Kada smo bili mali igrali smo zmurke, jurke, lecke, sarena jaja standardne igre. Mislim da su te igre rasprostranjene i da su pravila manje vise ista svuda. Takodje i malo grublje igre trule kobile, janine janine. Prvu je bobby opisao, a druge se nesecam, ali mislim da je bila grublja od trulih kobila.
Od igara za razmisljanje igrali smo mice, memorije, znam da ce zvucati smesno, ali igrali smo kao mali i sah.
Klise, koje je bobby opisao igrali smo i mi, ali na drugaciji nacin. U zemlji bi se izdubila mala uzduzna rupa. Poprecno sa tom rupom bi se stavila grancica ducine 5-10 cm, duzi stap, koji bi igrac zavukao ispod grancice, ja sluzio da se grancica odigne od zemlje i u drugom pokusaju udari da odleti sto dalje.
Igrali smo se i sa blatom, pravile su se neke kupe u saci i bacale na tvrdo tlo. Tada bi to trebalo da pukne. Onaj cija jace i vise pukne je pobednik. Ne secam se kako se igra zvala.
Takodje smo i sami smisljali igre i njihova pravila. Pa smo tako jurili duhove, jednog smo vala i videli, zamisljali da smo arheolozi i prekopali park u potrazi za kostima dinosaurusa i drevnih gradova, samo smo batine nasli i nista drugo. U istom parku pravili smo kolibe, verali se po drvecu, lomili ruke, razbijali glave...
U jesen smo dubili bundeve i pravili strasila.
Zimi smo se grudvali, klizali, pravili igloe i sneska belica, sankali se u nekoj ogromnoj rupi u kojoj je sada velelepni sportski centar ,u kome se deca mogu igrati za 1500 dinara na sat.
Naravno igrali smo se i klikera, fudbala. A najdraze nam je bilo igrati se sa maketama aviona, koji su zaista leteli i bili teledirigovani, koje je pravio
Bozidar Komac deda od jednog drugara.
E bre uhvati me nostalgija za tim danima.....