Zal Kopp - Modra tresnja

6

Zal Kopp - Modra tresnja

offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23208
  • Gde živiš: Niš

ti bese izdao knjigu?
ima li neki info na netu, gde se moze kupiti, neka recenzija na netu?



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

Uzdah vlaznog tijela



U mojim praznim dlanovima
bol veceras nepodnosljivo suti,
jer nema ravnice tvog zanosnog struka,
nema tog nebeskog stjecista mojih poljubaca,
nemirnog plamena kojem se srce zaklelo
i sanjanjem svake noci uranjalo u njegovu vatru.
Omamljuje samoca vitkih jablana,
omamljuje kao tisina ove mukle noci
i dok san luta posteljom,
uzdah vlaznog tijela plovi odsjajejm dunje
i sve cini da moje usne kao jedra ulove tvoj vjetar.
Crvenilom latica oblacim znoj
i kroz tihe mjeseceve zjenice sanjam
kako u dahu neba glasno nastaju nasa tijela,
kako se sanjaju zagrljena plavom ceznjom.
Neobicno je toplo jezero nocasnjeg sna,
gore valovi pozude mojih usnulih misli,
rastu njezne niti horizonta
i do modrih visina dopire sanjanje,
na njih te osmjeh mudrog hrasta uspinje
i pokriva vrelinom dodira koje sanjam.


Zal Kopp

Dopuna: 02 Nov 2005 4:36

Sve je u tebi ljubav

Studeni stidljivo i sporo
uvlaci jesen u nasu sobu
i sve cesce kaplje po prozorima.
Evo sto se trenutno dogadja,
odjevena osmjehom
lijezes na moje usne,
a tvoje savijeno tijelo
pokriveno mjesecinom,
upija vlazne mirise noci
i sapatom ispraca listopad.
U tebi je sve raskosno,
sve je ljubav.
Tvoje ruke su ziva vatra,
ruke su ti zagrljaji
obasjani krunom zvijezda.
Zavodljiva si i topla,
odjevena u osmjeh
i s tobom sam miran,
uvijek u proljecu lezim.
Listam slicno srebrnoj brezi,
trenucima njeznih uzdaha
i kad me zedj potrazi
ili hladnoca umori,
bezbrizan u tebi zaspem,
usnem ravnicu u predvecerje
i pokrijem se tvojim cednim dodirima.
Gdje imam ljubavi kao u tebi?
Gdje imam toliko sretne i pune ljubavi?
Imam je u tvojim ocima,
na mojim usnama lezi.
I dok listopad kaplje po prozorima,
a studeni stidljivo ulazi u nasu sobu,
odijeva me osmjehom...

Zal Kopp

Dopuna: 06 Nov 2005 5:47

Tvoje oci


Na mojim bezglasnim rukama
kao dvije sretne zvijezde
spavaju tvoje oci,
sute u mekoci dlanova,
a moj ih osmjeh
prima u svoj svemir
i za sva vremena
rastjeruje tmurna sjecanja.
Moje bice sanja
ritam disanja tvojih zjenica
i pruza ljubav okupanu usnama,
ljubav koja nase duse iskreno primice.
U tom snu, toliko zivom, toliko tihom,
blagoslovom misli ljubav svijetli
i nijedna rijec,
nijedan zagrljaj,
plamenu vjernost tvojih ociju
ne zaboravlja.
Njihovi su pogledi
oganj na samom vrhu neba,
pozuda vjetrova u mome tijelu,
njihovi su uzdasi
zapisani zanos u meni.
Kad promatram
kako poda mnom sunce ljube,
kako na moje obale
nanose toplinu dodira,
uzarim beskrajni spokoj sna
i kao jedina zelja,
plavim laticama ljubavi
u njima zatitram.

Zal Kopp

Dopuna: 14 Nov 2005 1:02

Poljupci uzdaha


Veceras se bjelina moga tijela topi
i nestaje u tvojim zagrljajima,
jer vrijeme ljepote tvoga bica
mirisno ulazi u moju dusu,
a zjenice, to nebo mojih usana,
sapucu zvijezde,
slazu u nebeski cvijet moje misli
i njihov drhtavi osmjeh
poljupcima uzdaha ljube.
Nista moju strast kao dah tvojih dlanova
tako uzviseno ne snazi
i nista mi ne daje toliko njeznosti
kao bistro jezero lahora
u kojem rukopisom svoga srca
beskonacno ispisujes
vjecno postojanje ljubavi.

Dok ispijam tvoja sjajna milovanja,
svlacis svoje tijelo u meni
i svakom kapi tople tisine
pozudno slijedis moje disanje.
Uranjam u tebe, a moje ruke,
moje rujne ruke zrelm pokretima
u vrtlogu zanosa po tvome tijelu plesu.
Kad bih sada vrijeme napustio,
kao beskrajna rijeka bih se zauvijek
vrelinom sna
na tvoje obale naslonio,
jer si u mojim venama
beskrajno iskrena,
poput bjeline moga tijela
plamenim beskrajem
ljubavi rastopljena.

