|
Nakon što su 1987. širom svijeta zabranjene kemikalije koje uništavaju ozon u višim slojevima atmosfere, znanstvenici željno iščekuju njegov značajniji oporavak.
I iako se činilo da je taj proces započeo, nova studija pokazuje da bi dosadašnji oporavak mogao biti samo iluzija, koja je posljedica 11-godišnjih varijacija Sunčevog intenziteta ili solarnog ciklusa.
No, da ne bi bilo sve tako crno, autori studije predviđaju pozitivne učinke zabrane unutar jednog desetljeća.
Zemlju stalno 'bombardira' Sunčeva ultraljubičasta svjetlost, no većinu tih štetnih zraka apsorbira stratosferski ozon, plin sastavljen od tri atoma kisika.
Kad su znanstvenici dokazali da klorofluorougljici (CFCs), ljudski proizvedene kemikalije, uništavaju ozon, 189 zemalja je, prema Protokolu iz Montreala, zabranilo emisije CFC-a.
Izgledalo je da se globalni gubitak stratosferskog ozona počeo smanjivati krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, na što su neki znanstvenici objavili da je oporavak ozonskog sloja već počeo.
Drugi su osporavali te tvrdnje, ukazujući na to da uobičajene klimatske promjene, solarni ciklus i plinovi koji se oslobađaju u vulkanskim erupcijama također utječu na fluktuacije u koncentracijama ozona te da se to može zamaskirati pod prividni oporavak ozonskog sloja.
Kako bi ispitali učinke tih uobičajenih meteoroloških uvjeta, znanstveni tim iz Instituta za fiziku atmosfere njemačkog Svemirskog centra u Wesslingu, razvio je računalni model koji uključuje sve faktore koji utječu na globalnu izmjenu ozona.
Model pokazuje da je navodno usporavanje gubitka ozona krajem 90-ih vjerojatnije rezultat maksimuma Sunčeve aktivnosti, a ne posljedica zabrane CFC-a.
Dodatno Sunčevo zračenje, koje je posljedica maksimuma aktivnosti naše zvijezde, potiče nastanak ozona tako da razbija kisik kao plin na samostalne kisikove atome, koji se sudaraju s drugim molekulama kisika kako bi stvorili ozon. Zato jer se ozon brzo raspada, njegove se koncentracije opet smanjuju čim prestane intenzivnija Sunčeva aktivnost.
Model njemačkih znanstvenika pokazuje i da se koncentracije ozona neće stalno povećavati sve dok Sunčeva aktivnost ne dosegne svoj maksimum 2008.
"Tada će Sunce opet početi svoj ciklus prema maksimumu, dok će emisije klorofluorougljika nastaviti padati. Nakon toga će početi i značajniji oporavak ozonskog sloja", objašnjava koautor studije Martin Dameris.
"Ovo je zaista prva studija koja kvantificira ulogu solarnog ciklusa, koji može komplicirati praćenje oporavka ozona", kaže NASA-in meteorolog Drew Shindell. "A takvo je praćenje važan korak u prosuđivanju učinkovitosti Protokola iz Montreala."
http://www.iskon.hr/znanost/page/2006/02/15/0183006.html
|
