Sta je ubilo Kraljevinu Jugoslaviju

1

Sta je ubilo Kraljevinu Jugoslaviju

offline
  • Stane 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 13 Jan 2004
  • Poruke: 3590
  • Gde živiš: Niš

Ovo je tema o kojoj stvarno nazalost jako malo znam. Pretpostavljam da je jezgro problema bilo rivalstvo elita iz Beograda i Zagreba tj. problem oko uskladjivanja nacionalnih interesa dve najvece nacije. Srpska vladajuca elita je pokusavala da uspotavi hegemoniju u novonastaloj drzavi ali detalji svega toga ostaju pitanje?

Laslo?



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 09 Apr 2004
  • Poruke: 109
  • Gde živiš: Zagreb

Problema je, naravno više i trebalo bi ih sagledati sa više razina. Očekivanja ujedinjavajućih strana, zatim pitanje kako se na stvaranje Jugoslavije gledalo (nova država ili proširena Srbija), odnos gospodarskih krugova i običnog stanovništva, i konačno hrvatsko-srpski spor, iako se sva ranije navedena pitanja mogu gledati kroz tu prizmu.

Što su od Jugoslavije očekivali Hrvati, što Slovenci, što Srbi, a što ostali narodi (koji tek tada ulaze u posljednju fazu svog nacionalnog formiranja)?
U globalu priča je jednostavna, Slovencima je bilo stalo osloboditi se njemačkog pritiska, Hrvatima iskobeljati se iz mađarskog zagrljaja i situacije u kojoj je talijanski imerijalizam konačno došao u jako realnu poziciju ostvariti dio svojih pretenzija, jako pogubnih po Hrvatsku. Problem ostaje Srbija. Je li Srbija nastupala isključivo hegemonistički ili je nastupala s pozicija nacionalnog ujedinjenja na ravnopravnim osnovama?
Slovenija, kao etnički zatvoren prostor s lingvističkim vezama s ostatkom države, tj. naroda u njoj, ne većim nego li primjerice Češka, brzo se snašla u novoj državi, koja joj je donijela određenu sigurnost od Nijemaca, a isto tako je dobila područje za svoju ekonomsku ekspanziju. U tom kontekstu treba gledati i kasniju liniju slovenske politike koja je uvijek išla više-manje s pozicija suradnje s državnim centrom, tj. Beogradom. (To je politika koja se uostalom nastavila i u drugoj Jugoslaviji.)

Hrvatska i Srbija će postati svaka na svoj način "rušilački" faktor, koji je će stajati glave obje Jugoslavije. Srbija je još prije rata okupila teritorije s nesrpskim stanovništvom, na koje je počela vršiti pritisak denacionalizacije (Makedonija), odnosno resrbizacije (Kosovo - resrbizacije u smislu naseljavanja Srba i mijenjanja etničke strukture ne bi li se vratilo stanje iz srednjeg vijeka). U novoj državi, zahvaljujući brojnosti Srba na području Hrvatske, Vojvodine i BiH, došla je u poziciju da sličnu politiku nastavi i dalje. No tu se susrela s hrvatskim nacionalizmom, s kojim je imala jednu bitnu razliku. Dok se hrvatska politika kretala s pozicija povijenih tradicija, koje su se usprkos 800 godina hrvatskih veza s Austrijom i Ugarskom očuvale kao vid hrvatske samostalnosti (dakle Franjo Josip vladao kao hrvatski kralj /fantastična je rečenica kojom Čedomir Popov to opisuje:"Kralj Hrvatske objavio je rat kralju Ugarske, dok je austrijski car ostao neutralan. Sve tri osobje bio je Franjo Josip" - riječ je o mđarskoj revoluciji 1848.), Srbiji je takvo stajalište bilo neshvatljivo, jer je ona kretala s etničkih pozicija ("gdje je Srbin, tu je i Srbija"). Na osnovu toga Srbija (tj. određeni krugovi unutar nje) su mogli smatrati da BiH i Vojvodina imaju neupitno postati srpske zemlje (iako u Vojvodini u to doba nisu činili većinu stanovništva), a da se Hrvatska može rasparcelirati na takav način da Srbi postanu jedan od odlučujućih faktora (politika koju su uostalom počeli već Mađari u vrijeme Khuenove vladavine - s ciljem slabljenja hrvatske opozicije - od 8 hrvatskih župana 4 su bila Srbi, iako nisu bili toliko brojni). Iako je stanovištvo bilo toliko izmješano da nikakva podjela na osnovu etničkih ili vjerskih granica nije bila moguća, jedna druga činjenica je zanmerena. Naime Srbi su mislili da bi oni, kao ratni pobjednici trebali biti u prednosti (ovo je naravno malo krarikirano) i stoga će kasnije stalno prijetiti amputacijom, dok su zaboravljali da Hrvati kao katolici imaju mogućnost povećanja svog udjela putem asimilacije, jer je bilo realno očekivati da će dijelovi velikih etničkih skupina Mađara i Nijemaca, asimilacijom postati Hrvati. Ipak, problemi će prvo nastati na području državne uprave.


