|
Poslao: 24 Jun 2004 22:28
|
offline
- Pridružio: 25 Maj 2004
- Poruke: 82
- Gde živiš: Germany
|
...zeno... od biljke, kamena ili vina,
od svega sto se radja iz zemlje i traje,
rijeci u cijem rastu svice,
u cijem ljetu planu svjetlo limunova.
U tvome imenu plove brodovi od drveta
okruzeni rojem vatre morske modrine,
i sva slova su voda neke rijeke
sto utjece u moje zakreceno srce.
O ime, otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepoznata tunela
sto se s mirisom svijeta spaja.
O, osvoji me ako zelis svojim vrelim ustima,
istrazi me svojim nocnim ocima,
ali me pusti da plovim i spavam u
tvome imenu.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2004 14:43
|
offline
- Aleksandra
- Ugledni građanin
- Pridružio: 16 Avg 2004
- Poruke: 463
- Gde živiš: Beograd
|
Zabranjeno je
Pablo Neruda
Zabranjeno je da se place bez ucenja,
da se ikad probudi bez znanja sta raditi dog dana,
da se plasi sopstvenih secanja.
Nije Zabranjeno je da se smeje problemima,
da se bori za ono sto zelite,
da se ne preda zbog straha da se snovi nece ispuniti.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokusati da se razume sve sto ste zajedno doziveli, da ih zovete samo kada vam trebaju.
Zabranjeno ne biti ono sto jeste medju svima,
da se pretvarate ispred ljudi do kojih vam nije stalo,
izigravati klovna da bi vas se setili, i zaboraviti sve do kojih vam je stalo.
Zabranjeno je raditi sve za sebe i biti u strahu od zivota i posledica i ne ziveti svaki dan kao da je zadnji uzdah.
Zabranjeno je da vam nedostaje neko bez osmeha, da zaboravite njihove oci, njihov osmeh, samo zato sto njihovi putevi nisu u okviru vasih i da zato mislite da njihovi zivoti nisu vredni koliko i vasi, i da znate da svako ima njihov put i uspeh.
Zabranjeno je da pravite sopstvenu pricu, da nemate vremena za one koji vas trebaju, da razumete sta zivot daje i sta uzima.
Zabranjeno je da se ne trazi sreca, da se ne zivi zivot sa pozitivnim pristupom i da se nemisli da cemo biti bolji, i
zabranjeno je ne misliti da bi ovaj svet bez tebe bio bolji...
:-) ovo je brz prevod sa spanskog na engl, i isto tako brz na bcs.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2004 15:35
|
offline
- Peca
- Glavni Administrator
- Predrag Damnjanović
- SysAdmin i programer
- Pridružio: 17 Apr 2003
- Poruke: 23211
- Gde živiš: Niš
|
naravno da ne bi bio bolji, da nisam ja sada ne biste imali ovaj divan forumcic 
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 12 Apr 2005 12:27
|
offline
- Pridružio: 09 Feb 2005
- Poruke: 349
- Gde živiš: Novi Sad
|
Jel to ova???
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne cita,
onaj koji ne slusa muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji unistava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,
onaj koji ne mjenja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,
i ne prica s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bjezi od starosti
i njenog vrela emocija;
onih koji daju sjaj ocima i napustenim srcima.
Lagano umire
onaj koji ne mjenja zivot kad nije zadovoljan
svoiim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne zeli odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si nece dozvoliti,
niti jednom u svojem zivotu,
da pobjegne od smislenih savjeta...
Zivi danas !
Reskiraj danas !
Ucini danas !
Ne dozvoli lagano umiranje !
Ne zaboravi biti sretan !
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 28 Apr 2005 20:56
|
offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
Ne volim te zato jer te volim
i od ljubavi do nevoljenja stizhem
i do chekanja kada te ne chekam,
srce mi prolazi od zime do plamena.
Volim te jedino zato jer te volim,
mrzim te beskrajno i mrzeci te molim
i mjera moje ljubavi skitnichke
jeste da ne vidim i volim kao slijepac.
Mozhda ce izjesti januarsko svjetlo,
surova mu zraka, cijelo moje srce
i ukrasti mi kljuch spokojstva.
U ovoj prichi umirem samo ja
i umret cu od ljubavi jer te volim,
jer te ljubim, ljubavi, krvlju i vatrom.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 29 Apr 2005 19:57
|
offline
- Pridružio: 29 Apr 2005
- Poruke: 50
|
I bje u ono doba . . . dodje poezija
da me potrazi. Ne znam, ne znam odakle je
banula, iz zime ili iz rijeke.
Ne znam ni kako ni kada.
Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu
rijeci, ni tisina,
ali zvala me iz jedne ulice,
iz krosnje noci,
iznenada, medju ostalima,
medju zestokim ognjevima,
ili dok se vracah sam,
tamo je stajala bez lica
i dodirivala me.
Nisam znao što da kazem, usta mi
nisu znala
nista odrediti,
oci mi bijahu slijepe,
a nešto je udaralo u mojoj dusi,
groznica ili izgubljena krila,
i ostadoh sam
odgonetajuci,
tu opeklinu,
i napisah prvi nejasan redak,
nejasan, bez tijela, cistu
glupost,
cistu mudrost
onoga koji nista ne zna,
i odjednom vidjeh
ocisceno i otvoreno nebo,
planete,
treptave plantaze,
sjenu probusenu,
izbodenu
strijelama, vatru i cvijece,
noc koja uspavljuje, svemir.
