Susret sa dušom

8

Susret sa dušom

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

devedest sekundi

oslonjen na stub autobuske stanice
(kraj gradske bolnice)
licem zagnjurenim u šake
jedan je čovek
jecao
tiho
od ljudi
krijući
bol
(vidno neobrijan, zurio je kroz prste u nebo tražeći nadu)
,
ili mi se tako učinilo
,
-došavši, autobus prepun ljudi, mnogo je života još natovario i odvezao dalje prema Suncu ...
,
u grubim šakama skrhanog čoveka u iznošenom odelu vatrogasca
ostadoše bar dva treperava plamena da gore
,
nekakvom nadom
ogrnuta
(pomislih)
,
ugasilo se crveno
jedna je majka besno vukla svoje dete preko ulice dok je rukom uporno pokazivalo prema meni
,
-zapištale su mnogobrojne podivljale sirene pobesnelih vozača kao ratni pokliči indijanaca
projurivši pored mene u razularenom galopu sa svih strana na divljim konjima
razbivši u trenu ledeni omotač moje nepomičnosti
nemoćnosti
i tuge
,
i ja sam poražen otišao putem bez osmišljenih misli
i nezamislivo prazan i izgubljen u danu što odlazi
,
u ušima mi još uvek zvoni
gluva neživotna
tišina
(kao posle bačene kragujevke u rov)
,
ostajem zguren i sav zabijen u sebe i bez ikakvog mogućeg odgovora
jer gomila pitanja je ostala da leži na prljavom asfaltu
sebi okrenutog grada

Bane Damnjanivić



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

OTIŠLA

Ti
,
Ja
,
ne možemo reći
"da smo se ranije sreli"
Mi jesmo

izgleda
prerano
,
(premalo za sreću
dovoljno za kraj)
,
možda previše plavetnila u našim dečjim pogledima

mojim očima

tvojoj kosi

mojoj kosi

suzi

koracima

i nedozreloj nadi

i ...

i neverici u prvom bezplavom jutru bez tebe otišloj one jeseni ...
,
i čekanoj ... čekanoj ... do proleća ... do prvih vrba ...
uzalud čekana
,
otišla je prerano
,
setih se
setih se
,
zauvek

Bane Damnjanović



offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

I am perplexed!

Naizgled sasvim običnog četrnaestog Junskog dana Osamdeset Šeste
sa linije beskrajnog kruga Ženevskog metroa na izlasku iz (onog) tunela
kod starog Irskog Paba sišli su
Jorge
Francisko
Isidoro
i Luis
držeći pod ruku naizgled potpuno slepog Borhesa koji
progledavši u trenu poče uzbuđeno da maše
nekakvim svežnjem rukopisa radostan
kao dete pohita, potrča usplamtelo
ugledavši pred Pabom
Blejka i Kroulija
poče da viče:
napisao sam,
video sam,
video,
Alef, ALEF!
,
Da, da, znamo,
i Blejk je video, zar ne,reče Alister, zagonetno se osmehujući!
,
Zbunjen sam, užasno sam zbunjen!
prošaputa zadihani Borhes!
,
O da, i ja to rekoh jednom davno, i okrenuvši se Blejku, počeše tako gromoglasno da se smeju
smeh je tako silovito odzvanjao pretvorivši se u milijardu odjeka istovremeno da je sve počelo se trese, i krčma i zemlja i nebo pretvoriše se u ogroman pakleni vrtlog svetlosti i peska i bljeskova
i sve poprimi oblik lančane eksplozije zvezdanih jata a beskrajni izvori svetlosti svih boja pulsirali su u ritmu njihovog kataklizmičnog smeha
,
uplašeni Borhes mahnito pokri oči rukama (i pomisli: o Gospode, zar se može dva puta umreti u jednom danu a ne videti Beatris bar na tren)
,
Horhe, (začuše se glasovi Velikih Majstora u tandemu), ti si Izabrani i ne plaši se našeg Bljeska dobrodošlice, kad budeš ugledao Pravi Alef, nećeš više nikada biti zbunjen!

Bane Damnjanović

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

J.F.K

Rešivši da potvrdi i promoviše
svoj Profil Hrabrosti
i teoriju
da se

Predsednikom velike nacije postaje harizmatičnim rođenjem
( a ne specifičnom proizvodnjom okultnih krugova magnata)
i
zamislivši sebe kao (glinenog) goluba mira i oca detanta
Kennedy se glatko izbrijane brade uputi u Dallas
(prethodno nacrtavši sebi dve mete
na glavi nacije)
,
...
,
Mrtvozornik, konstatacijom da polovina mete nedostaje na jednom delu glave
i nije baš imao mnogo posla da utvrdi od čega je sve pacijent oboleo
kratkim i uvežbanim pokretom ruke i zlatnog nalivpera
na kartonu ispred limenog krevetca
crnom tintom ispisa završnu
dijagnozu:
J.F. Kennedy, (Brookline, 29. 5. 1917. - Dallas, 22. 11. 1963.
----------------------------------------------------------------------------
Bane Damnjanović