Zal Kopp

Dopuna: 29 Nov 2005 22:12

Jedno tijelo


Dopusti mojim ocima da vode tvoje tijelo,
u suncu njihovih zjenica ima dovoljno mjesta,
moje te oci kao vjecna ljubav ljube
i dusa te neizmjerno ljubi, moja zeno,
na usne ti poljupcima mladog ljeta slijece,
ljubi tvoje srce, jer si moje srce.
Kao i moja dusa kad ljubi usnama od ljeta,
neopisivo plamtim i silno drhtim,
i dok otkucajima grlim tvoja bedra
u pramenu sna izgaram.


Dopusti mojim rukama da uzmu tvoje tijelo,
oblacima pokreta u visinu njihovu kreni,
jer mjesec je u mojim rukama ljubavnik,
i rajske ptice uzdize oko tebe,
a svakim drhtajem donosi zvijezdu srece,
ljubi tvoju dusu, jer si moja dusa.
Moja zeno, presvuci svoje tijelo u zrelu noc,
i mirisnu snagu moju u sebe primi,
a tamo gdje pokretima zagrljaje radjam,
tamo uspavanku mojih bokova prisloni.


Dopusti mome tijelu da postane tvoje tijelo,
da se na tvoj stomak zauvijek spusti,
u sjaj nebeskih niti pozudom veze,
dopusti svome tijelu da postane moje tijelo
i kao svjetlo u moj srebrni dah lezi,
ljubi moje bice, jer sam tvoje bice.
Moja zeno, utisni uzdahe ove noci u sebe,
ugledaj se na nebo sto nas prstima tka,
i svoju vjeru pretvori u beskrajnu ljubav,
pa zajedno sa mnom, u jedno tijelo utoni.


Zal Kopp

Dopuna: 23 Dec 2005 3:08

Okvir tvoje ljepote


Donosim zraku sunca
u okvir tvoje ljepote,
a po vodi jezera moga oka
tvoj pogled pronalazi utociste
i u tisini drhtavih valova
kroz moje misli
putujes mirisnim dodirima.
Na horizontu mojih strasti
pojavljujes se odsjajem mirnoce
i kao zelja moga vrelog tijela
prilazis rubom bokova.
Zaustavljam vrijeme,
i unosim trenutak vjecnosti
u okvir tvoje ljepote.
Hocu da zauvijek ostanes u meni,
jer tijelo s kojim ispunjavas moje ruke
smiruje prostor moje duse.
Kud god prodjes moje srce ozaris,
a tvoje grudi, tvoje me grudi
nikako ne zaboravljaju,
u njihovim dolinama je sama naslada.
Gledam bradavice kako se umiljavaju,
kako svu ljubav tvoga tijela
nesebicno u mene osmjehom toce.
Slusam njihove nabrekle uzdahe,
smatraju se mojim najsladjim vrhovima.
Kad god podjem u okvir tvoje ljepote,
opijaju vode jezera moga oka.


Zal Kopp

Dopuna: 31 Dec 2005 3:12

Niti mirisa


Tvoje se prekrasno tijelo
ljupkom tišinom uvuklo u našu postelju
i toplim oblikom beskrajnog osmjeha
izaziva nestrpljivost mojih dlanova.
Ne osjećam nekadašnje postojanje sila bola,
i nemam riječi za ovaj dar u svojim očima,
zato šutim i divim se,
pokoravam vratolomiji uzdaha
s kojima polako prodireš u moju svijest.
Ne trebam moć proricanja,
u meni su sve tvoje obline
i hladnoća me ne može dotaknuti.
Slobodno udišem nebeski svod prosinca,
jer u našem zajedničkom tkivu
s kojim smo večeras zaustavili vrijeme,
dražesne su misli
niti mirisa u čistoći ljubavi.
Mi smo jedno i priznajem,
usamljena sloboda nije ono u čemu uživam.
Obožavam krhkost tvoga struka
i vječnost trenutka s kojim te poštujem.
Moguće je da ne znam broj zvijezda
s kojim se sada gledamo,
moguće je i da su godišnja doba
u nama izmiješana,
ali pošto si u meni jedan otkucaj,
neumorno te grlim vlažnim usnama
i prelazim granicu
iza koje praznina više ne postoji.
Bez obzira što po našim leđima
prolazi posljednja ovogodišnja noć,
očarava me pitkost tvojih mekih obala,
uzima u korijen svog ljuljanja
i kada bih sada morao otići
ovako razliven po tvojim njedrima,
ponovno bih u svim svojim snovima
samo tebe tražio,
jer ono što me vječno obnavlja,
to su tvoja žarka milovanja.