I ja najsitnije bice,
pijan od goleme ozvjezdane
praznine,
na sliku i priliku
tajne,
osjetih se kao cisti dio
bezdana,
otkotrljah se sa zvijezdama,
srce mi se otisnu s vjetrom.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Maj 2005 20:38
|
offline
- Pridružio: 24 Apr 2005
- Poruke: 197
|
..........................................................................................................................................................jbte..ko je vezao tamu u čvor...................sudaramo se u tmini...................
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Jul 2005 15:29
|
offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
Farewell i jecaji
1
Iz dna tebe, na kolenima,
dete nas, tuzhno kao ja, gleda.
Zbog tog zhivota shto ce u njemu goreti,
morace da se vezhu nashi zhivoti.
Zbog ruku tih, cheda ruku tvojih,
morace moje ruke ubijati.
Zbog njegovih ochiju otvorenih na zemlji
videcu suze u tvojim jednog dana.
2
Ja to ne zhelim, draga.
Neka nas nishta ne vezhe,
nishta nek nas ne spaja.
Ni rech shto usnom tvojom zamirisa,
ni ono shto rech nijedna ne iskaza.
Ni praznik ljubavi shto nas mimoidje,
ni jecaji tvoji kraj okna u kutu.
3
(Volim ljubav mornara
shto ljube i odlaze.
Ostavljaju obeccanje neko
I nikad ih nema vishe.
U svakoj luci po jedna zhena cheka,
mornari ljube i odlaze.
Jedne noci sa smrcu lezhu
u lozhnicu mora.)
4
Volim onu ljubav shto se deli
izmedju poljuba, kreveta i hleba,
Ljubav shto mozhe biti vechna
a i prolazna mozhe da bude.
Ljubav shto se zheli odvojiti
da bi ponovo voleti mogla.
Ljubav obogotvorena shto se primiche,
Ljubav obogotvorena shto odlazi.
5
Vishe se moje ochi necce ocharavati tvojima,
vishe se moja tuga kraj tebe smirivati necce.
Ali, kuda god budem ishao, nosiccu tvoj pogled,
kuda god putovala budes, nosicces moju tugu.
Beh tvoj, ti beshe moja. I shta? Nas dvoje sachinismo
krivinu puta kojim je ljubav proshla.
Beh tvoj, ti beshe moja. Pripashces onom ko te zavoli,
onom ko u vrtu tvome pokupi plodove moje setve.
Odlazim. Tuzhan sam, ali tuzhan sam uvek.
Iz tvog zagrljaja odlazim. Put moj cilja nema.
Iz tvog mi srca jedno dete kazhe zbogom.
A i ja njemu kazhem zbogom, takodje.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Nov 2005 12:32
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.
U Taltalu još nije svanulo proljece.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, ušce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmiješani sa svima, s muškarcima i zenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
----------- Dopuna 07 Okt 2005 1200
Ljubim komad zemlje koji si ti,
jer u poljanama planetarnim
nema druge zvijezde. Ti ponavljas
umnozavanje svemira.
Tvoje beskrajne oci svjetlo su koje imam
sjaja rasutih zvijezda,
koza tvoja drhti kao sto drhte putevi
kojima meteor putuje u kisi.
Od mjeseca bijahu za me tvoji bokovi,
od sunca tvoja usta duboka, i njihova slast,
od toliko goruceg svjetla kao med u sjeni
tvoje srce spaljeno dugim crvenim zrakama,
i tako prelazim vatru tvog oblika ljubeci te,
malu i planetsku, golubicu i geografiju.
----------- Dopuna 15 Okt 2005 2111
Tko me je htio raniti povrijedio je tebe,
udarac otrova protiv mene upravljen
prolazi kroz mene izmedu mojih djela
i na tebi ostavlja mrlju oksida i besanice.
Ne zelim vidjeti, ljubavi, na racvjetalu mjesecu
tvog cela mrznju kako me vreba.
Ne zelim da u tvom snu tudja zloba
zaboravi svoju beskorisnu krunu nozeva.
Kuda idem slijede me gorki koraci,
gdje se smijem grimasa strave podrazava mi lice,
gdje pjevam zavist proklinje, smije se i grize.
To je ta sjena, ljubavi, koju mi dade zivot
to je prazna odjeca sto me, hroma, slijedi
kao pticje strasilo s osmijehom koji krvari.
----------- Dopuna 25 Okt 2005 046
TIJELO ZENE
Tijelo zene, bijeli brezuljci, bijela bedra,
slicna si svijetu kada se dajes.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskace iz dubine zemlje.
Bijah sam kao tunel. Ptice su od mene bjezale
I u meni zapoce noc svoju mocnu invaziju.
Kovao sam te kao oruzje da bih te nadzivio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju pracku.
Ali stize cas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od koze, od mahovine, od mlijeka snazna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oci odsutnosti!
Ah ruze pubisa! Ah glas tvoj spor i tuzan!
Tijelo zene moje, u tvojoj cu ostati ljupkosti
Zedji moja, tjeskobo bez granica, pute neodlucni!
Tamna korita rijeka gdje vjecita zedj ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.
Dopuna: 09 Nov 2005 12:32
Ljubav je vukla svoj rep od bolova,
svoju dugu i staticnu munju od trnja
zatvorismo oci da nas nista,
da nas nikakva rana ne rastavi.
Za taj plac nisu krive tvoje oci:
tvoje ruke ne zarise tu sablju:
noge tvoje nisu trazile ovaj put:
mracni med dostize tvoje srce.
Kad nas je ljubav kao beskrajni val
bacila u tvrdi kamen,
umijesila nas je jednim jedinim brasnom,
i pade bol na drago slatko lice
i tako se u svjetlu otvorenog doba
posvetilo ranjeno proljece.
|
|
|
|
|
|