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

Odsanjano jutro

A u večer jednu tamnu
jesenju
zakonačiće
jednom davno u oku skriveno i
zaboravljeno Julsko
jutro
rano
pred zoru rosnu
bez Sunca
bez vetra
boso
,
i
u lišću zlatnom
zaspaće
pod zvezdama
malo
plavooko
dete
,
i
sanjaće
buđenje svoje
prvo na grudima
toplim mirisnim mlečnim kako
prislanja malenu glavu da
čuje majčino bilo dok
gleda rađanje zore
u snu
,
u oči Majku gledaće,
gledaće i zaplakaće
i
setiće se
ko je

Bane Damnjanović

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

Samo sećanje ...

Hoću li
naučiti
poslednju lekciju
iz
postanja
pre
nego se zenice
venčaju
s tišinom
i duša preplavi krajnjim mirom

Hoću li
ugledati
razloge rođenja
pre nego
pogledam
niz put
i kažem:
zvao sam se kucanje srca
sad
sam
samo
sećanje ...

na život što
beše u jednom dahu
i svrši se kao u jednom danu!

Bane Damnjanović

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

Jasnoća tvojih obrisa

Jasnoća obrisa svih stvari
zaključanih u vidokrugu
minulih godina
sa kojih kaplju
tvoji mirisi i
kojima bih te
možda
mogao
opet
nacrtati
posustalom
maštom
,
nestajala je
dugo
i
nečujno
,

Jasnoća
tvojih
obrisa
onemogućena je
nataloženom tišinom
nad zapečaćenom a nezavršenom slikom snova

i destrukcijom rastvorenog zaustavljenog vremena
u kojem se moja vaseljena tada podelila na pre i posle tebe

,,,
jer moje se vreme tada, tako obesmišljeno i zbunjeno zaglavilo
između tvog prvog ulaska u moj tadašnji život preplavljen tobom i tek probuđenim snovima dečaka
i tvog poslednjeg nestajanja iza ugla neostvarenih raspršenih želja iza zamagljenih očiju ljubavi neukog gimnazijalca

deljenje moje vaseljene preraslo u deljenje mog bića do beskrajno iznemogle zanemelosti besmisla i nastavilo se do poslednjeg uvida u surovo nepostojanje bilo kakve ideje o tome zašto je počelo
i zašto se sve tako brzo završilo i pre nego se deljenje mog srca sasvim okončalo

(a hteo sam ti dati obe polovine)

,,,
sve dok se tvoje nestajanje tihanim i bezpovratnim mrenjem
nije razvejalo u nejasnu i još neshvaćenu
ranu uspomenu prvog napuštanja
nečega što je trebalo biti
moja prva velika
neostvarena
ljubav

Bane Damnjanović

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

Ulice u glavi

U mojoj glavi
nekakve ulice
vijugaju
,
široke
kao Dorćolske padine
što blago
neumoljivo
i bezglasno
padaju
u Dunav

moje se ulice danju
ni naj upornijim pogledom
ne mogu videti jer vešto
su skrivene iza
sasvim
običnih
obično umornih
očiju

moje se ulice danju čudesno lako
sasvim običnom mimikrijom
pritaje
do nepostojanja
i ćute
kao sove
i lukavo
puste me
kao da živim
(kao da zaista živim - jer nemam drugačiju spoznaju o tome)
,
i sve dok
noću
u mojoj glavi
ne upale se zvezde
i u njoj
sve kao oživi
i sve je kao u snu
i sve je nekako kao da nije
a sve je izgleda drugačije
a stvarno je kao da nije
i onda moram snom
da se sećam
sebe
da
snim
da
snim
u snu
da hodam
tim ulicama
minulog vremena
i tragam u pokušaju reanimacije
zaboravljenog
,
moje su ulice u snu od ljudi opustele
kao iz filmski pustih gradova
u kojima je vreme
(zatvorivši se
u sebe
obolelo
i umrlo od samoće),