Zal Kopp

Dopuna: 15 Jan 2006 13:09

Uzalud je odsutnost tvoja



Uvijek kad ostanem sam,mila,
kroz nesanicu doleti plava ptica
i tvoj osmjeh na postelju spusti.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
kad noć neizdrživo boli,
tvoj stidljivi obris
čudesno procvjeta u noći,
i krv tako glasno u meni provri
da s okusom mjesečine
tvoja moćna prisutnost
zavede moje puste ruke
i moji uzdasi u njima zaječe.

Toliko tvoga u njoj postoji,
toliko tvoga mome biću daje
da je uzaludna odsutnost tvoja.
Uzalud je i usamljenost moja,
uzalud je mrak što sjenama hara,
jer kad se srce razmaše tamom,
uzalud je prisutnost njena.
I kad noću zaplaču zidovi,
kad zavjese navuku tugu,
ponašam se kao da si kraj mene,
jer tvoja topla prozirnost
kroz polusan miri moju dušu.

Volim kad se svlačiš u škrtoj tišini
i kroz nebo ljubim tvoje nježno lice.
Uzalud je tada ranjivost moja,
nestaje pustoš mojih sjetnih usana.
Uzaludna je, jer tvoja je milost
kao kriška mlade mjesečine zanosna.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
u vremenu si moga sanjanja,
i s njim čekam miris plave ptice,
jer kad tvoj osmjeh
pažljivo na moje grudi spusti,
uzalud je odsutnost tvoja.

Zal Kopp

Dopuna: 26 Jan 2006 1:53

Tvoje slavne ruke


Daruj me tvojim slavnim rukama,
jedinom željom moga tijela.
Oslobodi od čekanja tople dlanove
i pred požudu mojih prstiju
iznesi mirisne ženske latice.
Natjeraj svoje usne
da te sa mnom vežu,
da se nježni slapovi čežnje
na prolistalom tijelu množe.
Pokloni mome uzglavlju
razbuktanu svoju šutnju
i beskrajno tiho drhti.
Ljubavnice moja, uroni dušom.

Pusti me u svoju toplu kožu,
zbog nje večeras poput vatre gorim.
Pusti dah vjetra što u tebi struji,
neka se moja ljubav beskonačno sladi.
Uznesi me zanosnim tijelom,
u naručju moje oči ljubi
i kao plavetnilo neba,
poljupcima se po meni razlij.
Čim se tvoja raskoš
strašću žene na mene spusti,
svaki ću tvoj uzdah vjerno zagrliti srcem,
a moj san, moj će te san
ljubavnim žarom zauvijek sanjati.


Zal Kopp

Dopuna: 11 Feb 2006 4:03

Spirala snova

Veliki je početak
u nitima tišine,
u ljubavnom naručju
osmjeh budi.
Veličanstven trenutak,
dragulj je visine
s kojim ću u tebe ući.
Iskreno me u ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno na bokove razdijeli.
Ljubavnicu u tebi budim,
poteci mirisima znoja,
vrhom bradavica zapleši,
i ljubavnika u meni
strašću probudi.

Užari vatrom zagrljaje,
razbuktane ruke želim.
U spirali snova
nebesko crvenilo
na grudi navuci.
Nježno usne raširi,
jednostavno s njima
po meni zapleši
i kad divlje baklje,
dvije usne izgube riječi,
zatvori oči labud ću biti.
Otvori ruke, u ritual me primi.
Iskreno ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno bokove razdijeli.

Zal Kopp

Dopuna: 26 Feb 2006 7:04

Moj zaljubljeni pogled

Zauvijek si moje tijelo natopila zvijezdama
i ritam moga golog disanja preuzela srcem,
pa te sada svojom nagošću neumorno grlim.

Otkad sam primljen u naručje tvojih usana,
strašću zrele ljubavnice moje bokove budiš
i sluh vječnog vremena u tebi trajno ćutim.

Ništa više ne trebam, za zemljom ne čeznem,
stalno se uzdižem dodirima požude u tebi
i pokretima plavetnila, tiho kroz tebe plovim.

Ovdje, ljubavi, na obroncima zlatne postelje
gdje vrlim poljupcima neprekidno kipiš,
darujem ti svoj veličanstveni osmjeh sunca.

A bujne brežuljke tvoga prekrasnog tijela,
tu drhtavu prisutnost mog nemirnog sna,
prema izvoru blaženstva, prstima vodim.

Kad te u vrelo naručje svojih usana primim,
i moj pogled tvoju nagost zaljubljeno prekrije,
najviše se sladim ritmom tvoga golog disanja.

Tada više ništa ne trebam i zemljom ne hodam,
već poput mjesečine, srebrnim sjajem se izvijem
i staništa nebeskih ptica, šutnjom oblaka slijedim.

Kao nijednu vodu, tvoje grudi istinski ispijam,
kao nijednoj vatri, tvom struku se prepuštam,
kao nijedno svjetlo, tvoj dah u meni uzdiše.

