medju zverima...

1

medju zverima...

offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 901

U autobusu, sedeci pored mene, on mi je sve vreme gledao u kolena. I govorio je, nije prestajao, boze, govorio je tako, kao da zna sve reci ovog sveta. Proklinjala sam sebe sto nisam ponela dzemper, mogla bih da ga prebacim preko krila, ali ne, dan je, verujte mi, bio savrsen, vedar, kao posle lakih snova, i nikakav mi dzemper nije bio potreban. A on je govorio i govorio, i gledao u moja kolena. Pravila sam se da ga slusham, povremeno bih se osmhnula, i srecom putovanje od Novog Beograda do zooloskog vrta na Kalemegdanu nije dugo, inace ne znam kako bih sve to izdrzala. Ma ne, nije mi bilo neprijatno, naprotiv, bilo je nepodnosljivo intezivno. Celu predhodnu nedelju sam mislila o zooloskom vrtu, ne zbog kengura i gavrana, nego zbog njega.Kad mi je direktorka skole rekla u ponedeljak da cu u subotu voditi djake u zooloski vrt, odmah sam uhvatila sebe kako se pitam da li ce i on ici sa nama.
Ti dani izmedju ponedeljka i subote, bili su cisto iscekivanje:moja koleginica, sa kojom delim sobu za pedagoge, primetila je da sam odsutna.-Samo se smesis, sta je sa tobom, kao da si se zaljubila-a ja nisam nista odgovorila, hm, sta da joj kazem. U cetvrtak sam se malo smirila, videla sam ga na savetu roditelja, sedeo je na drugom kraju sale za sednice, direktorka je po obicaju gnajvila, pet minuta price razvlacila je sat vremena, kao gnejcavo testo, skolsko zvono se oglasavalo nekoliko puta, a ona je i dalje mlela i mlela, molim vas apsolutni red i nikakva priblizavanja kavezima, devojcice urednu kosu, decaci pod kontrolom i bez palica za bejzbol, zamolicemo gospodina Mlsdenovica, da ide sa vama kao predstavnik roditelja. On je potvrdno klimnuo glavom, sa zadovoljstvom rekao je.
Vraga nisam se smirila. To je bio privid, ispod koga je rasla drhtavica, o kojoj sam, pravo govoreci, samo slusala. Sve moje dotadasnej ljubavi bile su prividi ljubavi. U noci izmedju cetvrtka i petka nisam spavala, mislila sam da li me je gledao, tamo na sastanku kod direktorke, ili mi se samo cinilo, nisam mogla dobro da vidim znate, ja sam malomkratkovida, ali retko nosim naocare, ne svidja mi se izgled mog lica sa naocarima. On je sedeo izmaknut, i, usudjujem se da kazem, ne bas stvaran, tamo na drugom kraju sale za sednice, tik ispod prozora kroz koji nestedimice lije ostra majska svetlost, i zamagljuje mi ionako zamagljen pogled.-Sta je-bila je neumoljiva moja koleginica kad sam se posle sastanka vratila u sobu-neko ti je zavrteo pamet-tako je rekla, ona zna da cita sa lica, radi sa decom u pretpubertetu.
Da, u subotu ujutru, spremajuci se pred ogledalom, defionitivno sam shvatila:sve moje bivse ljubavi, a nije ih bilo bog zna koliko, bile su samo prividi ljubavi. I vratile su mi se reci koje sam davno slusala, onako kao da su upucene nekom drugom:
-Ti ces mnoge ljude uciniti nesrecnom-govorila mi je moja staramajka,kad sam imala svega 15 godina, i kad su se vec svi muskarci okretali za mnom-a onad ce doci jedan i ti ces biti nesrecna zbog njega. Tako ce se uspostaviti ravnoteza, nema ni jedne stvari na ovom svetu koja nema neku drugu stvar sa kojom se nalazi u ravnotezi, pa je isto i medju ljudima,medju nama, zenama, muskarcima-da, bas to mi je govorila moja stara bakica, aa ja nju tad nisam razumela, nisam ni htela da je razumem, mmojoj ludoj glavi bilo je dovoljno sto su se mladici iz Bloka21 sa Novog Beograda zaljubljivali u mene jer sam ih gledala onim ljdim, vijoglavim pogledom od kojeg su svi odreda padali u nesvest.
Njegov sin redovno dolazi kod mene. Pametan je, ali kao sva deca razvedenih roditelja, ima izvesnih problema u odrastanju. Znam sve o njegovim roditeljima. O majci koja mu sve redje pise iz Kanade, kuda je otishla sa drugim covekom i preudala se, i o ocu, profesoru Mladenovicu koji je preuzeo puno starateljstvo nad sinom i starijom cerkom. Pred autobusom koji je isao iz skolskog dvorista pozdravljam se sa dva Mladenovica, mladji se izgubio negde iza, u guzvi razdragane dece koja ce uskoro videti majmune, a stariji je seo, zajedno sa mnom, na ona dva sedista odmah iza sofera.Pricao je i sve vreme gledao u kolena. Bilo mi je svejedno sta govori, samo sam slusala njegov glas, prijata, gotovo hipnotican, taj glas je imao neku duboku, drhtavu boju, koja se javlja kod razocaranih ljudi, boze samo da ne prestane, molila sam u sebi dok smo prelazili Brankov most, i sve to, njegove reci, svetlost, i kratko putovanje lavovima, raslo je u meni do nepodnosljivosti. Tek tada, zaista tek tada, razumela sam sta mi je govorila majka moje majke, sa pokricem pune prozivljenosti, iz najdubljeg licnog iskustva, onog koje osnazuje svaka mudrost, kako su nas ucili na fakultetu, zato sto je sama prosla kroz slicnu pricu, bila je lepota na glasu, i mnoge ljude je ucinila nesrecnim, a onda je nju zauvek unesrecio moj dedica, koji je voleo sve zene sveta odjednom i umeo je sa njima. I tako, kad smo se upitili prema slonovima, dan se primicao podnevu, pomislila sam, mada sam znala kako se zavrsava svaki ljubavni roman, boze sta ce mi sad reci ovaj covek koji hoda pored mene i koga, birajuci izmedju 6miljardi zelja ovog sveta, jedino, ocajnicki jedino, zelim samo da uhvatim za ruku.
Mihajlo Pantic
...
kao da su odredjene recenice otrgnute iz mog dnevnika....
zasto su sve price tako iste...a opet..toliko razlicite....
“karma koma”



