Dvije dimenzije mene - Inside out

• 1Ovo se svidja korisniku: Rudimir B. Šajkovski
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Očenaš

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveto budi ime Tvoje
Mora da si sasvim besposlen, pa si razonode radi
Poslao na zemlju Četiri jahača, počev' od Kuge i Gladi
Pa gledaš kako pod bijelim i vranim konjem suviše mladi
I suviše stari, odveć slabi, posljednjim dahom krunicu broje

One koji nemaju snage da se izbore, već pogled upiru nebesima
Daješ na milost Gladi, da ih do kraja izmuči i oslabi
"Mjeru pšenice za groš, tri mjere ječma za groš" doziva i vabi
Glad svoje žrtve, one bez hranitelja, zaštitnika, koji su nemoćni i slabi
I naslađuješ se kad, najzad, zavape za spasom, za Tvojim čudesima

O, al' kakvo im iznenađenje spremaš, mili i presveti Oče naš
'Mjesto čudima, blagoslovljuješ ih Kugom, i njegova se vreća raznih
Boleština odrješuje i prosipa, od svrbljivih osipa do njegova imena pošasti zaraznih
Pa plikovima i ranama teškim obasipaš i daruješ svoje stado trbuha praznih
Na što se još jače krunica steže i glasnije moli; smiješ Se već na sav glas

Tad, da veselje bude veće, dok još Ti grohot odzvanja po Raju
Šalješ na konju crvenom slijedećeg jahača, okrutnoga Rata
Da u krvožedan bijes natjera sav svijet, da okrene brata protiv brata
Pa ih, pomahnitalo sjekuć' mačem, natjera kroz Paklena vrata
Tu ih već čeka Smrt, da im duše - za Tvoju zabavu - mučnom privede kraju

U ime svih napaćenih duša i podnijetih nepravdi, moj nebeski Oče
Ti, što krojiš sudbine i kockaš se životima zbog dosade u nebesima
Ti, što stvori nas bolesne i zapovijedi da ozdravimo, opterećeni grijesima
Ti, što potopom i pomorom odgajaš, vječnim ognjem kažnjavaš, gospodariš dušama
Znaj da Te se odričem bez kajanja, znaj, Oče, draže mi je biti siroče

• 1Ovo se svidja korisniku: Dusan
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Evo nesto laganije.

U tri sata zavrsava mi smjena
Kupim stvari, vec me drustvo ceka
A pred ocima mi treperi slika njena
Za ljubavne boli sank mi apoteka
Tako jucer, tako danas, tako cu i sutra
Pivo po pivo, sve dok ne prestane da boli
Pa presijecemo rakijom i pijemo do jutra
Bogu kradem dane, cekam da me zavoli
Vec se plasim, da razum opet gubim
Pitam se dokle ce to tako
Pitam se zasto bas nju ljubim
Ta, zaljubiti se u drugu bas je lako?
Al' srce je ludo, za savjet glavu ne pita
Vec tjera po svom i uvijek nadvlada
Pa me goni na taj put, utrla ga vrazja kopita
A bez njene ruke da me vodi, 'ko ce vraga savlada?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Grad oko mene već danima blijedi
A u meni se budi onaj nemir stari
Poznato mi već što sada slijedi
Vrijeme je došlo da spakiram stvari
Pa prvim vlakom, u nepoznatom pravcu
Daleko odavde, sve do zadnje stanice
Pa nije mi još, k'o nekom starcu
Sudbina ispisala život do poslijednje stranice
Ovdje se, ionako, osjećam kao stranac
Bez srodne duše, makar znao imenom svakog
Al' tuga i ponos mi odveć skratiše lanac
Pa sada odlazim bez pozdrava, srca lakog
Ta, negdje ću pronaći malo sreće i srcu mira
Makar lutao dovijeka, život cijeli
I pretraživao svijetove po zakutcima svemira
Kad, na kraju, dvije duše čitav svemir dijeli

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Igra duhova

Prolazih gradom utvara
Na javi ili u snu, ne znam
Nije ni bitno.
Pa stadoh da promatram kako
Proživljavaju svoje živote, iznova
Kao kazališna predstava u kojoj
Uloge ostaju iste, al' se glumci izmjenjuju

Na terasi kafića, tik do crkve
Mladić od možda dvadeset, ili dvadeset pet
Sjedi, zamišljen poslije prvog poljupca sa njom
Nije ni svjestan da se osmjehuje, blista.
Ne sluti da se u crkvi već odigrava drugi čin
Godinama kasnije
Izlazi ona, sva u bijelom. Za drugog udana

Preko ulice, pa lijevo, kod spomenika
Neznanom junaku, il' nekom partizanu,
Vrag će ga znati.
Djeca trče za loptom, vesele se
Za njih je taj park stadion, izdvojen
Iz vremena. Igraju finale svjetskog kupa.
Još znaju kako se sanja

S klupa u parku, pak, djedovi
I bake čuvaju stražu, ponosno
Pozorno. Već su previše izgubili
Da bi nepažnjom dozvolili makar vlas
Kose da strada na nekom
Od malenih anđela.
Kao onaj spomenik. Ustrajni. Nepokolebljivi.

