Zal Kopp - Modra tresnja

1

Zal Kopp - Modra tresnja

offline
  • Pridružio: 25 Maj 2004
  • Poruke: 82
  • Gde živiš: Germany

Modra tresnja

Pored mog prozora, svaku vecer, mjesec zastane
i sto zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu,
zatim dovede vjetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti moze,
neprestano titra moja zelja da te ugledam u noci.

Gledamo se, mjesecinom optoceni, moja ljubav i ja,
cekamo i ne slutimo buru sto dolazi s vjetrovima,
ne cutimo u toj nagomilanoj tisini, pozar samoce,
vec uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdrazu bol,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dusu.

Onda odjednom, ispod misli, modra tresnja zadrhti,
sjaj vise nije trom i vrhovi se neba poloze na cigle,
tamne sjene nestanu i tracak ceznje uplovi u sobu,
tijelo postane mjesto dogadjaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju tvoje prozirne latice.

Voda sto tece mojim venama poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti njeznosti,
mreza radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu,
a ti, prostrujis zrakom i vatrom, zemljom i vodom
i svakom kutku moga tijela, dodas osmjeh zvijezda.

Nitko me, kad si u meni, ne dira svojim osjecajima,
nicije me ruke, dok se rastapas mojom dusom, ne traze,
ali nemir se ipak porama javlja, jer zedj u raju postoji,
kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasjednu oblaci
i umjesto kisom, prstom tuge dotaknu njihovo sjecanje.

Kamo, kamo s otisla nocas, moja draga prepelice,
kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka?
Zar se bojis mirisa modre tresnje i obrisa njenog zrelog,
pa u meni ostavljas uzaludna cekanja kao melem placu?
Kamo, kamo si se sakrila, po ovom suhom vremenu?

Htio bih se, prstenom, oko tebe zauvijek okruziti,
posjetiti, mila moja, jutra u kojima tvoja njedra disu,
zalaskom dana, protrcati radosnim proplancima srece
i s tobom usred tople postelje docekati mjesecinu,
da umore smirimo zagrljajima nasih vrelih usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otici,
vec sa zlatnom skoljkom danas podji i moju ljubav potrazi,
a u okusu modre tresnje, sve ce tvoje strepnje nestati
i ti ces opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti,
umjesto rumene magle, tvojim ce se ocima spokoj siriti.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23208
  • Gde živiš: Niš

ovog puta cu tebi da skinem kapu Smile
odlican izbor poezije pravis...



offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

SVE TI NUDIM

Sve ti nudim , sto se ponuditi moze ,
varku sunca , da te osmjehom razbudi ,
zrno uzbudjenja i klicu radovanja .
Ne nudim ti mozda , vec kicmu svoju ,
sa mramorom , u stijeni sto je srasla.
Ushite preko polja i jablanovih krosnji ,
mirisne obrise , otvorenih suma nudim.
Zajedno ti nudim , poljupce u kosi
i na obrazima , zagrljaje mojih ruku .


Sve sto ti nudim , ponuditi zelim ,
jer ne smijes uci , u maglu gustu ,
niti bez mene , kroz horizont proci .
Uzdignuti moras i trebas , vidike svoje
i u snovima , vrh ove pjesme osjetiti .
Zavjetrinu nudim i toplinu njihovu ,
da tijelo tvojih misli prihvati sjaj ,
i nad proplankom osmisljene duse ,
otkrije mjesto , pradavne istine .


Sve sam i sebe ti nudim ,
da uz mene zenom se osjetis
i u meni muza i razum pronadjes .
Dobro ti nudim , za nasim stolom
i kad posteljom rasirimo tijela .
Cijelu vjecnost , nikako uzalud ,
vec onako , najdraza moja , stvarno .
Nudim , da ti godi , zauvijek
i onda , kad nas stigne starost .


Sve nudim tebi , drugo i ne zelim ,
nista mi i ne treba , sve u tebi imam ,
ja ne stedim sebe i zato se nudim .
Ne nudim , jer ne znam ,
vec znam , da imamo , ja u tebi
i ti , u meni , ono sto nam treba .
Ponudjeno, njeznoscu prihvati ,
i radosno ljubav prigrli ,
jer ces znati , kako mi uzvratiti .

Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

NEBOM SAM TE OKUPAO





Nebom sam te okupao
i bisere svoga srca stavio oko vrata ,
pa snom jutaranje rose u miris legao ,
jer kad snivas ,
mojim pogledom postajes zvjezdani dah ,
a u mojim njedrima okus meda .


Milo si moje bice
i otkako u mom osmjehu spavas ,
ja te mjesecevim poljupcima dojim ,
svakom tvojom misli cvjetam ,
a nad bijelim celom ,
udahnjujem ljubav i u dusu stavljam .


Koliko li te samo snenu tako volim ,
da se u sam san pretvaram
i dubinom uzdaha tobom drhtim ,
po cijelu noc u tebi treperim ,
njezno ceznjom uznosim
i proplancima bezbriznosti pokrivam .


Tiha si i ja te takvu vodim ,
poput lista sto jezerom plovi ,
tiho se i u tebi ljubim ,
kad sa kapima kise preselis u sapat ,
tihom , ja te strastveno volim ,
dok svoje snove prostires u meni .




Zal Kopp

offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23208
  • Gde živiš: Niš

dobro nam dosao na forum Wink
trenutno sam limitiran sa vremenom, ali, cim budem mogao procitacu ovo, obecavam opsiran komentar za tvoju poeziju Smile

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

D A H D U G E





Kistom svoga srca na platno moje duse nanosis paletu
i plavom bojom oslikavas beskrajni oblik dubina ,
sanjaris i u sebi me smirenjem svoga bica stapas ,
neustrasiva plava ptico u beskonacnost sna dolazis .



Ljudskom zelenom bojom umirujes nemir mojih voda ,
s njom , obnavljas i cistis uzdrhtale prozirne valove ,
kao rajske biljke donosis proplanku rascvjetali mir ,
uspinjes u slavlje moj zivot osvjezavajucom snagom nade .



Zacet u tvojoj bjelini , otkrivam milost svih osjecaja ,
iznosis me preobrazenim smislom horizontima dana ,
istokom moje duse budis sjaj sunca vrhom razuma ,
auerolom ponovnog radjanja kusas krilom prepelice .



Zemlja ti je dom , smedja i topla , cvrsta poput majke ,
imas savrsenstvo brazde i plodnost nepreglednih njiva ,
izvoristem zivota iz njih izlazis i nudis odricanjem tuge ,
pa me zoves i prihvacas u njedra predivnih uzvisina .



Tu me zenstvenoscu crvene vatre osvajas i primas u sebe ,
strascu vjetrova prislanjas uz besmrtnost iskrene srece ,
kao suncevu zraku izdvajas medju svoja rumena bedra ,
da tvojim toplim rumenilom uzivam i plovim zauvijek .



Ti si dah duge , pocetak svjetlosti i glasnik mog obnavljanja ,
ti si vitki most izmedju zemlje moga srca i neba moje duse ,
tvoje se jake boje okvirom mog bica njezno i toplo razljevaju
i ja se vjecno prepustam njihovom velicanstvenom skladu .

Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

I Z V O R V R E M E N A





Kad utisnes moje ime u obris svojih misli ,
izabranice morskih uvala i bjeline skoljki ,
kad ustanes u modrom satenu praskozorja ,
nepomucena visinama planinskih vrhova ,
kad mirisna zaleprsas dubinama moje duse ,
zahvaljujem se njedrima ravnice sa kojih
si u vjecnom dahu postala moja ljubavnica
puneci moj zivot olujnom snagom ljubavi .


Kome reci da oko mene rascvjetavas zrak ,
ne pitas , niti ulazis u razvodnjena sjecanja ,
vec oslobadjas u meni slast postojanja ,
lijezes i moje tijelo castis svojom ljepotom ,
glasom zene ispunjavas otkucaje srce ,
lakocom dodira hvatas bjelinu mog stomaka ,
grlis kao prepelica i obuhvacas me zjenicom ,
da se ispod tvojih krila umirim i snivam .


Kakav je to divan osjecaj imati tebe u sebi
i svakoj slutnji izbristati trag pamcenja ,
krenuti osmjehom prema izvoru vremena ,
pronaci zajednicko nebo iznad trenutka ,
u predvorju beskonacnosti osvanuti s tobom ,
podsjetiti stare pjesme koliko su nevjeste ,
dici ruke i sa njima dohvatiti toplinu srca ,
pokloniti se tebi i srasti u korijenu srece .