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 22 Nov 2003
  • Poruke: 1978
  • Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti

true... Sad

a mushki pisac...



offline
  • Pridružio: 17 Okt 2005
  • Poruke: 334

Black Orchid @ :
" ... true...

a mushki pisac."


"Mushki pisac " ne bi smeo da ima osecanja ? Posebno ona lepa i fina ?
Hmmm ...?!

offline
  • Pridružio: 22 Nov 2003
  • Poruke: 1978
  • Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti

Zaboga.... ne to... odakle uopshte ta ideja?!? (ako bash hoccete, u tekstu zhena govori, tako da se, kao prvo, uopshte nigde ne govori o mushkim oseccanjima; zatim, naravno da i mushkarci imaju/mogu imati "lepa i fina" oseccanja, to niko ovde ne dovodi u pitanje; povrh svega, ima mnogo odlichnih mushkih pisaca, koji emotivno pishu, chak bolje prenesu neke emocije na papir od zhenskih)

...nego pishe iz zhenine perspektive... kao da zbilja jedna zhena pricha, ili da je "istrgnuto iz dnevnika", ..... razumete? (a to je vec retko, ili bar redje) chak me stil podsecca na neke zhenske pisce, ili bar prevodioce... odlichno "skinuto"...

nije nikakva "uvreda"... samo zapazhanje... malo iznenadjenja, malo pohvale... smešak

offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 901

offline
  • Lukasz 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 05 Apr 2006
  • Poruke: 29
  • Gde živiš: Gdynia

@kindergirl

Sjajna prica. Zaista vredna preporucenja!

