|
Poslao: 01 Jan 2011 22:07
|
offline
- miladinka

- Građanin
- Pridružio: 01 Jan 2011
- Poruke: 99
- Gde živiš: Beograd
|
VRBA
U jednoj dolini nalazi se livada,
pored nje, potok žubori i malo krivuda,
dok livada samo stoji, ne ide nikuda;
dotle, potok priču plete, ne staje nikada.
Potok priča o školjkama i o starom raku,
deveriki, somu, smuđu, šarenom kamenju,
dok vrluda, klize priče o raznom znamenju,
i o tome kako pamti baš krivinu svaku!
Tužna mu je priča jedna, o vrbi samotnoj
što stajaše pored njega, pedesetak leta,
njene grane savijene, a u lišću seta,
samo vetar, njeno društvo, donosi joj spokoj.
Ali, vrba pamti, pamti lepe dane,
i zelenu, rosnu travu, sasvim pogaženu,
i devojku, lepoticu, pod njom isprošenu,
i radosnu usklik: pristajem dragane!!
Kad pogledaš; sve je isto, slabo se šta menja,
potok teče svojim putem, od onda do sada,
nikuda se nije makla mirisna livada,
samo vrba tiho tuži, kraj onog kamenja.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 02 Jan 2011 10:25
|
offline
- miladinka

- Građanin
- Pridružio: 01 Jan 2011
- Poruke: 99
- Gde živiš: Beograd
|
GANE I KLAPA
Stavio sam život na točkove!
Povuklo me čarobno društvance,
staviše mi na volan okove
na slobodno vreme, staviše mi lance.
To su oni čarobni dečaci:
Milan, Vlajko, Tasa i Gorica,
bubnjar Goga i virtuoz Ranđa,
kombi i ja, znači osmorica.
Ja Goricu ubrojah u muško,
ali ona za nas sedam vredi
sve podnosi sa nama stoički
i svaki naš put odano sledi.
E, prošli smo, brate, mnoga mesta,
preživeli neviđena sr..a,
sviralo se pred hiljada dvesta...
Baš su čudna naša putovanja.
Proći ćemo još toga zajedno,
samo da nam uvek dobro bude,
a ustvari, to nam je svejedno
važno je da zabavimo ljude.
Beograd, 14.11.2002. godine
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 00:59
|
offline
- saten

- Legendarni građanin
- Pridružio: 05 Jan 2008
- Poruke: 3362
- Gde živiš: Montmartre Quarter :)
|
Dobro došao/la na forum! Volela bih da pročitam još neku tvoju pesmu pa da ostavim neki utisak koji imam! Nadam se da ćeš biti voljan/na da podeliš još neki stih sa nama!
Pozdrav!
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 11:57
|
offline
- miladinka

- Građanin
- Pridružio: 01 Jan 2011
- Poruke: 99
- Gde živiš: Beograd
|
Saten, HVALA!!!
Još se slabo snalazim na ovom sajtu, i mislim da nije dobro da se baš odmah namećem ), ali za tebe, moj blog: [Link mogu videti samo ulogovani korisnici] ima oko 50-ak pesama i biće još, pridruži se, čitaj, komentariši, meni će to puno da znači!!!
ja ću se potruditi da tvoje pronađem i pročitam.
Želim ti SREĆNU NOVU GODINU, zdravlje i sve lepote koje tebi prijaju!
Pozdrav
Miladinka
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 13:15
|
offline
- saten

- Legendarni građanin
- Pridružio: 05 Jan 2008
- Poruke: 3362
- Gde živiš: Montmartre Quarter :)
|
Nema na čemu! ako i zatreba neka pomoć pri snalaženju na forumu slobodno pusti privatnu poruku! Daću sve od sebe da ti pomognem!
Neću biti tu nekih nedelju dana, ali kad se vratim, obećavam da ću ti napisati komentar o tvojim pesmama!
Ja moje pesme ne pišem na neu, držim ih u svojoj svesci iz straha da nisu dovoljno dobre naspram nekih pesama koje sam čitala. A ima puno toliko dobrih tuđih pesama, da me sramota da okačim moje.
Hvala za ovako lepe želje, ja bih ti u Novoj godini poželela puno zdravlja, sreće, ljubavi, uspeha, para, i da izdaš neku zbirku pesama, nadam se da bi mi je onda poslala sa autogramom!
Puno pozdrava,
Saten
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 13:25
|
offline
- miladinka