Nestajem kao kap između titranja i tišine,
i sam u zagrljajima tvoga prelijepog tijela,
ispunjen tvojim životom, presretan sanjam.

Kao nijedan zrak, uzlijećem s tvojih obrisa,
kao nijednog dana, moj san se opija tvoga mirisa,
kao nijedna misao, tvoja me ljubav u sebi rađa.

Zal Kopp

Dopuna: 14 Mar 2006 11:21

Prvi gutljaj jutra

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.


Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.


Zal Kopp



offline
  • katrin 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 02 Mar 2006
  • Poruke: 17
  • Gde živiš: obala nade

***

OTOK

Iglom si mi ubio zvezde
da bi pokrio secanje,
na brdu rasecena sena,
na moru morska pena,
na ulici lutalica snena,
zlatna vlas pokosena,
- istina otecena
U uglu ispustena,
na bolu nosena,
s tugom spasena,
- istina otecena
Na pijaci kupljena,
u kalup slivena,
iz topa ispaljena,
- istina otecena
Sunce je vetrom blazeno
kisa susom pokvasena,
vesela krila polomljena,
zauvek istrosena,
- istina otecena
Palica slomljena,
nazidnica iscedjena,
na zidu okacena
- istina otecena
Dvorana pociscena,
guska pecena
ljubav sklopljena,
bludnica razdrljena,
- istina otecena
Neznost i vatra strastvena,
zvezda danica izgubljena,
na nulu svedena,
na palubi lazi spaljena
- istina,istina otecena

***

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

Proljeće tvoga struka



Slušam te okružen tvojim usnama,
slušam kako tvoja unutrašnjost neumorno diše,
vitka i mirisna, uvija me kao pramen kose.
Ne usuđujem se prekinuti izazovni ples bokova,
jer ne želim zaustaviti uzburkano tijelo,
tek je iznjedrilo školjke predivnih grudi,
prednost zbog koje tišina kroz mene struji.
Iskreno ti moram priznati,
kad s prvim sutonom siđu na moja ramena,
tvoje grudi u mom osmjehu,
tako neopisivo jednostavno vrućinom plamte.



I što se s mojim rukama tada dogodi!?
Što se događa na tvojoj toploj zemlji
gdje izvori postaju rijeke?
Pitam te, što čini posebnim bijeli zanos
da moje ruke tako neumorno vrište?
Kad osjete tvoja drhtava i razbacana bedra,
kad silina sićušnih kapi zanjiše moj pogled,
odjednom nestanu na slatkim obroncima požude,
trče i nemoguće vrište u njihovim krošnjama,
a ti lukavo, samo za njih divni sjaj raspleteš
i poput riječnih galebova iz sebe ispustiš krik.



Bože, one presretne skaču i ponovno nestaju,
moje ruke u tebi uzavrele prste zaranjaju,
svaku noć u tvoju dolinu duboko se uvuku.
Jedva ih pod svojom kožom stižem smiriti,
jedva tvoju beskrajnu i zanosnu ljepotu ulovim.
Prvo im uzdahe tvog trbuha ponudim,
a zatim okupam u proljeću struka.
Na tvojoj toploj zemlji sve je puno lakše,
moje vruće usne postanu uzbuđeni slapovi,
po tvome golom tijelu ruke bujicom teku,
a moje golo tijelo u tvojoj mekoj travi sanja.



Zal Kopp

Dopuna: 23 Mar 2006 23:53

Duša ima. . .

Sve što ima dušu, duša ima.

Duša ima boju i miris ima.
Ima san i sva u njemu teče.

Duša ima srce i osjećaje ima.
Ima misli i u njima sebe.

Sve što duša ima, dušu ima.
Duša ima dušu i osmjeh ima.

Sve to duša ima i sve dušu ima.

Zal Kopp

Dopuna: 03 Apr 2006 0:30

Osmjeh tvojih noćnih dodira

Snaga vjetrova
u mojim rukama,
izvore tvoga zrelog tijela budi
i vještinom neobuzdanog sna
kao vijugavi sjaj,
tonem u prekrasne vrtove.

Nestajem u strunama jutra,
a osmjeh tvojih noćnih dodira,
tvoja srebrna put,
bezbrižno po meni klizi.
Postaješ žeđ
mojih mekih uzdaha.

Glas s kojim noćas nastaješ,
nevidljiva roso,
zlatni suncokreti slute
i sa crvenih usana
ljubavlju kaplju,
u ljubav nas zaklinju.

I nabujala duga,
dah mirisnih boja,
u mojim očima
beskrajnu tišinu slijedi.
Usnulom lišću šapuće
sva biserna znanja o tebi.

Ne smeta nam
što se noć rastapa,
nadmašili smo zemaljsko
i sva srca u sebi.
Zauzeli smisao zvijezda
i sad u gaju neba pjevamo.