Naravno, ovo bi bila nacionalna polazišta triju (ili više njih) zainteresiranih strana. Ekonomska, kulturna i ostala pitanja će uvijek ostajati u njihovj sjeni.

Stane (i ne samo Stane) - komentar prije nego krenemo dalje.



offline
  • Stane 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 13 Jan 2004
  • Poruke: 3590
  • Gde živiš: Niš

Jedno mi samo nije jasno... ideja da bi Hrvatska asimilirala etnicke skupine Madjara i Nemaca... sanas da se to dogodi bila je jos manja nego da Srbi asimiluju bilo koga (muslimane, makedonce etc.) Pa Srbe i ostale je bar spajao jezik a Hrvate, Madjare i Nemce ama bas nista (cak u nekim slucajevima ni vera). da ne pominjem antagonizam izmedju te tri nacije (uostalom zato ni Austro-Ugarska nije prezivela).

offline
  • Pridružio: 09 Apr 2004
  • Poruke: 109
  • Gde živiš: Zagreb

U vezi asimilacije:

Nisam tvrdio da bi Hrvatska asimilirala SVE Mađare i Nijemce, ali bi "dobitak" s te strane bio stalan i lako ostvariv. Jezik je tu najmanji problem, jer se podrazumijeva da više-manje svi pripadnici neke manjine govore jezik naroda u čijoj državi žive, a to se povećava trajnošću manjsinkog položaja. Uostalom broj pohrvaćenih Nijemaca (a i Mađara) u hrvatskoj povijesti nije zanemariv, da navedem neke najpoznatije primjere: Ljudevit Gaj, August Šenoa, Adolf Tkalčić, Vatroslav Lisinski ili biskup Strossmayer su porijeklom bili Nijemci, a Ljudevit Vukotinović Mađar.

Po prvim poslijeratnim (48 i 53) popisima u Hrvatskoj je živjelo oko 50-60 000 Mađara, a danas ih još ima 20-ak tisuća, a nije bilo značajnijeg odseljavanja (izuzevši grupu od oko 14 000 koja je preseljena u Vojvodinu, ali prije gorespomenutih popisa. Jednostavno danas se održavaju samo mađarske skupine koje nastavaju kompaktnija područja (Baranja), dok su ostale "žrtva" mješanih brakova i iste vjere (u Hrvatskoj su Mađari velikom većinom katolici.)

Kad smo već kod Mađara i Nijemaca zanimljivo je da su nakon drugog svjetskog rata Mađari bili skupina s najvećim demografskim skokom (a imali su najniži priraštaj - sličnoi kao i danas), a stvar se krije u tome da su se mnogi Nijemci da ostanu živjeti u Jugoslaviji počeli tako izjašnjavati (procjene se kreću od oko 7000 pa do čak 32 000 "mađariziranih" Nijemaca). Izbor je očit, tada im ne bi previše pomoglo da su se izjasnili kao Hrvati (takvima se izjašnjavalo nakon rata oko 3000; zanimljivo je da ih je 2000 postalo Srbi, oko 3000 Slovenci, a ima čak slučajeva izjašnjavanja kao Ukrajinci ili neki drugi narod; jedna skupina se čak deklarirala kao Francuzi i odselila u Francusku jer su porijeklom neki i bili Francuzi, ali zapravo je većina te skupine bila porijeklom iz Elzasa.)

Zanimljivo je u toj relaciji mađrasko-njemačkih odnosa da se danas, nakon 60 godina u nekim krajevima Vojvodine gdje Mađari čine značajan udio stanovništva, opet javljaju Nijemci iako ih po ranijim popisima tamo nije bilo.

offline
  • Pridružio: 09 Apr 2004
  • Poruke: 109
  • Gde živiš: Zagreb

Ne znam što je sa Stanetom, ali mi je čudno da ama baš nitko drugi nema nikakvih komentara na ovu temu, osobito stoga što se ona dosada nije kretala u stilu "čiji je tata jači od čijeg".

offline
  • offman  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 13 Avg 2003
  • Poruke: 3524

Pa, evo odgovora. Wink

Tu zemlju je ubilo udruživanje "neudruživih", kao i drugu (i svaku buduću, ne daj bože) Jugoslaviju.

