p.s Pazi ovamo, znam da ne posećuješ Mc, pa mirne duše mogu da ti kažem sledeće: ja sam tooooooooliiiiiiiikoooo patila kad si ti otišla i nije te bilo deset i više godina u mom životu. Ne mogu tek tako da te pustim natrag.
Nisam sigurna da mogu da pustim više nikog jer svi nešto vršljaju po meni kao da sam na rasprodaji. Grabe, a ništa ne daju.... gaze blatnjavim cipelama po mojoj svili, zaglavili su mi senku vratima, priklještili prste i oduzeli želju da ikog pogledam u oči.
Mislim da mi ovo poslednje razočarenje nije bilo potrebno.
Život mi se pretvorio u kuckanje poruka i slušanju spletki, nakon čega slede opravdanja i obrazloženja u koja, čak, ni moja trogodišnja Sara ne bi poverovala.
Dakle draga, dobro si primetila : nisam raspoložena, nisam dobro, umorna sam ,spava mi se, hladno mi je, pokušavam da popijem malo vode iz presušenog bunara i dehidrirala sam.
Ako misliš da ti se ne radujem, grdno se varaš, ali NEMAM NAMERU VIŠE IKAD da se oslonim na tebe, niti da mi budeš bitna.
Sad si se setila da postojim ?
...a gde si bila 94,95,96,97,98,00,01,02,03,04,05,06,07 ???
Imala pametnija posla ? Obaveze ?
Gde si na mojoj svadbi, kad mi se rodilo prvo dete, drugo dete, kad sam bila srećna, dok sam patila, kad si mi bila potrebna ?
Valjevu... Novom Sadu ... Prištini ... ?
Znaš šta: moji izbori su pogrešni ...
|