Mesha Selimovic

Mesha Selimovic

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 22 Nov 2003
  • Poruke: 1978
  • Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti

-----------------------------------------

Sve je mogucce, sve je na dohvat ruke, samo se chovjek ne smije predati. Teshko je dok se ne odluchish, tada sve prepreke izgledaju neprolazne, sve teshkocce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodluchnog, kad pobjedis svoju malodushnost, otvore se pred tobom neslucceni putevi, i svijet vishe nije skuchen i pun pretnji.

-----------------------------------------


- Shta smo to onda mi? Lude? Nesrecnici?
- Najzamrsheniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu shalu kao s nama. Do juche smo bili ono shto danas zhelimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni neshto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mozhemo vishe nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac shto ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vishe toka ni ushca, suvishe malen da bude jezero, suvishe velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeccanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadnishtva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadrzhavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rjeshenja. Preziru nas i bracca i doshljaci, a mi se branimo ponosom i mrzhnjom. Htjeli smo da se sachuvamo, a tako smo se izgubili da vishe ne znamo ni shta smo. Nesreca je shto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi sluchajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznjezheni i tvrdi, veseli i tuzhni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se sluchajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti? Zar bez razloga pushtamo da zhivot prelazi preko nas, zar se bez razloga unishtavamo, ali isto tako sigurno? A zashto to chinimo? Zato shto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znachi da smo poshteni. A kad smo poshteni, svaka chast nashoj ludosti!

-----------------------------------------

Dusha mozhe chesto da odrzhi tijelo, ali tijelo dushu nikad; ona posrcce i gubi se sama.

-----------------------------------------

Smijeshno je mozhda, bio sam chovjek s onim od juche i hocu da budem chovjek s ovim od danas, drukchijim, mozhda i suprotnim, ali me to ne buni, jer chovjek je promjena a zlo je ako ne poslushamo savjest kad se javi.

-----------------------------------------

Nije teshko kad biju, teshko je kad chekas. Gledas i chekas pa boli unaprijed. Boli i poslije ali je to lakshe.

-----------------------------------------

Svakome cu priznati pravo da me prevari osim prijatelju.

-----------------------------------------

Trebalo bi ubijati proshlost sa svakim danom shto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakshe bi se podnosio dan shto traje, ne bi se mjerio onim shto vishe ne postoji. Ovako se mjeshaju utvare i zhivot, pa nema ni chistog sjeccanja ni chistog zhivota.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Idi na vrh
offline
  • Max  Male
  • Super građanin
  • Marko Milic
  • Saobracajni inzenjer
  • Pridružio: 02 Nov 2003
  • Poruke: 1362
  • Gde živiš: Beograd

Ima jos jedna mnogo jaka recenica iz dela "Tvrdjava" koja glasi : "Kada bismo brinuli sve brige sveta, sta bih od nas ostalo?" Inace ova kljiga je Puna filozovskih misli.



Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 28 Mar 2005
  • Poruke: 157
  • Gde živiš: Nije vazno odakle sam sve dok znades kuda putujem

Evo jedne pesme iz "Tvrdjave".


U zivljenju, u trpljenju
srce blijedi,
srce vene,
sjena slijedi
bivseg mene,
u trpljenju, u zivljenju.

Izgubih se u trazenju.
Ja sam bio,
ja sam i sad.
Nisam bio,
nisam ni sad.
Izgubih se u trazenju.

U lutanju, u snovima
noc me rubi,
dan me vraca.
Dan se gubi,
zivot kraca,
u snovima , u lutanju.

U nadanju, u cekanju
zivot snijem,
a snom zivim.
Srce krijem,
srce krivim
sto ne zivim,
sto jos snijem,
u cekanju, u nadanju.