offline
  • Pridružio: 18 Apr 2003
  • Poruke: 746

Ne bih se slozio... pa Francuska, Nemacka i Engleska su zajedno usle u EU... da ne kazem da su je stvorile. Mislim da "jugoslovenski" narodi imaju vise dodirnih tacaka, ali je spajanje izvrseno na pogresnim osnovama. Umesto da je bilo ekonomsko, uz postovanje razlicitosti, kod nas je ekonomija bila neko "svetsko cudo", a pokusano je gusenje onog nacionalnog, razlicitosti, kulture i tradicije.
Uz sve to, drzavom se ocigledno lose upravljalo tako da su odredjeni regioni mnogo brze napredovali od drugih.
Dakle, dobra i napredna ideja izvedena na krajnje los i nazadan nacin.

offline
  • Pridružio: 30 Jul 2004
  • Poruke: 469
  • Gde živiš: Kragujevac

Postoji jedna greska od starta formiranja Kraljevine. Rec je o tome da nju cine tri konstitutivna naroda, a suveren (koji je imao velika ovlascenja) je poprirodi stvari bio predstavnik iskljucivo jednog. Vrlo je cudno, kako je takva drzava uopste uspela da nastane slobodnom voljom naroda koji su je cinili. Verovatno je bilo i dosta euforije sa jedne strane a Hrvati i Slovenci su na taj nacin uspeli da dobiju i nezavisnost. Logicno je bilo da ce to kad tad puci.

offline
  • Stane 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 13 Jan 2004
  • Poruke: 3590
  • Gde živiš: Niš

Pozdrav Laslo!
Bio sam odsutan danima i danima se nisam kacio na forum... zato sam i potpuno izgubio nit ove rasprave.

offline
  • Pridružio: 23 Apr 2005
  • Poruke: 2

Kraljevinu Jugoslaviju ubila je pre svega nesloga njenih naroda, sto se ponovilo i 1990-ih sa komunistickom Jugoslavijom. Srbi su u nju iskreno verovali, verovatno jedini. Podsetite se da je ideja ujedinjenja Slovena bila stara citav vek. Srbija je morala da zrtvuje svoju drzavnost, svoje slavne vojnicke zastave iz Prvog svetskog rata, svoju medjunarodno priznatu drzavu (na Berlinskom kongresu 1878-). Za Srbe je Jugoslavija bila nacin da se resi srpsko i jugoslovensko pitanje, da se teritorija drzave uveca. Medjutim, Srbija je fakticki izgubila svoj teskom mukom stecen identitet a nista posebno nije dobila.

Za Sloveniju i Hrvatsku je Jugoslavija bila nacin da se oslobode austro-ugarskog pritiska. Njima je Jugoslavija bila samo odskocna daska za stvaranje sopstvene drzave. Slovenija do 1991 nije ni imala drzavu, Hrvatska je imala u srednjem veku pa izgubila. Onu nakaznu NDH tvorevinu od 1941 do 1945 tesko da mozemo smatrati suverenom drzavom. Oni su svoju drzavu obnovili 1991 i njoj stekli medjunarodno priznanje. Hrvatskoj je Jugoslavija odgovarala (1918-) jer je to bio jedini nacin da se sacuvaju Istra i Dalmacija od Italije. Posto je Hrvatska u Prvom svetskom ratu bila na strani gubitnika, a sa NDH tvorevinom i u Drugom, oba puta je usla u Jugoslaviju cisto iz interesa: da izbegne placati odstetu i da udje u krug pobednika a ne porazenih.

Kraljevinu Jugoslaviju ubile su ustase kada su pucale u Kralja Aleksandra koji je jedino tu Jugoslaviju mogao odrzati. Veliki udeo u njenom rusenju imali su i komunisti. Hrvatski zahtevi za sopstvenom Banovinom, pa Republikom. Pucnjava u jugoslovenskom parlamentu zbog prolivene srpske krvi, kada su srpski poslanici, duboko uvredjeni, ubili hrvatske poslanike, ekslacija hrvatskog terorizma, a potom i komunistickog (npr. ubistvo ministra Milorada Draskovica), zavodjenje diktature i naposletku smrt tvorca Jugoslavije, sve su to faktori koji su doveli do njenog rusenja. Tako oslabljena drzava nije mogla preziveti vihor Drugog svetskog rata. Trecem Rajhu nije odgovarala velika i mocna drzava na Balkanu. Medjutim, da su jugoslovenski narodi bili slozni, nikakva spoljna sila ne bi mogla srusiti Jugoslaviju.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 531 korisnika na forumu :: 14 registrovanih, 2 sakrivenih i 515 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Areal84, Bloody, cvrle312, maCvele, MB120mm, Mercury, nik8282, nikoladim, panzerwaffe, sakota79, StefanNBG90, Trpe Grozni, Voivoda