Pozdravljam ih, pa iz nekog hira ponovno prelazim ulicu i
Ulazim u crkvu. Nisam od kad smo djeda sahranili.
Svatovi od maločas već su davno zaboravljeni,
Tu je samo nas troje, pop, pokojnik pred oltarom
I ja.
Prilazim bliže, pa najzad shvaćam.
Samo nas je dvoje, pop i ja; pokojnik i utvara.

Eksperimentiram s nevezanim stihom. Komentari dobrodosli.
Pozdrav,
Pero

• 1Ovo se svidja korisniku: Rudimir B. Šajkovski
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

When memories begin to degrade
And friends get to be replaced
When the greatest love starts to fade
And your heart gets misplaced
It's time to wipe the slate
To turn the page, to start anew
Time to decide your own fate
Shed the skin which you so outgrew
Looking behind can feel so nice
And bring a smile to your face
But it also keeps you on ice
Frozen, out of time and out of place
So say your last goodbyes
And a silent grace to those you loved the most
Wipe the tears from your eyes
And stop pretending to be a ghost
Life is there for the taking
Love is waiting to be found
If you only stopped aching
For those that keep you on the ground
31.1.2016.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Skupljam stihove, moje, samo otkucane
I tuđe, otpjevane, na stranim jezicima, ali
Istog značenja, uvijek, samo za nju smišljene
I otplakane, ponekad, kad mi jako fali...

Tražim mjesta, skrivene zakutke, osamljene
I romantične, mjesta gdje ćemo se sakrivati
Od svijeta, od ljudi, ako treba i od mene
Ponekad, kad djav'o kod me' navrati...

Čitam putopise, ne spavam noćima
I maštam o putovanjima s njom, u dvoje
Da vidim svijet zrcaljen u njenim očima
Kad vidim samo sivilo kroz moje...

Samujem, nekad više, nekad manje sretno
I kradem Bogu dane maštajući tako
I tješim se, šapućem tiho, sjetno
Pronaći ćeš je, samo polako...

• 1Ovo se svidja korisniku: Rudimir B. Šajkovski
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

For the girl that makes me smile...

Last time I opened up...oh, it's been a while
It's been even longer since last I dared
To care...but when first I saw her smile
I got lost in her eyes, completely unprepared

It brought me memories of innocence, of youth
Of dreams long forgotten, of forbidden hope
And made me feel unworthy, so uncouth
For she was well above my reach and scope

So I shied away, I let her go, didn't even try
And nearly lost my chance to meet her
I don' know how it happened, or why
But, days later, I found a way to greet her

We started talking, laughing, hours at a time
She rekindled a fire in my heart and soul
She awakened in me...something sublime
Made me remember I had a purpose, a goal

I know not if this will bloom red with love
Or into joyful yellow rose for dearest friends
I just wish and pray, to anyone above
That the smile on her lips never ends...

21.9.2016.

• 1Ovo se svidja korisniku: Rudimir B. Šajkovski
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

(dis)Honesty

I refuse to live under this false guise
That the truth matters and honesty is virtue
In this world of everyday mask and disguise
Where flattery and outright lies are nurtured
I, like everyone, was taught since I was a child
To be decent, to be fair, to tell the truth
But how can you, when the morals've gone wild
And the honest are seen as madmen, so uncouth
Furthermore, we keep this idea, this pretense
Of a moral code, of righteousness, of decency
So we can use it as a shield, staunch defense
Against those who pierce our wall of complacency
And burning down this vile web of lies and deceit
Takes more than I've got, it's nigh impossible
Because the lies begin with our own conceit
Our collective ego sucks them as a popsicle
And it's why I'm not asking to embrace the truth
Rather, we should dispense with that honest mask
And teach our children how to lie in their youth
Give them a fighting chance, that's all I ask...

25.9.2016.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Noctis spatium ad Memento

In my life, I've had many a sleepless, sour night
Filled with shame, despair and sorrow
With no reprieve to either get or borrow
Until you eased that wait for tomorrow
Purified the horror, made it into sweet delight

I wondered why the night sky was a velvet gloom
And wherefore the stars were all awry
Then I've noticed they've gone to vie
To be, for a night, a sparkle in your eye
'tis thence the velvet sky doesn't seem to loom

In the silence, I'd listen to my heart beating out
Every countless second left 'till dawn
Now I watch you sleep, sigh and yawn
The most beautiful portrait ever drawn
Content with wondering what you dream about

Before I met you, each night was a lonesome, sad affair
Not a soul reached out, nor deigned to care
About the ghosts who were always there
Howling and haunting, dancing in the air
The flame burning inside you made them vanish with a flare

For that very flame, which purged the shadows within me
Banished the demons, set me free
I will forever love and cherish thee
I will bleed and suffer, if it needeth be
To keep you safe, from this day on and to divine eternity

7.10.2016.