Zal Kopp

offline
  • SSpin 
  • Saradnik foruma
  • Pridružio: 09 Dec 2004
  • Poruke: 6488
  • Gde živiš: Nis -> ***Durlan City***

Zal... vidi se imas inspiraciju i svoj stil... ali covece.. kazi nesto, ne moj samo suve postove, mnogo je brate Wink stvarno..

kazi, jel si stvarno izdao knjigu, ili sta vec Bebee Dol

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

Na mom blogu zalkopp.blog.hr nalaze se naslovnice knjiga.

Zal Kopp

Dopuna: 09 Apr 2006 14:15

Isprepleteni zagrljajima postelje


Kao što vjetar uporno gura nebo,
divljom snagom spajamo prepone,
i noć nas više ne zadržava za sebe,
jer se u osmjehu plavog sunca znojimo.

Putovi su naši drhtave karte jezera
i beskrajnim smo krvotokom vezani,
a noge, isprepletene zagrljajima postelje,
napuštaju mjesečinu i noć pobjeđuju.

Otkrivamo mirna staništa u sebi,
pa s oblacima ptica natapamo oči,
govorimo srcu kako da u nama diše,
kako da u njemu proklija miris čežnje.

Kratko je vrijeme u kojem se sanjamo,
i naši su gusti uzdasi složeni u klasje,
kratak je nebeski san otkad se kušamo,
otkako smo čvrsti poljupci na usnama.

Ponekad sjeta na užarene obraze svrati,
ali se ne pojavljuju šutnje uspomena,
jer topli su prsti što šapuću ljubav
i zeleni je travanj u našim rukama.

Koljenima smo polegli probuđenu rosu,
pa po golom bilju raščešljavamo zoru,
u samom smo pogledu nasmijanih krošnji,
prelazimo dugu i stenjemo šumom lišća.

Iz naših milovanja ljubav se ne iskrada,
svaki je njen oblik za nas ljubav sveta,
beskonačna potvrda u nama samima,
vjerna je žudnja svim našim dodirima.

Zal Kopp

Dopuna: 21 Maj 2006 6:57

Meki miris grudi


Ove noći spavaju u meni polja,
a sa neba tvoga zlatnog tijela,
u blagoj magli dolijeću ptice,
jedna po jedna, uzdišu čelom.

Dok iznad mene večeras letiš,
inspiracijo moja neprolazna,
znam što značiš za moj san,
zato sporo i sve dublje dišem.

Govore mi ruke nerazdvojne,
osmjeh tvoje duše gnijezdo je,
a cvrkut tvoga slatkog tijela,
to je strast što bjelinom grli.

Ove noći kao nikada do sada,
preko mojih uspavanih polja
razlila si pučinu suncokreta,
inspiraciju moju neprolaznu.

Jednostavnom toplinom, mila,
zaustavi vjetar u šumu breza
i sve naše čežnje zapali u nama,
u velike dodire ljubavi pretvori.

Večeras trebam miris ljubavi
kao zrno neumornog sna,
potrebna mi je boja tvoga glasa,
i sva prisutnost nježnih riječi.

Ove noći dok nada mnom kružiš,
plava ptico okupana mjesečinom,
sa tvojih krila ispijam sjaj,
inspiraciju svoju neprolaznu.

Šutim i slušam, usnama pjevaš,
i ništa sretnije od mog pogleda,
ništa slađe od boje mirisnog zlata,
radosti dodira medenih uzdaha.

Priznajem, posebno si svjetlo,
svjetlo koje čuva naša obećanja
i nikada nećemo prestati život,
jer ga svojom dušom uživamo.

Zato noćas, inspiracijo neprolazna,
kao sjajna tišina na polja sleti,
natopi brazde mekim mirisom grudi,
njihovom neprolaznom inspiracijom.

Zal Kopp

Dopuna: 29 Maj 2006 18:40

Na postelji sunca



Prstima hodam po tebi,
prst po prst,
toplinu svoga srca slažem.
Ležiš kraj mene,
u jezeru tvoga oka
drhti zraka sunca,
i voda mog pogleda
tvoj pogled dira.
Mirisna strast
u tvoje misli hoće prijeći.
Žurim zaustaviti vrijeme,
trenutak vječnosti
u odsjaju mekog tijela.
Zato me primaš
u splet uzdaha,
uz rub moga boka šumiš.
Kako je lijepo drhtati
na postelji sunca,
dok u ljepoti milovanja
tvojom požudom strujim.
Dolinom naslade
kao nabujali potok
u tvoje ruke ulazim.
Sa osmjeha moga tijela
prija ti slatka ljubav.
Iznad sebe osjećaš
kako te grlim nebom
i dišem poljupcima.
Tvoju dušu
moje tijelo puni.


