|
Imao sam zhenu duge tamne kose
jednom u pijanstvu u ljeto u slami,
a sada je volim, njene noge bose,
tuzhne njene ochi zrelu put shto mâmi.
Tek sada je volim. A bilo je rose
pred jutro, i bilo smijeha je, i sami
bili smo i goli i vreli i glose
pisali smo njezhne po tijelu, po tami
gacali smo dugo trazheci u vatri
log za nasha tijela puna guste krvi
pa sad moje srce o toj gospi snatri
a nisam joj zhenik i nisam joj prvi,
ali sad je volim, tek sada je hocu,
ali gdje je nac'i, gdje je nac'i noc'u.
(Momchilo Popadic)
|
