@diamond73,
HVALA PUNO dragi prijatelju i u ime moje i svih onih koji preko ovog bloga tvojim predlozima (linkovima) odu dalje u duhovne sfere...
@BOMBAJ,
PUNO,PUNO ...TI HVALA na izuzetnim recima podrske. Mnogo mi sve to znaci i tvoje lepe zelje nek odu iz tvojih usta u Bozje usi.
Dobro dosao na MyCity i hvala ti sto si se javio ovde. Nek ne zameri Peca sto bas ja zelim dobrodoslicu medju ove divne ljude i interesantne teme,ali videh da je ovo tvoj prvi post na MyCity-ju...Uostalom od dobrih zelja moze biti samo bolje...
@Sklerozice,
i ja sam detaljno procitala sajt Zorana Lazarevica.Akupupunkturologa Smaju,muslimana iz Bosne,koji vazi za mozda najboljeg na ovim prostorima,zvala sam po preporuci kucne prijateljice koja kod njega leci bolno koleno.Bas sam bila voljna da malo bockanja priustim sebi bar kao neki osecaj da radim nesto za sebe.Rekao mi je da on MS ne leci.Pitah ga ,mogu li bar da ti tretnmani pomognu pri ublazavanju nekih simptoma?Rekao je NE.Tako ja zavrsih jos nezapocetu temu sa akupunkturom.Znam neke MS bolesnike koji su se lepih para nadavali akupunkurolozima .Opet ces ponoviti Sklerozice da trebam Bogu da zahvalim,bas kao i za homeopatiju,sto nisam usla u tu pricu...
Dragi moji desilo se nesto pre par dana,tacnije 19.03.(eto zapamtih datum,dan pre proleca):morala sam ako mislim da zivim i da jako idem napred da ostavim proslost za sobom. Da vise ne razmisljam da sam mogla ovo ili ono,ovako ili onako,da nisam iskoristila prilike koje su mi se nudile,da osudjujem sebe sto sam mislila da ima vremena za sve i sto sam cesto mislila vise o drugima nego o sebi...
Bila sam na HENDI DRUSTVU i tamo pisala o tome sta ja mislim da je uzrok MS-a.Izabrah medju ponudjenim stavkama:STRES(kod mene onaj tihi,podmukli,stalni kao vid nezadovoljstva kad vidite kakav je svet oko vas i kad pocinjete da sumnjate u sebe jer vi odudarate),virus i genetska predispozicija.Najvise anketiranih je i reklo STRES na prvom mestu.Posle sam napisala:
Bila sam dosta posvecena svemu cime sam se bavila(brzina,istrajnost,detaljnost,udubljivanje,ozbiljnost),imala veliki obzir prema drugima(razumevanje,udubljivanje,saosecanje)i obracala paznju na to sta drugi misle,osecajna sam,verovatno i perfekcionista po malo...
Na zalost i sad se dosta opterecujem.
Zao mi je sto sam mnoge stvari ostavila za posle,pa sebe sad osudjujem zbog toga...Ali mislila sam ima vremena...
I ja verujem u samoizlecenje.
Mene jos kolje secanje da sam sve mogla,a da sam zakasnila...Da sam sebi mogla mnogo bolje udovoljavati...To mi smeta...Znam sta treba i sta mi dobri ljudi savetuju,ali dovoljno mi je da se samo setim ili pogledam slike svoje i rastuzim se...
Eto budem ja jaka i borim se,ali ti sivi minuti me bas rastuzuju...
Mene je ovo cudo dosta skrhalo.Ali eto 'ucim' da hodam,trudim se...
Kazu mi da sam jaka,ali moram biti jos vise...