Sa osmjeha tvoga tijela
ljubav mi slatko prija.
Zato te primam
u splet uzdaha,
uz rub tvog boka šumim.
Liježem na tebe,
u jezeru moga oka
drhti zraka sunca,
i voda tvog pogleda
moj pogled dira.
Žuriš zaustaviti vrijeme,
trenutak vječnosti
u odsjaju mekog tijela.
Mirisna strast
u moje misli hoće prijeći.
Hodaš prstima po meni,
korak po korak,
kao nabujali potok
tvoje ruke ulaze u mene,
toplinu tvoga srca slažu.
Kako je lijepa požuda
u ljepoti osjećaja
dok tvoja drhtanja,
na postelji sunca
dolinom naslade struje.
Osjećam poljupce
u zagrljajima neba,
iznad mene dišeš
i moju dušu
svojim tijelom puniš.


Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 31 Mar 2006
  • Poruke: 31
  • Gde živiš: Srbija zemlja...

Radis li ti jos sta u zivotu osim sto pises pesme? Mislim, jedes, spavas...

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

Noć kad me u sebe primaš


Na tvojim sam poljima visok jablan, stojim,
a ti mi daješ sebe, mirisom ravnice drhtiš,
između neba i tvoje zemlje istinski se znojim,
jer šapatom svojih njiva moje krošnje dojiš.

Iz korijena kroz stablo neprestano pjevam,
u crvenom zanosu dahćem, ulazim u tebe,
kao olujni vjetar opojnom požudom sijevam,
i strašću osvajam bijelu ravnicu ispod sebe.

Odsjaji grudi, staništa kristalnih zvijezda,
cijelu se vječnost roje i poda mnom smiješe,
granama grlim ta srebrom pletena gnijezda,
po njihovoj mekoći moj dah hoda i pleše.

Poljupci moji, latice usana u tihom su cvatu,
samo nebeski uzdah mirisnim lišćem nose,
kako su na tebi zaorane brazde sve u zlatu,
nikada im nije dosta tvoje božanstvene rose.

Bezbroj puta sam predivne noći na tebi sreo,
ljubio te i milovao dušu tišinom obraza,
strpljivo sklanjao pod svoj zaljubljeni veo
i štitio od podmuklog i prikrivenog mraza.

Neka u meni tvoji slatki plodovi uvijek zriju,
jer rađanjem jutra u svom me pogledu imaš,
i kao što ptice radosno sa oblaka sunce piju,
najsretniji sam u noći kad me u sebe primaš.


Zal Kopp

Dopuna: 28 Jun 2006 11:15

Tvoja milovanja


Zakoračila si mirisnim tragom struka,
i tako se zaljuljalo naručje moga osmjeha
kao da se rijetka prozirnost,
to neponovljivo drhtanje tihe vode,
valja nebom moga pogleda.
Neprekidno udišem sedef valova
i žedan ronim u tebe,
a ti zauzimaš moje zjenice
i otkidaš komadiće u njima,
pa ih neprimjetno,
nizom toplih uzdaha,
slijevaš u svoje usne.
Pažljivo sakupljam titranje
tvojih anđeoskih dodira,
i ako nastaviš tako,
slijedom vode i uzavrelog zraka,
pohvatat ću obrise zlatnih tragova
i mrežom čvrstih prstiju,
sve do jednog,
unijeti u rastopljenu želju moga tijela.
Zaogrnut bisernim kapima trzanja
i osnažen muškošću,
svu ću tvoju žensku snagu
dubinom vira preseliti u sebe,
jer nisi samo vrelo rumenilo
u bunilu jedne lipanjske noći,
već trajno usađena molitva
u ljubav muškarca koji te voli,
koji je zaljubljen
u tvoje zrele bijele bokove.
Mozaik si nježnih pokreta,
oplemenjuješ obrise postelje,
a ja uživam u poljupcima
žene koju neizmjerno volim.
I dok šećem u tvom zagrljaju,
namjerno šapućem prstima,
želim da te do jutra vrte u žudnji,
jer kad su nježni u igri s tobom,
tad me kao ljubavnika
u svoja milovanja primaš.

Zal Kopp


Dopuna: 17 Jul 2006 0:08

Silna moja misli

Ženo moja, kapljo zvijezde na mojoj kosi,
sakupljaš noć kao mirise postelje.
Sva u stoljetnom sjaju mjesečine sanjaš,
pa me po poljima s mekom rosom dijeliš,
kao da si odavno sišla nebeskom plimom,
tvoje ruke s mojom dušom ljubav zbore.

Šapućeš, dragi mužu, ljubavniče moj,
a ja ne dvojim, odvažno ljubim tvoje tijelo,
jer kako bih te mogao takvu ne imati,
ne udisati taj dragulj tvojih usana,
kako bih smio poslije u nebu zastati,
kad me plamenom dugom budeš umivala?