- Građanin
- Pridružio: 01 Jan 2011
- Poruke: 99
- Gde živiš: Beograd
|
NAŠE MESTO
Sedeli smo davno u nekom kafiću,
planirali život što pred nama beše,
ostavismo konobaru neku jadnu siću
i krenusmo stazama koje nas poneše.
Nosio nas život sve godine ove,
razvlačio i skupljao kao galeb krila,
pravili smo snove za vremena duga,
mislili smo da je život med, mleko i svila.
Ali nije teko, dobro kažu stari:
u mladosti uzmi sve što život nudi,
kada vreme prođe, postajemo STVARI,
a nekad smo bili lepi, mladi ljudi.
Na mesto tebe i na mesto mene
doćiće neki sasvim novi ljudi,
sve je to život, nadolaze smene,
neko sve dobija a neko sve gubi.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 13:35
|
offline
- miladinka

- Građanin
- Pridružio: 01 Jan 2011
- Poruke: 99
- Gde živiš: Beograd
|
Saten,
Vadi pesme iz sveske i slobodno objavi.Mene je isto držao strah više godina, ali odvažih se i vidiš, to se nekome ipak dopada.
No ja greškom objavih pesmu NAŠE MESTO dva puta, a sad neumem jednu da sklonim, pa te molim učini to dok se ja nesnađem, a kad se snađem biću SNAĐENA!!!
HVALA TI
Miladinka
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 13:41
|
offline
- saten

- Legendarni građanin
- Pridružio: 05 Jan 2008
- Poruke: 3362
- Gde živiš: Montmartre Quarter :)
|
Za moje pesme, o tom potom, trebaće vremena!
Poslala sam ti privatnu poruku!
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 16:53
|
offline
- miladinka

- Građanin
- Pridružio: 01 Jan 2011
- Poruke: 99
- Gde živiš: Beograd
|
MOJE SRCE
Raster’o je ovaj život moje lepe nade,
sad u delu moga srca stanuje tišina;
pa se ono raspuklo na sitne komade
kao neka izandjala, starosna mašina.
Probala sam da zalepim te delove male
i da opet srce moje, k’o pre, bude celo
ali, brajko ne može se, veruj mi bez šale
srce mi se pocepalo k’o staro odelo.
Moja boljka mene boli i više nikoga
i moje je srce puklo, još drhti od straha
velike su ovo boli za stvora živoga
kad god probam preboleti, ostajem bez daha,
pa sve tuge pospem po belom papiru,
pa ih onda čitam, mislim, lakše mi je;
tako druge poznanike ostavljam na miru
i molisem dragom Bogu da tuge sakrije.
Može se skloniti tuga od nekakvih ljudi,
ali kad ostaneš sam, sam sa tugom budi,
i veselo digni glavu, osmehom se trudi
da sačuvaš svoju tugu od raznih neljudi.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2011 16:57
|
offline
- miladinka

- Građanin
- Pridružio: 01 Jan 2011
- Poruke: 99
- Gde živiš: Beograd
|
RUŽO BELA
Prošao si kroz moj život k'o reklama na ekranu,
otiš'o si, ostavio iza sebe suvu granu.
Toliko se tuge zguslo u jednom jedinom danu,
toliko je bola stalo u nezalečivu ranu.
Zašto se to dogodilo, neće niko da mi kaže,
istina je možda čudna, s' neistinom, dal se slaže?
Istina il' neistina, bolu ništa ne pomaže,
Bog je dao, Bog i uz'o, to stariji narod kaže.
Suzo moja, ja se pitam, toga dana ko Bog beše?
Nikad neću ni saznati zašto li mi te uzeše,
pupoljku moj, bele ruže jedino ti migu dati
i moliti se Gospodu, da te rajsko cveće prati,
da ćeš u predvorju, tamo, jednog dana sačekati
da ti dođe, zagrli te, tvoja neutešne mati.
Tužan si onoliko kol'ko misliš da si, a srećan si onoliko koliko to želiš!
|
|
|
|
|
|