Hvala!

offline
  • Pridružio: 03 Feb 2007
  • Poruke: 4
  • Gde živiš: Moskva

hteo bih procitati jos nesto od ovog autora

offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 901

"Zivot nije samo stalno izazivanje i prihvatanje bola. Ne, nije samo to.U njemu mora imati i radosti. ali da se dodje do te tacke mora se izgleda najpre proci kroz patnju. Zivot treba provesti u davanju, davanje umanjuje bol. Samo mnogi nisu dovoljno snazni za davanje. Misle da ce ono sto uskracuju drugima ostati njima. Kako je to skudoumno, postojimo jedino kad se dajemo. Ziveces onoliko dugo koliko budes imao lepog da se secas."
Mihajlo Pantic

Dopuna: 21 Jul 2008 23:11

"Najtezhe i je bilo da izadjem na kraj sa samim sobom, choveku je najtezhe sa sobom. Sa drugima se vecc nekako usaglasi,ali dok nauchi da se izbori sa svojim zabludama i slabostima u tome mu prodju najbolje godine. Kad sam bila mlada, otprilike kao ti danas, umela sam sebi sve da objasnim.Naravno, to nishta nije znachilo za moja oseccanja. Hoccu da kazhem to shto sam znala nishta me manje nije boleo zhivot.Kao da se sa tim znanjem bol samo poveccavao, sve dok nisam otkrila ljubav, ljubav je ostrvo spasa, svaki trenutak bez ljubavi je chista smrt."

"Jedino nekad zadrhtim kad pomislim na zagrljaj, na onaj charobni zagrljaj, posle svega, kad se dusha razlije i svet izgubi ivice, i kad si i svoj i nichiji, i kad nemash chvrst ego, nego se oseccash blazheno uzet i sveutopljen, sve prozhet. Da, jedino mi zagrljaj nedostaje."


"Stvarnost, istinu samog postojanja, chovek ne bi mogao da podnese.Istina je Bol, to jest Radost. Od toga se poludi."
(Panticc citira Tishmu)

"Bog je ionako svuda isti:nem i nedostupan."

"Zato o Bogu mogu govoriti samo kao o metafori, nije kljuchno pitanje da li postoji nego da li nam je potreban. Ukoliko jeste, izmisliccemo ga, i to upravo chinimo. I josh je vazhno kako se objavljuje to shto nam je potrebno recimo kao kao lepota, kao ljubav, kao zagrljaj...sve mi se chini da se najvishe objavljuje kroz bol..."

"Padala je kisha, jedna od onih sluzavih, dosadnih novobeogradskih kisha,kad se chovek osecca kao vlazhna krpa i kada vishe osecca kozhom nego mislima, osecca da je jedino istinsko vazhno ljudsko pitanje, koje reshava sve, hocce li uspeti da nadje nekoga sa kim cce mocci da se zagrli..."

"Mogu sebi sve objasniti, mogu sve uchiniti smislenim, ali to ne znachi da cce bol tad prestati, naprotiv chini mi se da bol raste sa dubinom uvida, ochaj se produbljuje sa nashim znanjem da smo predOdredjeni za bol."

"Nevolja sa bolom je u tome shto vas, mimi vashe volje, prisiljava da ga se seccate, a kad ga se setite on iznova ozhivi. Bol je najpostojaniji deo nas.Ipak, nikad nisam zazhalio zbog toga, siguran sam da moj zhivot ne bi bio tako ispunjen da ga nisam tako prozhiveo, u bolu."

"Sve je u primicanju i odmicanju, u nalazhenju saglasja kojim se onaj oseccaj prisne potrebe za nekim, i na blizinu i na daljinu, chini trajnim, sa uvek istom snagom.Dodjesh i neko ti se obraduje, odesh i neko zbog toga bude tuzhan.Sve drugo, svako stanje potpune, beskonachne nenarushene uzajamne ispunjenosti,a upravo takvom stanju tezhe ljubavnici, otvara put dosadi i zhelji za promenom."

