...blending impressions...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dangerous Thoughts

Said Myrtias (a Syrian student
in Alexandria during the reign
of the Emperor Konstans and the Emperor Konstantios;
in part a heathen, in part chistianized):
"Strengthened by study and reflection.
I won't fear my passions like a coward;
I'll give my body to sensual pleasures,
to enjoyments I've dreamed of,
to the most audacious erotic desires,
to the lascivious impulses of my blood,
with no fear at all, because when I wish -
and I'll have the will-power, strengthened
as I shall be by study and reflection -
when I wish, at critical moments I will recover
my spirit, ascetic as it was before."


I've looked so much...

I've looked on beauty so much
that my vision overflows with it.

The body's lines. Red lips. Sensual limbs.
Hair as though stolen from Greek statues,
always lovely, even uncombed,
and falling slightly over pale foreheads.
Figures of love, as my poetry desired them
...in the nights when I was young,
encountered secretly in those nights.


I've brought to art

I sit in a mood of reverie.
I brought to Art desires and sensations:
things half-glimpsed,
faces or lines, certain indistinct memories
of unfulfilled love affairs. Let me submit to Art:
Art knows how to shape forms of Beauty,
almost imperceptibly completing life,
blending impressions, blending day with day.


Pictured

My work, I'm very careful about it, and I love it.
But today I'm discouraged by how slowly it's going.
The day has affected my mood.
It gets darker and darker. Endless wind and rain.
I'm more in the mood for looking that for writing.
In this picture, I'm now gazing at a handsome boy
who is lying down close to a spring,
exhausted from running.
What a handsome boy; what a heavenly noon
has caught him up in sleep.
I sit and gaze like this for a long time,
recovering through art from the effort of creating it.


Grad

Ti govorish: Oticci cu nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronacci bolji nego shto je ovaj.
Jer ovdje shto chinjah greshno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezhi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zhivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, tracceci ih i
nishtecci.

Al' ne, drugu zemlju, drugo more ti pronacci neccesh,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starecc
u susjedstvu istom, u istim oronulim kuccama.
Skonchavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zhivot kojeg si nishtio ovdje
unishtio u cijelom si svijetu.


Vrati se

O dragi osjeccaju, dodji jos bezbroj puta,
vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno tijelo
dok drevna chezhnja struji u mojoj krvi,
jer se usne i pút moja sjeccaju,
dok ruke jos uvijek kao da ljepotu dodiruju.

O vrati se bezbroj puta te po nocci
zanesi me, kad se usne i pút moja sjeccaju...


Konstantin Kavafi (Konstantinos Kavafis)

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

The Mermade


She had probably come out of the sea right then,
Her hair and her lips
Smelling of the sea till daybreak,
Her breasts with their own ebb and tide.

She was poor, I know
– But you can't talk of poverty all the time –
She softly sang into my ear
Her songs of love

Who knows how much she had seen and learned
During a life spent cheek by jowl with the sea
Mending the nets, casting them and pulling them out
Making fishing lines, cutting bait, cleaning the boat.
Her hands were prickly fish
When they stroked nine.

I saw that night – I saw it in her eyes
How wonderful is dawn out on the high seas;
Her hair taught me all about the waves:
I kept rocking in dreams.

(Orhan Veli Kanık)

...I need painkillers...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ithaka

"As you set out for Ithaca
hope your road is a long one,
full of adventure, full of discovery.
Laistrygonians, Cyclops,
angry Poseidon - don't be afraid of them:
you'll never find things like that on your way
as long as you keep your thoughts raised high,
as long as a rare excitement
stirs your spirit and your body
Laistrygonians, cyclops
wild Poseidon - you won't encounter them
unless you bring them along inside your soul,
unless your soul sets them up in front of you

Hope your road is a long one.
May there be many summer mornings when,
with what pleasure, what joy,
you enter harbours you are seeing for the first time;
may you stop at Phoenician trading stations to buy fine things.
Mother of pearl and coral, amber and ebony,
sensual perfume of every kind-
as many sensual perfumes as you can;
and may you visit many Egyptian cities to learn and go on learning from their scholars.

Keep Ithaka always in your mind.
Arriving there is what you're destined for,
but don't hurry the journey at all,
better if it lasts for years,
so you're old by the time you reach the island,
wealthy with all you've gained on the way,
not expecting Ithaka to make you rich.

Ithaka gave you the marvelous journey.
Without her you wouldn't have set out.
She has nothing left to give you now.
And if you find her poor, Ithaka won't have fooled you.
Wise as you will have become,
so full of experience,
you'll have understood by then
what these Ithakas mean."

