offline
- Not now, John!
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 23 Mar 2004
- Poruke: 523
|
Hehehe. Znam tu foru od ranije. Evo još jedne fore. Riječ je o komičaru Rickyju Gervaisu koji prepričava i komentariše biblijsko stvaranje svijeta:
video i skraćeni transkript:
Citat:Nekad sam vjerovao da smo evoluirali od majmuna i Darvinova teorija kroz prirodnu selekciju je djelovala prilično uvjerljivo tada.
U pripremi za ovu predstavu sam proveo istraživanje i naišao sam na teoriju koja odudara od Darvinove. Našao sam je u prašnjavoj staroj knjizi u biblioteci. Zove se Biblija i Darvin je bio u krivu.
Nismo evoluirali - Bog nas je stvorio. Objasniću vam kako se to dogodilo.
OK. Prva Mojsijeva knjiga, koju inače zovu Knjiga stvaranja ide od početka.
Ovo je prilično velika knjiga, ali... (gleda na sat)... petak je zar ne? Zaključajte vrata.
4 godine mi je trebalo da dođem ovdje - sad će me saslušati. Zamislite koja je gnjavaža ići od vrata do vrata.
OK. Neke stvari koje ćete čuti zvuče pretjerano (priznajem i meni su), ali sam poslije saznao da je drugi naziv za Bibliju - Gospel (bezuslovna istina), dakle istinita je. Srećom, odgovor je sadržan u naslovu.
Prvo poglavlje
"U početku je Bog stvorio nebo i zemlju."
Ne ide u detalje. Ne mora vam objašnjavati. Razumite da On ima ogroman mozak, a vi tako malen i vi pomislite: "Šta!?", a On: "Vjeruj mi. Uradio sam to.". Ako bi vam objasnio onda to više ne bi bila enigma. Znate na šta mislim? Kažete: "To je nevjerovatno!". On kaže: "To je trik", a vi (razočarano): "a ha...". On je ipak svemoguć. Može da uradi šta god želi.
(...)
Poglavlje nastavlja: "I zemlja je bila mračna i bezoblična, i tama je bila nad bezdanom" (bilo je mračno, ali je to uočio) "i Bog reče: neka bude svjetlo. I bi svjetlo".
A? Zar nije to veličanstveno? Stvorio je svjetlost! Ničega nije bilo prije toga!
(...)
Samo je rekao "Neka bude svjetlo" i odjednom je bilo. Vjerovatno nije morao ni da kaže to (rekao je ipak). Mogao je samo: "M... (klik)... e to sam upravo mislio. Sjajno!".
Dakle, stvorio je svjetlo... što znači... da je stvorio nebo i zemlju u potpunom mraku!
Zar nije to predobro? Nije rekao: "OK, daj mi svjetlo, da vidim šta radim... e sad trebam planete...", nego je uradio: "OK, to je sve, evo ga svjetlo, savršeno".
"I Bog vidje svjetlo i vidje da je to dobro."
... iako je to rekao samom sebi...
To jeste zaista bilo dobro, ali ima tu ponosa na samog sebe i arogancije. Svi volimo sami sebe da ocjenjujemo.
Tako završava poglavlje 1, u poglavlju 2 je stvorio sve što leti, gmiže, itd. Stvorio je čovjeka...
Sigurno je mogao reći: "Neka bude čovjek" i bio bi čovjek, ali ga je stvorio od prašine zato što može. "Treba čovjek? OK, malo prašine i evo ga. Treba žena? OK. Hoćemo uzeti prašinu? Ne. Uzmimo jedno rebro."
Sjajno, zar ne?
Stavio ih je u Raj sa svim životinjama, bili su goli i nije ih bio sram.
Sjajno. Bio je odličan.
Poglavlje 3
Ne bih da zanovijetam, On jeste veličanstven, ali po mom skromnom mišljenju, zmija je bila greška.
(...)
"Zmija je bila lukavija od drugih životinja i rekla je ženi...". Da, to je bila zmija koja govori. Šta misli li ste da On ne može stvoriti zmiju koja govori? Naravno da može. On može sve. Radi se o savršenoj dikciji, takođe, a ne o nerazgovijetnom govoru. Govori engleski.
(...)
I zmija reče ženi: "zar Bog nije rekao da smijete jesti sa svakog drveta u Raju?"
Žena reče: "Rekao je da smijemo jesti sa svakog drveta, osim onog u sredini vrta, inače ćemo umrijeti."
Zmija reče: "Nećete umrijeti, ali Bog zna da kad kušate s tog drveta da će vam se otvoriti oči i bićete kao Bog..."
Žena povjeruje zmiji, proba jabuku, da Adamu i zmija je bila upravu. Nisu umrli. Otvorile su im se oči. Pokrili su golotinju...
U tom ide Bog. Vidi sve to i bijesan je...
"Pa, zašto ste se pokrili?"
"Zato što nas je sram."
"Skini to!"
"Ne!".
"Šta? Pa gledao sam njih... Stvorio sam ih velikim da ih vidim s neba, a sad... Ko vam je rakao za jabuku?"
"Zmija!"
I bog uradi... Strog je, ali pravedan.
I počne da dijeli kazne.
Kazna čovjeku je: "Moraćeš da neprestano obrađuješ zemlju...".
Kazna ženi je: "Imaćeš velike bolove prilikom porođaja".
Kazna za zmiju (koja je usrala sve, sjetite se): "puzaćeš do kraja života!"
I nije neka kazna za zmiju. Sigurno nije mogla da vjeruje kakva ju je sreća snašla.
Stoji pokunjeno, čeka kaznu, i Bog kaže: "Puzaćeš do kraja života".
Zmija: "Ali ja već... o, ne. Oh... Da, sredio si me. Da, da. Sad smo kvit. OK, živjeli. Kako ono ide...? Aj, aj, kažnjena sam. Ovo je zaista loše. Da bar mogu letjeti kao sve druge zmije."
Zašto je uopšte stavio zmiju tamo? I još je stvorio da brblja svašta. Ili zašto je postavio to drvo tamo. To je bila nevolja koja je čekala da se desi, zar ne?
Gdje je on uopšte bio dok se ovo dešavalo? On je sveprisutan. Kad je zmija prišla Evi, mogao ju je jednostavno šutnuti ili ućutkati. Ili je mogao reči Evi: "OK, Evo, ja sam Bog, ja ne lažem, ali ako ti zmija bude nešto pričala znaj da laže čim zine".
|