"To nisam znao,a bol chesto dolazi i zbog neznanja, zbog nashe nesposobnosti da vidimo stvari onakve kakve jesu i da ih takvim prihvatimo.
Zashto nas najvishe boli onaj bol potekao od blizhnjih ili voljenih koji nisu ni svesni da nam ga nanose?"

"Odredjuje nas bol koju su nam naneli oni bez chijeg postojanja bi nash zhivot inache bio sasvim bezvredan."

"Pitao sam se kako je i dalje mogucce voleti one koji su nam naneli bol, one koji su nas povredili, one koji su uchinili da patimo, a do njih ne dopire ni nasha ljubav nti saznanje da su nam neshto povredjujucce uradili. Nanose mi bol samom chinjenicom da kao takvi postoje, da ih ima i da ih volim. Vecc time shto postoje oni me ranjavaju, nekako van svoje volje, iz nehata."

"Voleti ceo svet, makar po cenu da on ne sazna za nas.Voleti ga uprkos tome shto nas boli, ne samo u smislu da nam postojano i neodustajno nanosi bol, vecc i samim tim shto smo u njemu."

"Uzeo sam knjigu koju volim i pocheo da chitam, nasumice, tamo gde se otvorila. Takve knjige su najredje. Gde god da ih otvorish, neshto ti kazhu."

M.Panticc ,"Ovoga puta o bolu"
(2 be continued)

inache nemam odgovor vecheras na ta pitanja "kako je mogucce da..."(vidi gore)...ako neko ima neka pisne ovde ili na pp...
p.s. : http://www.mycity.rs/Blog/Modrice.html


Dopuna: 11 Jan 2009 23:14

"Depresija je,dabome, posledica manjka svetlosti, u nama i oko nas."

"Pod prstima dok dodirujesh zid, oseccash kako su pre tebe tu radili stari majstori. Poneshto se i zaradi, zhivi se nekako.Osim toga, stalno nekuda putujemo, penjemo se na skele, upijamo svetlost."

"Kakva zabluda.Da, sve je stihija.Samo oblaci umishljaju da plove kud im se hocce.Ni to naravno nije tachno.I oni hitaju uvek na rub sveta."

"Manje zanimljiv deo dana", M. Panticc

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2005
  • Poruke: 2408

Može li još neki odeljak iz istih ili drugih Pantićevih priča, kindergirl? Ovo dosad je prava književna preporuka i, takoreći ljubav na prvi pogled između mene i Pantićeve proze. Prepoznavanje. A sramota me je i da kažem - nisam ga do sad čitala.

offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 901

@Sorelag

eh, ja sam se odavno prepoznala (vidi datum prog posta gore).. Smile
Obozavam jednostavnost kod njega. i sveprozhivljenost.
jednostavnost koja zaseche bash tamo gde najvishe....

no... nije se dalo da prekucam vishe, tako mislim da na MC nema.
sem komadicc:
"Jedino nekad zadrhtim kad pomislim na zagrljaj, na onaj charobni zagrljaj, posle svega, kad se dusha razlije i svet izgubi ivice, i kad si i svoj i nichiji....."

inache meni je omiljena "Ovoga puta o bolu". smešak

*

nadjoh malo pre i zanimljivu kritiku pa ko zheli:
http://polja.eunet.rs/polja452/452-17.htm

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1195 korisnika na forumu :: 47 registrovanih, 10 sakrivenih i 1138 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., ajo baba, Alibaba1981, Andrija357, bankulen, Ben Roj, Boris90, Botovac, BraneS, brundo65, ccoogg123, Dannyboy, djboj, DonRumataEstorski, Dorcolac, draganca, Dvojac005, Georgius, havoc995, ikan, ivica976, JimmyNapoli, Joja, Kubovac, kybonacci, Lazarus, LUDI, MB120mm, mercedesamg, milimoj, milos.cbr, MrNo, Nemanja.M, nick79, ostoja, Panter, panzerwaffe, prle122, randja26, savaskytec, slonic_tonic, solic, stalja, tubular, vathra, vobo, xanadu