C. P. Cavafy
(Translated by Edmund Keeley and Philip Sherrard for Chatto Poetry)

• 3Ovo se svidja korisnicima: ljubicasta, kindergirl, Dusan
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 07 Sep 2012 1:32

ITAKA

Kada se spremiš prema Itaci da pođeš,
treba da zaželiš da putovanje bude dugo,
pustolovina puno, puno saznanja.

Lestrigonaca, zatim Kiklopa,
razljućenog se Posejdona ne boj,
na takve nikad nećeš naići
dokle god ti je misao otmena, dokle god se fina
osećanja dotiču tvoga duha, tvoga tela.

Lestrigonce, zatim Kiklope,
Posejdona divljeg nećeš sresti
ukoliko ih u svojoj duši ne skrivaš
i ukoliko ih tvoja duša ne stavi pred tebe.

Treba da zaželiš da putovanje bude dugo.
I mnogo letnjih jutara da bude
kada ćeš – s kojom li radosti, sa zahvalnošću! –
ući u luke, prvi put viđene,
da zastaneš pred trgovinama feničkim
i da se snabdeš prekrasnim stvarima:
sedefom i koralom, ćilibarom, slonovačom,
i teškim mirisima svake vrste,
koliko god više možeš raskošnih teških mirisa;
u egipatske gradove mnoge da pođeš,
da učiš i da učiš od mudraca.

A na umu uvek da ti Itaka bude.
Da tamo stigneš, predodređeno je tebi.
Ali uopšte nemoj da ubrzavaš putovanje.

Bolje neka godine mnoge traju
i na ostrvo da već kao starac stigneš,
obogaćen onim što si uz put stekao,
ne očekujući da ti Itaka pruži bogatstvo.

Itaka ti je dala divno putovanje.
Da nema nje, ne bi ni pošao na put.
Ali nema ništa više da ti da.

I ako je nađeš siromašnu, Itaka te nije prevarila.
Tako si mudar postao, s tolikim iskustvom,
pa ćeš razumeti već šta to Itake znače.

http://polja.eunet.rs/polja426/426-2.htm



TROJANCI

Naša su nastojanja napori nesrećnika;
naša su nastojanja kao u Trojanaca.
Malo postignemo, malo
dođemo sebi; opet počinjemo
da stičemo hrabrost, puni nade.

Ali uvek nešto iskrsne i zaustavi nas.
Ahilej se pojavi u šancu ispred nas
i prestraši nas gromkim povicima. -

Naša su nastojanja kao u Trojanaca.
Verujemo da ćemo odlučnošću i smelošću
promeniti kob usuda,
i izlećemo da se borimo.

Ali kad dođe do velike nevolje,
smelost i odlučnost nas napuštaju;
duša nam se izmuči i skameni;
oko zidova jurimo na sve strane
pokušavajući da se spasemo bekstvom.

Ipak je naš pad siguran. Gore,
na zidinama počelo se već sa tužbalicom.
Na naše dane uspomene i osećanja oplakuju.
Nas gorko Prijam i Hekaba oplakuju.



OČEKUJUĆI BARBARE

-Šta čekamo ovde na agori okupljeni?

Treba danas barbari da stignu.

-Zašto u senatu vlada takav nerad?
Što senatori većaju, a ne donose zakone?

Zato što će barbari danas stići.
Kakve još zakone da donesu senatori?
Barbari će ih načiniti čim stignu.

-Zašto nam je car tako poranio,
i na glavnoj kapiji grada zaseo
na presto, sav svečan, sa krunom na glavi?

Zato što će danas barbari stići.
Pa car čeka da primi
njihovog vođu. Pripremio je čak
za njega povelju na pergamentu
sa silnim titulama i počastima.

-Zašto su se naša dva konzula i pretori
pojavili u svojim crvenim togama sa vezom;
zašto su stavili narukvice s toliko ametista,
i sjajno prstenje s divnim smaragdima;
zašto su im danas u rukama skupoceni štapovi
sa čudesnim inkrustacijama u zlatu i srebru?

Zato što će danas barbari stići;
a takve stvari zasenjuju barbare.

-Zašto naših valjanih retora nema da kao uvek
saopšte svoje besede, da kažu svoju reč?

Zato što će danas barbari stići,
a njima su govori i svećane besede dosadni.

-Zašto odjednom nastade toliki nemir
i zbrka? (Kako su im lica postala ozbiljna.)
Zašto se tako brzo prazne ulice i trgovi
i svi se vraćaju kućama jako zabrinuti?