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 22 Nov 2003
  • Poruke: 1978
  • Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti

"...
Saznao sam, eto, sad, na kraju svega, da me nije zaboravila. I ne znam da li mi je drago, jer je tuzhno. Chesto me pominjala, znachi da je mislila o meni.
...
Pokajaces se, lijepa zheno, kad chujesh.
Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad vishe nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te zhene, jedine koju sam volio u zhivotu, nisam se ozhenio. Zbog nje izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrdji i zatvoreniji prema svakome: osjeccao sam se poharan, i nisam davao ni drugima, shto nisam mogao dati joj.
...
Boljela me odsutna.
...
Jer i nju sam ostavio i otishao... ne zhalecci... a pozhalio sam kad nishta vishe nisam mogao izmijeniti.
...
Sad sam mislio samo na nju.
Bilo bi bolje da si me chekala, shaptao sam, u sebi, bilo bi lakshe. Ne znam zashto, ali bi lakshe bilo. Mozhda si ti vazhnija od zavichaja, i rodnog doma, sad, kad te nema. Kamo srecce da te nema, bilo bi lakshe, bilo bi bolje. Bez tebe, vishe me bole tudje daljine, i prazni drumovi, i chudno snovi koje sanjam i na javi, a ne mogu da ih odagnam, bez tebe.
...
Kasno je, nichega vishe nema, osim u mojim mislima. Pa neka ni toga ne bude... neccu ti dozvoliti da me progonish kao avet. Uvijek stojish izmedju ovih brda, kao mjesec, kao rijeka, kao alem na munari, kao svijetla prikaza, ispunila si ovaj prostor sobom, kao ogledalo, natopila ga mirisom, kao postelju. Oticci cu u svijet, tamo te nema, u tom drugom kraju, ni tvoje slike necce bit u meni.
...
Oticci cu, da te ne gledam, oticci cu, da ne mislim na izdaju.
Znash li kako mi je bilo? Znash li kako mi je sada?
Oticci cu, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznijecce ga vjetrovi i sprati kishe, nadam se. U meni ce ga potrti pozlijedjenost.

- Zashto si otishao jesenas? Chovjek nikad ne treba da ode, kad ima razloga da ostane.

Morao sam da idem.

- Ostavio si me. Shta si trazhio po svijetu? Vratio si se tuzhan. Je li to sve shto si dobio?

Tuzhan sam zbog rana, umora, zbog mrtvih drugova.

- Tuzhan si i zbog mene.

Tuzhan sam i zbog tebe, ali neccu da ti kazhem. Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim. Uveche sam lijegao pod shumsko drvo, gladan, izubijanih nogu, promrzao od ledene kishe, i zaboravljao na sve, razgovarajuci s tobom. Korachao sam drumovima bez kraja, uplashio bih se koliko ih ima i kakve su strashne razdaljine na svijetu da te nisam drzhao za ruku, ishao uz tvoje bedro, uz tvoj bok, jedva chekajuci ravan drum, da zatvorim ochi, da mi budes blizha i jasnija.
...
obrazi su joj blijedi, pod ochima duboka sijenka...
...
Zashto si doshla?

Hocces li da podjemo zajedno u svijet?
...
Vec tri dana je tudja zhena, tragovi tudjih ruku su ostali na njoj, tudja usta su skinula mashak s nje...
...
Otishao sam, ne osvrnuvshi se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je chudnu, kao steccak.

Hej - viknuo sam ponekad kroz prostranstvo vremena, dozivajuci bijelu proljetnu mogilu, ali iz daljine nije bilo odjeka.

Tako sam i zaboravio.

I ne bih se, vjerujem, ni sada sjetio, da ove nocci, bash ove nocci, nije doshao njen sin. I moj, mozhda.
..."


"U zhivljenju, u trpljenju
srce blijedi,
srce vene,
sjena slijedi
bivsheg mene,
u trpljenju, u zhivljenju. ..."


---------------------------

"...
Otvorio sam knjigu nasumice i naishao na prichu o Aleksandru Makedonskom. Car je, pricha se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao.

"Zashto? Zar nije lijepo?" pitali su ga.
"Bash zato" odgovorio je on. "Toliko su lijepe, da bi mi bilo teshko da ih izgubim. A s vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih zhalio vishe nego sada.