No ja pogledah na kalendar danas i zapamtih datum.Od danas moram samo o UNAPRED(jer razmisljati o tome sta smo trebali i sta bi bilo je tamni vilajet i cista pretpostavka.Ko moze znati sta bi bilo? Ne muciti se pitanjima da li smo i gde pogresili.Naravno da sam zdrava mogla bih mnogo toga uraditi,zivot preusmeriti...) da razmisljam,kao da sam se danas rodila,da imam ovo cudo,da ne zalim i da moram da se snalazim.I sto kaze jedan moj prijatelj,kad ja pocnem o proslosti,da mi skrene misli,sali se sa pitanjima:Idu li traktori jos kroz tvoju ulicu?Koji je onaj narandzasti kamion sto je prosao danas?Koliko je oka kukuruza u Arandjelovcu?Koliko ima kvadrata ta IDEA u komsiluku?...ha,ha,ha
Eto...
Ipak mislim da bih uradila drukcije,da sam znala za sve ovo,posto sam mnogo stosta uradila da drugima udovoljim i da ih ucinim sretnijim.Bila sam sazaljiva,a nisam birala,a mogla sam,ono sto meni najvise prija.Sad bih vise pazila na sebe.Ne bih se puno pitala vec pratila svoje osecaje i dusu.
Ali videli ste :danas sam zapisala datum i otpocinjem nov zivot:nista zaljenje,nista kompromis,nista proslost...Samo NAPRED...I ne zelim se zbog MS-a osecati manje vrednom.Sta je bilo ,bilo je...Mislila sam da imam puno zdravlja da svima pomazem,a sad cu preostale potencijale usmeriti samo na sebe. Trudila sam se ja i ranije da to radim,ali sam opet s vremena na vreme padala u bedak. Sad cu kao kad sam prestala da pusim(nakon dve godine pusenja kad sam vec imala dijagnozu)3 pakle dnevno:samo sam jednog dana odgurnula cigare i rekla da ne ide vise tako.I vise nisam zapalila.Nisam ni krizirala.Nista...
Eto tako sam ja pomalo pisala na HENDI DRUSTVU i spremala se da pisem ovde,ali sam se zamarala,bila konfuzna i to se odlagalo...
Sad kad razmisljam,a ne smem puno jer me to vraca u nazad,vidim da me je puno pogadjao taj povrsni,sebicni,materijalisticki stil zivota koji sada egzistira.Osecala sam se kao Marsovac i puno me je pogadjalo i ogranicavalo pa sam se osecala sputano,ograniceno,neshvaceno...Kao da ne pripadam ovde...Ipak najgore dolazi kad sam pocela da imam ozbiljne probleme sa zdravljem.Tada vas i najblizi spustaju komentarima:mogla si ,sto nisi?sad je gotovo.Sad ne mozes...Trpi...
Puno me je pogodilo kad sam videla da su oni koji su bili bas u mojoj blizini zivnuli nad mojom sudbinom i nisu mi bili podrska ,cak su mi odmagali svojom negativnoscu. E to me je klalo,sto sam zbog svoje sazaljivosti bila okruzena ljudima koji su bili ustvari slabici u svakom smislu.Zelite da budete dobri i pomazete,a toga ti ljudi nisu ni svesni.Nije bezveze receno:NE ZNA SVINJA STA JE DINJA.A vi se trosite i mislite ima vremena za vas ,samo da vi nekog ne povredite...
A onda mozete zamisliti kako se oseca covek kad shvati da je dozvolio da bude sputan,jer je imao puno razumevanja za druge...
Ja sam imala osecaj da nema potreba menjati ljude vec u njima probuditi neke fine misli...Pocetnicka greska...I mnogo me je kostala.
Zaustavljena sam kad sam se spremala na promene i na pronalazenje svog kutka na ovoj planeti...
Rekose mi:nekad si mogla ,sad ne mozes.Prihvti da si sa gornje stepenice sisla mnogo unazad...A ja sam i dalje ja,treba li to da objasnjavam?
Zao mi je sto ranije nisam oko sebe obebedila prostor koji meni odgovara. Ali moram se i dalje truditi i ne smem zaliti.
Mozda moje najbolje godine tek dolaze...
Moram verovati u to...
MILI MOJI IZVINITE NA PREOPSIRNOSTI.
NECU VISE I NE SMEM .SVE ME TO VRACA UNAZAD.
ZELIM VAM SVIMA PUNO ZDRAVLJA,SRECE I LJUBAVI
|