Ženo moja, pod tvojim očima ležim,
na sjeveru sam i promatram jug bokova,
zlatna izgaraju, tope se pod mojim prstima,
a vlati trave pjevaju o rosi koju dijeliš
i zvuk njihov para zelenilo mojih zjenica,
osjećam kako nas tišinom zajedno spajaš.

Grliš me, svog muža i ljubavnika ljubiš,
pa puštaš da naručje tvoje čuvam,
da mu se odužim toplim zagrljajima,
jer osmjeh što kroz pukotine obraza kaplje,
sred moga lica vrelinom zanosa teče
i na jutarnjoj magli nikad s tobom ne šuti.

Ženo moja i ljubavnice, silna moja misli,
ne mogu bez tebe, uzdahe tvoje zbrajam,
učim u tebi i nježnost tvoga tijela slijedim,
svjetlost ili oblik, u dubine me njegove vodi,
pusti da te u njemu s poljupcima kušam,
i tom vječnom ljepotom sna, u sebi sjedinim.

Zal Kopp

Dopuna: 29 Jul 2006 16:02

U blizini neba

U blizini neba,
ljubavi moja jedina,
postoji beskrajna čežnja.
Pod tim nebeskim svodom,
neprekidno čeznem za tobom
i najtiše što mogu,
lutam dubinom svemira
tražeći obale tvojih prepona.
U blizini tog neba,
ljubavi moja jedina,
kao nigdje u svemiru
moje misli pripadaju tebi.
Tu si sva prisutna u meni,
prelijepa moja ljubavi,
a tvoji su poljupci
zlatnim osmjehom omotani.

U blizini neba,
ljubavi moja jedina,
pripadaš jedino mojim mislima,
i bliže nego bilo gdje u svemiru
moje ruke, tiho,
kao vreli suncokreti
izranjaju na tvojim grudima.
One su taj buket vatre
što beskrajem tvog trbuha
razlijevaju plamen,
i tvoji su plameni dodiri
u njihovim drhtavim prstima.
Kad god stignu, ljubavi
u gustoj kiši znoja,
uvijek te blago uzmu
i sa tebe ispijaju zreli miris.

U blizini neba,
ljubavi moja jedina,
beskrajna si moja želja.
U tom praskozorju
neprekidno te želim,
i bliže sam nego bilo gdje
dubini tvog svemira.
Nad obalama tvojih prepona,
prelijepa moja ljubavi,
u sazviježđu mekog tijela
kao slap guste kiše znoja
slijevam se po tebi.
Imaš me tada u svim porama,
ljubavi moja prelijepa,
imaš u peharu strasnih zagrljaja.
Tvoju vječnost ljubim u sebi.

Zal Kopp

Dopuna: 10 Sep 2006 6:57

Bistri zanos ljubavi



Rujan je nedavno stigao
i pokušava smiriti preplanule poglede,
ali ugasle krošnje bujnog kolovoza
ne miruju na našim oblim bokovima,
još podsjećaju na boje ljeta.
Presavijeni pod strukom mjesečine,
mila moja, bistri zanosu,
sjajan smo primjer ljubavi,
jer dišemo u crvenoj strasti usana
i dijelimo uzdahe toplinom duše.
Toliko je sunca u nama
za blaženu mekoću naših prstiju,
toliko dobrih razloga ugaslog ljeta,
da se bezbrižno milujemo tijelima,
i kako našem biću dolikuje,
jedno drugo služimo ljubavnički.
Sad kad su naša tijela zajedno,
s vatrom i vodom spojena,
reci mi, najdraža moja,
moje biće u tvom srcu,
služi li te dovoljno?


Osjećaš li kako nas služe
blijede krošnje bujnog kolovoza
u ovom kasnom ljetu?
Ljubavi moja, bistri zanosu,
ne dopuštaju huku vjetrova
da nas pomiješa sa zagrljajima kiše.
Neće se hladni dodiri nastaniti u nama,
jer plameni preplanulih boja
podrhtavaju u našem pogledu,
i zrno neba tkaju u naše grudi.
Od tankog vrata, mila moja,
sve do pučine otvorenih prepona
kristalnim kapima ognja gorimo,
a naša nestrpljiva požuda
vrelinom užarenih usana ljubi
topli miris meke kože.
Sad kad naša tijela postaju jedno,
s vatrom i vodom spojena,
osjećaš li, najdraža moja,
kako te moje biće
u tvom srcu iskreno služi?


Zal Kopp

Dopuna: 19 Sep 2006 0:58

Večeras ne ću bez ljubavi zaspati

Večeras ne smijem zaspati bez ljubavi,
ostavila si ptice i njihov glas u meni,
a prije polaska obećala mi u vazi lišće.
Izbrojio sam šume svih kontinenata,
bit će najljepši park na našoj postelji,
i pozdravit ću sve to ubrano lišće,
kad šuštanjem donese bjelinu tijela.

