Novi Samerhil - Aleksandar S. Nil

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Novi Samerhil je knjiga buducnosti (da,cak i danas) iako je napisana prije toliko godina (nekih 40tak+ godina). Skola je utemeljena davne 1921 godine. Sam pocetak otvaranja ovakve skole nije bio Bog zna kako prihvacen, ali vremenom su razumni ljudi prihvatali Samerhil kao skolu buducnosti u kojoj djeca imaju ista prava kao i ucitelji, u kojoj su ucenici ravnopravni donosioci u donosenju odluka u skoli. "Skola Samerhil je mjesto gdje se lijeci djecija nesreca i gdje se, sto je jos vaznije, djeca vaspitavaju u sreci."
Samerhil se stekao svjetsku slavu i priznanje po "pionirskom propagiranju djecije slobode i samoupravljanju". Skola u kojoj nastava nije obavezna. Skola u kojoj se djeci preporucuje da se igraju dok se ne naigraju, i tek tada kada (i ako) osjete potrebu za ucenjem, ce da budu spremni da (na)uce. Po autorovom razmisljanju, svako nasilno pokusavanje ucenja djece icemu nece imati nikakve rezultate (u stvari imace negativne), pa se prema tome ne preporucuje sistem "obicnih" skola u kojima se ucenici tretiraju kao vojnici, u kojima se uce predmeti kao matematika i istorija a niko ne uci umjetnost igranja i slobode ("Skola koja zivahnu djecu tjera da sjede u klupama i uce uglavnom beskorisne predmete, ocigledno je losa skola. Dobra je samo za one koji vjeruju u takve skole, za nekreativne gradjane koji zele da imaju poslusnu, nekreativnu djecu koja ce se uklopiti u civilizaciju u kojoj je mjerilo uspjeha novac").

Idealna skola treba da bude ona u kojoj su djeca radosna, u kojoj djeca ne osjecaju strah od ucitelja i strah od zivota. Nil (autor) kaze da se "najbolji ucitelji smeju sa djecom, a najgori na racun djece koju poducavaju."
Autor se dotice ne bas tako lakih tema u zivotu; obrazovanja, religije, seksa. Iznosi svoje poglede i shvatanja. Treba imati na umu da se autor aktivno bavio obrazovanjem i djecijom psihologijom. Smatram da je knjiga jako korisna kako uciteljima i pedagozima, tako i nama raditeljima. Ah, da ne zaboravim, ucenicima takodje (moja cerka pokazala veliko interesovanje). Mozda se u nekome rodi neka radikalna ideja.

Prepisacu par citata koji su meni djelovali jako zanimljivo (da ne kazem, jako istinito).

"Omogucili smo djeci da budu slobodna da bismo utvrdili kakva su. To je jedini pravilan nacin postupanja s djecom. Ukoliko zele da doprinesu djecijem znanju, sto je jos vaznije, djecijoj sreci, pionirske skole morace ubuduce da se drze tog puta. Saznanje da se dijete radja kao iskreno stvorenje vjerovatno je najvece otkrice do kojeg smo u Samerhilu ikada dosli."

"Cudno je, ali istinito, da mozete da budete na strani dijeteta i ako ga ponekad ispsujete. Ako ste na njegovoj strani, dijete ce to osjetiti. Vas temeljni odnos nece moci da narusi nekakav sitnji nesporazum oko krompira ili ostecenog alata. Kada se s dijetetom ophodite ne pozivajuci se na autoritet ili moral, ono osjeca da ste na njegovoj strani. U njegovom dotadasnjem zivotu autoritet i moral bili su poput policajaca koji mu ogranicavaju slobodu dijelovanja."

"Ako nemate smisla za humor, zaista ste opasni za djecu. Za dijete je humor znak blagonaklonosti, manjka strahopostovanja i potpune odsutnosti straha; znak da im je odrastao covijek sklon."

"Smisao za humor je jedan od najdragocjenijih ljudskih darova, a skoro je potpuno izostavljan iz djecijeg obrazovanja."

"U Bibliji pise: "Strah od Boga je pocetak mudrosti." Mnogo cesce je pocetak psihicke rastrojenosti, jer strah je za dijete skodljiv u ma kojem vidu."

"Vilhelm Rajh je istakao cinjenicu da nam pri iznenadnom strahu svima na trenutak zastane dah, a da dijetetu koji zivi u strahu dah stalno zastaje ... i ono ga zadrzava. Indikativno obiljezje ispravno vaspitanog dijeteta jeste slobodno i nesputano disanje, sto pokazuje da se ono ne boji zivota."

"Sloboda podstice hrabrost."

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Razmišljam u kakvoj su duhovnoj vezi sa Nilom naši pravi pedagozi koji, poučeni iskustvom bakica-čudotvorki, upućuju na važnost igara i približavanja deci sveta bajki. Evo jednog citata iz "Novog Samerhila":
"Ima istine u tvrdnji da su sva zla civilizacije proistekla iz toga što se nijedno dete nije do mile volje naigralo. Tačnije, svako dete gurnuto je u kalup 'odraslosti' mnogo pre nego što je dostiglo odgovarajuću dob i zrelost.
...
Netrpeljivost odraslih prema igri proističe, u stvari, iz straha. Koliko sam puta čuo pitanje zabrinutog roditelja: 'Ali ako se moj sin bude igrao po ceo dan, šta će uopšte naučiti, kako će položiti ispite?' Malo ko je spreman da prihvati moj odgovor: 'Ako se vaše dete naigra do mile volje, položiće prijemne ispite za fakultet nakon samo dve godine intenzivnog učenja, umesto da provede uobičajenih pet, šest ili sedam godina u nekoj školi u kojoj se potreba dece za igrom sasvim zanemaruje.
...
Roditelji, dakle, uskraćuju detetu pravo na igru iz straha za njegovu budućnost. Ali, problem nije samo u tome. U pozadini neodobravanja igre krije se jasna moralna predstava, nagoveštaj da biti dete i nije tako dobra stvar. To najjasnije pokazuje tipična primedba adolescentima: 'Ne budi dete!'"

Možda je upravo Samerhil pravi odgovor na zatupljivanje i ozlobljavanje dece putem odvratnih, grozomornih i nasiljem ispunjenih crtanih filmova, na uronjenost dece u svet objekata i lažnih predstava, na tretman koji imaju od svojih roditelja-robota? A možda u Samerhil treba prvenstveno slati odrasle, da ponovo iskuse bezazlenost, maštu i slobodu (ovo je već satirična utopija).