Pricha je naivna, a opet me zaprepastila. Smisao je gorak: chovjek treba da se odreche svega shto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razocharenje neizbjezhni. Moramo se odrecci ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo unishtiti svoju ljubav, da je ne unishte drugi. Moramo se odrecci svakog vezivanja, zbog moguceg zhaljenja.

Misao je surovo beznadna. Ne mozhemo unishtiti sve shto volimo, uvijek ce ostati mogucnost da nam to unishte drugi. ..."

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 16 Apr 2005
  • Poruke: 2908

I ne bih se, vjerujem, ni sada sjetio, da ove nocci, bash ove nocci, nije doshao njen sin. I moj, mozhda.

Ubi me, toliko da zelim da otvorim prozor i vrisnem do neba, boli kao vatra u ruci, kao strah u srcu, kao voda u plucima, gde mi je hrabrost sada da kriknem da probudim svet... Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad


Tuzhan sam i zbog tebe, ali neccu da ti kazhem. Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim. Uveche sam lijegao pod shumsko drvo, gladan, izubijanih nogu, promrzao od ledene kishe, i zaboravljao na sve, razgovarajuci s tobom. Korachao sam drumovima bez kraja, uplashio bih se koliko ih ima i kakve su strashne razdaljine na svijetu da te nisam drzhao za ruku, ishao uz tvoje bedro, uz tvoj bok, jedva chekajuci ravan drum, da zatvorim ochi, da mi budes blizha i jasnija.

- Zashto si otishao jesenas? Chovjek nikad ne treba da ode, kad ima razloga da ostane.

Boze....

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Stvarno pogadja.....pravo u srce i dusu. Posto ne umem osecanja da pretocim u reci preostaje mi da u recima onih koji to umeju prepoznam i svoja osecanja.

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 17 Jul 2005
  • Poruke: 3097
  • Gde živiš: "Daleko od Negdje"

"Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav."

"Sve više sam s njom, i kad sam sâm."

"Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze."

"Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju."

"Tajna se duže pamti nego jasna istina."

"Strah je najgora izdajica."

"Neprijateljstvo obavezuje kao i prijateljstvo."

"Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. Šta će mu onda i život?"


Etc,etc,etc...

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 900

"Čovek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mesto, čovek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvesnošću koja ga čeka. Promena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smešiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože menjamo. I opet se vraćamo, smireni, utešljivo prevareni.

- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde. A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."

~ Selimović ~
izvor

sa ovakvim citatima se lakshe pregura dan...

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 29 Apr 2008
  • Poruke: 90
  • Gde živiš: ...ni na nebu, ni na zemlji...

Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje:moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednaceni damar. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije vazno šta se dešava u svijetu, nije vazno šta ce biti sutra, vazan je ovaj cas blazenstva bez misli. Da li ce me istjerati iz kuce, ovaj treci, kao što je sin istjerao bolesnog Mustafu Puhovca? Ili cemo se ponositi jedan drugim? Ili cemo se podnositi, kao vecina? U ovom trenutku to nema nikakva znacaja.

Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova, ali ova nikad više. Nikada: jedina konacnost.

Prvi put znam šta je sreca, osjecam je, vidim, mirišem.
Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema.
I ima sreca. Da li je mogu zadrzati?


Potreban je samo minut da se registrujete - da biste učestvovali u diskusiji:
Izaberite vaše korisničko ime [username] :
Vaša email adresa je [email] : Email adresa mora biti tačna!
Ukucajte željenu šifru [password] :
Ukucajte šifru ponovo [password again] :
Jezik [language] :




Ili se jednostavno uloguj preko Facebook-a:
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 167 korisnika na forumu :: 14 registrovanih, 0 sakrivenih i 153 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1311 - dana 15 Nov 2012 21:40

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Boris90, Bosko Buha, Chuck Norris, gfactory, HS2, Limeni91, m0nstrum_, marko1908, Nemanja Opalić, purke62, White Knight, Wisdomseeker, Yuhuuuuuu, Žan Klod vam dam
Siguran hosting