Večeras ne želim zaspati bez ljubavi,
topli je miris tvoga željenoga bića
ovio moj san vitkim bijelim rukama.
Umivam se dodirima njihove mekoće,
a ti s pticama preko na susjednom nebu,
čas očima sokove lišća nemirno sanjaš,
čas srebrnim perjem moju želju grliš.

Večeras ne ću zaspati bez ljubavi,
osjećam kako me kroz lišće dozivaš,
i moj pogled zaustavljaš na svom nebu.
Ponovno te srećem i ponovno imam,
usnama ljubim obrise tvoga srca,
a kiša sa tvojih krila pada na uske ulice
i donosi smirenje nad krošnje grada.

Zbog toga ne mogu zaspati bez ljubavi,
ne umijem, mila moja, bez tebe snivati,
jer tamo u gnijezdu neobične noći,
gdje tvoji poljupci dubinom postoje,
u šuštanju lišća rađaš ptice za mene
i njihovu ljubav u moju dušu slažeš.
Večeras ne ću bez ljubavi zaspati.


Zal Kopp

Dopuna: 04 Dec 2006 5:23

Zlatno šaputanje zjenica

Ljeto ulazi u našu sobu kroz širom otvorenu noć,
a naša tijela se ponosno maze s vjetrom ravnice.
Postelja svoju nježnost posebno rasipa pod nama,
i naše se ruke poput leptirovih krila množe zrakom.
Nijedan uzdah niti poljubac više nisu daleka čežnja,
jer večeras strujimo između koljena željnih zagrljaja
i usana što slijeću u mekoću razmaknutih prepona.

Kako počinju naša drhtanja i velika uzbuđenost traje,
pa ljeto cijeli horizont dobrovoljno predaje nama,
a vrelu požudu pretvara u zlatno šaputanje zjenica.
U izvijenim rukama srebrna smo strast mjesečine,
i taj neophodni dragulj u toplim bojama visina
neprekidno iskri na ulazu naših nabreklih obraza,
vječno sazviježđe bujicom sokova teče po njima.

Kao slatki dar jedno drugom, uživamo ljubav neba,
a ono podsjeća kako će uskoro razliti mirisnu zoru
i nas ljubavnike prepustiti nježnom zelenilu trave,
no nimalo nismo uplašeni, jer kad sunce natoči jutro,
pa nas u šarene osmjehe ptica bezbrižno posjedne,
zajedno ćemo s oblacima krenuti na daleka putovanja,
i s najmanjim titrajem rumenila voditi ljubav.

U takvom vremenu, dakle u samom središtu duše,
zanosna polja suncokreta nemir prstiju prolaze,
a crveni mirisi makova isprepliću naše uzavrele pore.
Istovremeno, dok kušamo zemaljsku i nebesku radost,
po nama još uvijek pada mjesečina, puzi našim tijelima,
a zvijezde nijemo prate bijele tragove naših dodira
i zauvijek prekrivaju čarobne obrise vlažnih milovanja.

Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 03 Dec 2006
  • Poruke: 235
  • Gde živiš: Na izvoru vila i gadova

Iznenadjuju me neke stvari : Maratonski pises a na pitanja lakonski ili nikako ne odgovaras. Pa to smo mi - tvoje kolege ili ???
Niko nije zlonameran, drago nam je da nas ima vise i zato ti se obracamo.

Kako si se pesmama zaneo pa si zaboravio da odgovoris na pozdrave i komentare. Ja sam brbljiv po prirodi zato me tvoja ucaurenost iznenadjuje.
Pozdrav !

offline
  • Pridružio: 19 Dec 2006
  • Poruke: 9

Zal Kopp, imam jednu molbu, mogu li ove pjesme objaviti, naravno pod tvojim nikom na jednoj drugoj stranici koja se bavi samo poezijom i prozom, ciji je vlasnik moja prijateljica, velika obozavateljka poezije i proze?

Dopuna: 20 Dec 2006 15:08

Odusevljena sam. Bravo, jedno veliko BRAVO, pjesme su predivne, i ne slazem se sa pojedincima koji kazu da su neke predugacke, svaka ima svoj smisao i velicinu. Nadam se da ces nas jos dugo hraniti ovom predivnom poezijom. Way to go.....

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 938 korisnika na forumu :: 46 registrovanih, 7 sakrivenih i 885 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., aleksmajstor, aramis s, babaroga, darcaud, Doca, dragon986, Faki-Valjevo, Filip Marinković, goxin, Haryy, havoc995, Hoegaarden, Insan, Jovan Nenad, kalens021, Kiki2004, Lieutenant, LUDI, lukac, milos.cbr, mnn2, nenad81, neutralal.com, panonski mornar, Panter, pein, Recce, RJ, S.Palestinac, sakota79, Simon simonović, Smd, Srky Boy, Steeeefan, stegonosa, suton, Toni, trajkoni018, vasa.93, VJ, Vl veliki, Vlada1389, vlvl, voja64, zogi036