Zato što se već smrklo, a barbari nisu došli.
A neki ljudi su stigli sa granice
i rekli da barbara više nema.

Pa sad, šta ćemo bez barbare.
Oni su ipak bili neko rešenje.

Drugi prevod: http://goo.gl/713n4

Dopuna: 07 Sep 2012 15:39

MELANHOLIJA JASONA KLEANDROVOG, PESNIKA U KOMAGENI, 595. GODINE POSLE HRISTA


Starenje mog tela i lica
nanosi mi ranu užasnim nožem.
Ne mogu to da izdržim uopšte.
U tebi, Umetnosti Poezije, tražim utočište,
jer ti makar malo za lek znaš;
za pokušaj da se, Maštom i Rečju, ublaži bol.

To je rana od užasnog noža.
Lekove svoje donesi, Umetnosti Poezije,
koji pomognu - za kratko - da čovek ranu ne oseća.



IZ ŠKOLE SLAVNOG FILOSOFA

Bio je učenik Amonija Sake dve fodine:
ali su mu dodijali i filosofija i Saka.

Posle toga je otišao u politiku.
Ali je digao ruke od nje. Prefekt je bio budala
a svi oko njega drveni mudraci i uštogljeni bukvani:
grčki njihov - očajan, jadnici.
Radoznalost mu privuče
pomalo Crkva: da se pokrsti
i da pređe u hrišćanstvo. Ali je brzo
promenio mišljenje. Zavadio bi se sigurno
s roditeljima, do razmetljivosti paganima:
i oni bi mu odmah - o groze -
uskratili svoje vrlo velikodušno izdržavanje.

Međutim, ipak je morao da radi nešto. Poče da
posećuje
sumnjiva mesta u Aleksandriji,
sve tajne jazbine razvrata.

Sreća mu je u tome bila vrlo naklonjena:
darovala mu je divan izgled.
A on je uživao u božanskom daru.

Bar još sledećih desetak godina
ta lepota će mu potrajati. Zatim -
možda će opet otići do Sake.

A ako starac u međuvremenu umre,
otići će do nekog drugog filosofa ili sofiste:
uvek se nađe neko pogodan.

A napokon, možda će i politici
da se vrati - iz hvalevrednog sećanja
na porodične tradicije,
dužnost prema otadžbini i druge slične zvučne stvari.



O DEMETRIJU SOTERU (162 - 150. GODINE PRE HRISTA)

Sva njegova očekivanja bila su pogrešna!

Zamišljao je da počini slavna dela,
da okonča poniženje koje od vremena
bitke kod Magnezije pritiska njegovu otadžbinu,
da Sirija ponovo postane moćna država,
sa sopstvenom vojskom, flotom,
sa silnim tvrđavama i bogatstvom.

Patio je, postao ogorčen u Rimu,
kad bi osetio u rečima svojih prijatelja,
omladine iz čuvene loze,
pored sve finoće i uglađenosti
što su prema njemu pokazivali - prema
sinu kralja Seleuka Filopatora -
kada bi osetio kako ipak postoji potajni prezir
prema pohelenjenim dinastijama:
kako su one propale, kako nisu za ozbiljna dela,
da vode narode sasvim nepodesne.
Usamio se, postao ozlojeđen i zakleo
da uopšte neće biti tako kao što veruju;
gle, u njega je volje:
boreći se, postići će, uzdići se.

Kad bi samo naišao neki način da stigne na Istok,
da uspešno umakne iz Italije -
svu bi tu snagu što ima
u duši, svu bi tu žestinu
preneo na narod.
O, samo da se domogne Sirije!
Tako je malen otišao iz otadžbine
da se jedva seća i kako izgleda.
Ali je nju uvek zamišljao
kao nešto sveto čemu prilaziš s obožavanjem,
kao pogled na divan predeo, kao viziju
grčkih gradova i pristaništa. -

A sada?
Sada beznađe i jad.
Imaju pravo mladići u Rimu.
Nije moguće da izdrže te dinastije
uspostavljene makedonskim osvajanjem.

Ali svejedno: on sam je nastojao
koliko god je mogao, borio se.
I u svome gorkom razočaranju
još je jedno samo o čemu misli
sa ponosom: jer, čak i u neuspehu,
on svetu pokazuje i dalje istu neukrotivu hrabrost.

A ostalo - bilo je san i zaludnost.
A i ta Sirija - skoro i ne izgleda kao njegova otadžbina,
to je zemlja Herakleida i Aleksandra Bale.