konačno odustalo od toka
i bezpogovorno
odlučilo da se
zaustavi i
rasprši
sebe
,
Moje ulice imaju bezglasna
bela razapeta platna
po izlozima
i na njima teku
već sasvim blede skice
mojih rano napuštenih
snova
,
svake ih noći neumorno gledam
i nikad ne stignem do kraja
zaspim od beznađa
pokušavajući da
iznova i iznova
sve
vratim na
početak
sebe
,
i nekakvim čudom ih popravim jednom i zauvek
i zauvek
al ...
,
al nikako da nađem taj put
nikako da se uhvatim
na početak sebe
da stignem
ne uspevam
i nikud
ne
stižem
i
sve kao
gledam
i
gledam ...
uzalud
,
i ništa
ne vidim
,
sebe
samog
ne nazirem
izgleda da predaleko
sam otišao ne voleći sebe
otišao, otišao i sebe usput ostavio
,
u mojoj glavi moje
ponoćne ulice široke
kao Dorćolske padine
strovaljuju se
neumoljivo
i bezglasno
padaju
u Dunav
svake
noći
pred
jutro
,
i zajedno s njima u Dunav
padaju bela platna nedovršenih i neizgovorenih misli
,
i dave se nedosanjani snovi
kao blede i
neuspele
skice
pijanog Provansalskog slikara koji je promašenu temu i vek natopio vinom
i kome "sutra" na planetarnoj karti prostiranja duše
više ne znači baš
ništa
,
godinama Dunavom
nizvodno alasi neprestano iz mreža izvlačili
čudne prazne slikarske ramove
umotane u pocepana
no ipak biserno bela
platna
na kojima su nekada bile
nečije grudi
izgleda
,
onako bojažljivo, gotovo pobožno
krajnjom mogućom nežnošću bića kojom raspolažu
te grube ispucale alaske ruke
ćutke ih vraćaju na dno
krsteći se uplašeno
misleći valjda
da su nečiju
nepažnjom
izgubljenu
dušu
uznemirili
u vodenoj
tišini
reke
koja
pamti
i
nosi

Bane Damnjanović

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

Bezkrilne ptice

bez ičeg
bez glasa
bez tračka svetla
bez imalo nade
,
beskrilne laste
s rukama put neba
,
s krova
sa simsa
s mostova
sa balkona
s poslednje tačke
za koju misle
da će ih odvesti iz života
,
u jednom skoku
u kratkom letu
skoro bez daha
sleću zauvek
negde na reku ili
na golu pistu od betona ...

Bane Damnjanović , o Bogojavljenju 2012
------------------------------------------------
U Srbiji, više od hiljadu ljudi godišnje, odluči se da odustane od života. Godine 2011 više od 1400 ljudi je samoubistvom okončalo svoj život -prema podacima WHO -Svetske Zdravstvene organizacije, Srbija je na 13-om mestu u svetu po broju saoubistava.

Najveći broj je pojedinačnih slučajeva, ali je bilo i slučajeva da se na ovaj korak supružnici odluče zajednički a neki su u svom naručju u smrt poveli i svoju decu. Igrom sudbine jedno je dete skoro preživelo pad. Često se dešavalo da se porodične rasprave završe ubistvom jednog supružnika a često i dece, potom samoubistvom.
Kako je moguće da niko iz njihove okoline, od prijatelja, najbližih, porodice, ne primeti koliko je veliki stepen otuđenja ovih ljudi od sveta, od svih i od svega, pa na kraju i od samih sebe.

Priče o ovakvim događajima obično traju nekoliko dana, onda sve padne u zaborav, ostaje samo surova statistika, ali slučajni svedoci će ovakve događaje pamtiti zauvek!

Prilog:
balkans.aljazeera.net/clanak/veliki-broj-samoubistava-u-srbiji

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2008
  • Poruke: 88

Tama

pomislio je,
(dok su ga podizali)
da će mrak neljudski
umreti
s Njim,
gore na krstu i
da će se
razularena
svetina
namah
osvestiti i
prosvetliti
njegovom žrtvom
,
uzalud nebesa posvedočiše o tome
naglom dolazećom
tamom,
koja se spustaše plačući
nad stratištem
Sina
,
munje koje zaparaše nebo nad masom
razbiše nevericu čopora i prenuše
ih iz njihovog animalng transa
u trenu, ali,
samo u
trenu
jer
ništa tako prolazno i bolno
nije
kao zaborav
žrtve
uzaludne
(a prorokovane)
u vremenu što
rastače se
odlazi
i
nestaje
,
O jel' vreme za povratak Sina!
Spremajte
spremajte krst!

Bane Damnjanović

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1356 korisnika na forumu :: 40 registrovanih, 8 sakrivenih i 1308 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, A.R.Chafee.Jr., Brana01, ccoogg123, CikaKURE, debeli, DeerHunter, Dimitrije Paunovic, dragoljub11987, dragon986, ekser222, Georgius, hyla, ILGromovnik, ivan1973, Krusarac, lord sir giga, Lošmi, Lucije Kvint, Lukaaa, Mercury, milan.vukovic, milenko crazy north, mrvica78, nebkv, nemkea71, oldtimer, Panter, Parker, Pikac-47, royst33, S2M, slonic_tonic, ss10, taz1cl, tmanda323, Volkhov-M, VP6919, Zandar, 79693