosto gledaoci imaju ideju...”
„... prosto je zanimljivo...”
„... prosto se radi o tome....”
„... rec je o starima koje se prosto ne mogu prihvatiti...”
Da li ste primetili koliko se odnedavno cesto upotrebljava pridev prosto? Za prikupljanje gore navedenih primera bilo je potrebno tek tri minuta slusanja i gledanja jedne popularna televizijske politicke emisije u kojoj pored voditelja ucestvuju i gosti. Svi su jednako cesto ponavljali tu istu rec: prosto!
Jednostavno (prosto) receno, stice se utisak da nam je sve postalo prosto. Ali, jasno je da ovaj pridev ne stoji (prosto) na odgovarajucem mestu (bar ne uvek), vec je to postalo neka vrsta mode, neophodan zacin savremnog govora. Kao sto je pre izvesnog vremena bilo veoma sik da se na bilo koju opasku ili pitanje odgovori s trostukim da, odnosno: da, da, da!
Drugim recima, nije ni jednostavno (prosto), ni prostacki (prosto), niti lako (prosto), nego je moda, kao mnogo puta u istoriji jezika, uplela svoje prste ucinivsi, bez pravog povoda jednu rec omiljenijom od drugih. Izvesno je takodje da ukoliko pocnete da vodite racuna o tome koliko puta ljudi danas upotrebljavaju tu rec prosto, sve sto kazu postace vam veoma smesno.
Pridev prosto znaci jednostavn ili obican, znaci osobinu koja se neposredno u svemu vidi i lako razume. Prosto je ono sto nije slozeno: sto se srece na svakom koraku u obicnom zivotu.
Jednostavan takodje znaci prost (poput prostih i prosirenih recenica), kao i obican, cedan, prostodusan, dobrocudan, naivan, nevest... Ako je ensto prosto, onda je jednostavno, obicno. Evo i skolskog primera: „Lako sam uradio pismeni iz matisa. Zadaci su bili prosti!”
Medjutim, kada kazemo prostacki, tada podrazumevamo da je neko prost u ruznom smislu: da ne ume da se snadje ni u najobicnijim prilikama, nego upada u oci svojom neugladjenoscu, neotesanoscu, neobrazovanoscu. U stvari, rec je o prostaku ili prostakluku.
Pridev prost, odnosno prosto (osim toga sto je neka vrsta "bezbojnog ukrasa" savremenog govora) ipak se najcesce upotrebljava u smislu jednostavnosti: to je ono sto nije slozeno. Stoga se namece misao da mnogi danas razmisljaju na jednostavan nacin.. Nismo se toga prvi setili: "Simple Minds: bese naziv rok grupe iz Glazgova koja je osamdesetih godina stoleca za nama bila omiljena..
Uostalom, koje je danas jos do zamrsenih ili teskih misli? Ko jos zeli da se opire nacinu izrazavanja koji je usao u modu? Ko bi da trazi sinonime ili da lupa glavu birajuci reci? Ljudi nemaju vremena, a i mediji cine svoje - lako stvaraju navike.
„To je prosto tako!”, zakljuci veselo nasa poznata novinarka pred milionskim televizijskim gledalistem pre neko vece.
I, sta da kazemo na ovaj izraz jezicke mode? Mozda ono sot su davno govorili nasi preci: neka nam je prosto.
М. Ognjanovic
Izvor: Politikin zabavnik
|