Tako mi je lijepo vratiti se pod stare orahe
i njihovim plodovima podsjecati utrobu ,
blago ravnice unositi krvotokom u sebe ,
s oblacima ptice vrhom pogleda posjecivati ,
neiskazane rijeci obaloma rijeke vaditi ,
po vrtovima cvijece uz mjesecinu gledati
i u tom kraljevstvu , gdje si ti kraljica ,
cekati svitanje u kojem osmjehom dolazis .


Dok te cekam , ramenom mi tvoja ruka seta ,
druga trci mojim strukom i zalazi pod pazuh ,
jedna s drugom , kao dvije nerazdvojne sestre ,
cas u kosi , cas oko vrata sutke stizu moje zelje ,
proljetnim se mirisima razbacuju po meni ,
nude svoje strasti kao da si i ti s njima stigla ,
zorom staju dvije njezne sestrice i u snu me
medju tvoja bedra , posteljom od rose , vode .



Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

S A N




Neka te ne uznemiri , neobican pocetak pjesme ,
pricati cu ti mila , o snu , koji , u meni nocu , seta .
Vatri , sto me jutrom budi i miru koji osjecam ,
dok , u svakom koraku stiha , idem prema tebi .


Taman , kad se mjesec usece u sobu , prilazi mi san ,
a ti se , nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese .
Uz hladan zid proseces , nosis sunce , na ramenu
i pazis , da me , obris tvog pokreta , ne uznemiri..


U tom trenu , ispod krova , moga uspavanog tijela ,
s misli , samim rubom umornog oka , krisom legnes .
Ozarena lica , prekrijes moj osmjeh i poljupcima tiho ,
otjeras maglu , sa mojih , nemirnih ravnica .


Onda , starom mislju , primaknes se mome tijelu
i sa rijekom osjecaja , spustis prema uscu strasti .
Tu me tvoja ruka , k sebi , poput sutona , primi
i u odsjaju pijeska , skoljku bjelinom ponudi .


Kad vrt procvjeta , ti podamnom , dolinu otvoris ,
pa me njenim poljima i proplancima mamis .
Kako se vidicima slasti , primicem sve blize ,
to se san , kao vjetar , u meni , pokrece i mijenja .


Nista ne osjecam tada , osim tvoga , mekog tijela
i mojih uzavrelih dodira , preko njeznih proplanaka .
Odjednom shvatim , da sam sa snom , u tvome bicu
i da to, moja rastopljena dusa , u tvom tijelu sanja .


Presretnog i blazenog me budis , odlazis sa jutrom ,
ja se dizem i sa javom , na pocinak , s mirom spremam .
Vatra koju ostavljas , u sobi gori , ispod mojih vjedja ,
a svaki ugasli plam , u meni tad , novu zelju radja


Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

PRISUTNA





Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
imam te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da daleko djetinjstvo ocekujem,
noc s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i ocima slicnim odrazu vode,
prisutna mjesecinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina,
poput skrivenog mjesta, prisutna si krisom.

Kao uspomena, ima te u mirisu ubranog cvijeca
i u ceznji, na dlanovima te imam,
prisutna si nepomicna.
Svugdje te ima i u koloni otkucaja,
gdje si oduvijek prisutna.
U sve tezim jutrima
i kisi sto tiho pada,
na celu svake ptice,
u dugim dnevnim drhtanjima,
ima te, zauvijek si prisutna.

Imaju te moje misli, prisutna si nestankom
ima te moj pogled, prisutno si cekanje,
i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tisina,
jer kao da nebo odjednom prestaje,
zrakom osjecam, prisutnu prazninu.
Ima te u noci, prisutna si uzdahom
i u poljupcima nemirnih suza,
prisutna si slanim tragom.
Imam te ljubavi, prisutna si s tugom
imam u odsutnosti, prisutna si bolom.

Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 25 Maj 2004
  • Poruke: 82
  • Gde živiš: Germany

Veseli me vidjeti te na ovom forumu, dobro-dosao Smile

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 522 korisnika na forumu :: 9 registrovanih, 1 sakriven i 512 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: amstel, darios, Despot1, havoc995, louderick, Ognjen D., robytz, saputnik plavetnila, wolf431