Zal Kopp - Modra tresnja

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

TISINA POLJUBACA

Uvijek kad pokrenem misli,
ti se pojavis na nebu
i nad mojim nemirnim poljima,
sa zlatnih obraza duge,
sjajis u tisini poljubaca.

Zapocinjes u meni postojati
i sa zanosom vatre, uzdahe palis.
Otvaras tople izvore milovanja,
pa moju meku ravnicu,
poput vjetra, njezno grlis.

Uvijek kad te udahnem,
u tvojim rascvjetanim krosnjama
osjecam slatki dah ceznje
i mirni tok mojih obzira,
postaje uzburkana rijeka dodira.

Uzdrhtala i beskrajno mirisna,
nestajes u svim zagrljajima
moga tek probudjenog tijela
i ja te, u tisini poljubaca
iznad sjaja zvijezda nosim.


Zal Kopp

Dopuna: 22 Feb 2005 9:35

LICE SRCA


Tebi sapucem, moja ljubavi.
Tiho te zovem imenom,
dok me svlacis usnama.
Ti, cija se gipkost,
kroz moje prste provlaci,
kao nitko prije tebe,
po mom tijelu rasipas zvijezde.
Slascu u meni vristis,
a ti tvoji prsti,
ti tvoji prsti sami dolaze
i otvaraju moje srce.
Svu moju krv,
dodiruju plodna ljeta
i u moru tvojih zagrljaja
zauvijek klasjem postajem.
Tebi govorim, moja ljubavi.
Tebe gledam,
poput sna cistu,
kako se smijesis.
I tu, u licu srca,
gdje si sama,
predajem svoje rijeci.
Odmori se.
One su medeni pokrivac
u lezaju mojih poljubaca.
Tebi pjevam, moja ljubavi.

Zal Kopp

Dopuna: 22 Feb 2005 9:36

USNUO SAM

Usnuo sam u mirisu tvoga zagrljaja.
Cisti si povjetarac moje duse,
nizrecivo dragocjena,
kao kakav lahor.
Usnuo sam,
nebo ispunjeno tvojim uzdasima
i skrivene visine,
na kojima hranis ptice.
Drhtim u tvojoj ljubavi.
Zivotom me dodirujes,
to je tvoje pravo.
Ti si,
a moje srce to zna,
sloboda ruku,
vjestina njihovog kretanja,
topla duga ispod moga tijela.
Usnuo sam,
kako mi dajes osmjehe,
ali isto tako,
s pravom dijelis poljupce.
I tvoju nesebicno zanosnu ljubav snivam
i svaki dodir,
svih nasih noci do sada.
I jutarnje budjenje strasti
u tvojim grudima.
Usnuo sam,
kako me u rosu umatas,
pa ponovno,
cijelog u sebi svlacis.

Zal Kopp

Dopuna: 22 Feb 2005 9:36

NAS DVOJE ZALJUBLJENIH


Nitko te nije primjetio, osim mene draga,
i nitko se nije ustao, kada si prolazila pored stola.
Sad kad drijemas u mom osmjehu,
svi se cude, kako to, da te nikada prije,
nisu vidjali pod satorom mjesecine.
Nitko nije osjetio tvoje sutnje u prigusenoj tami
i zapitao se, kako uspijevas,
s koracima pticjeg pjeva,
medju bezbrojnim plesacima,
hodati po mutnoj vodi.
Nisu slutili koliko slicis andjelima
i koliko u njima tvoje milosti ima.
Oni ne razumiju pogled i ne zele tisinu,
vec tudje ruke uzimaju kao svoje
i s njima gase svjetla i guse mirise.
A mirisi su osmjeh duse i svjetlo srca.
Tvoji mirisi, to je zetva zlata u mojoj utrobi.
I tuzno jecanje tvojih usana nisu culi,
a tvoje usne rastacu toplinu sunca.
Razumijem zasto se cvijet bijelog jorgovana,
na tvojim grudima njezno siri
i znam, otkuda med na tvojoj kozi!
Zato te, dok usnula prinosis salicu kave
ili u pokretu misli pozdravljas jutro,
radosno ljubim svojim rukama.
Nas dvoje uzivamo zaljubljeni,
gledamo se i smijehom pratimo usne.
Samo nas dvoje zaljubljenih znamo,
kako je lijepo ujutro, saputati zagrljajima.

Zal Kopp

Dopuna: 14 Mar 2005 9:40

UZDASI DUSE

Pricao bih ti o sebi,
ali nemam vise svog vremena,
kao da ga nikada i nisam imao,
jer ovo nije moje vrijeme i leti.
Pricao bih ti o svemu,
o skrivenim tajnama svemira,
o mramornom jutru,
o tome zasto kapi kise nestaju u meni,
o vjetru dok planinom struji,
o zimi sto se drhtanjem budi,
ali nisam vise u svom vremenu,
kao da nikada i nisam bio,
jer ovo nije moje vrijeme i leti.

Saputao bih ti proljecem
u narucju ravnice i s jutrom sanjao,
a u sitne sate ispod srca ubrao
i ponovno kao krv crvenu ruzu
s laticama slozio u divnu pjesmu.
Uskovitlao bih rijecima tvoj san
i poklonio cvijecu miris tvoje kose,
izmislio te u skoljki mora,
dotaknuo zvijezdom tvoj pogled
i ispleo misli oko tvog struka,
ali nemas vise svog vremena,
kao da ga nikada i nisi imala,
jer ovo nije tvoje vrijeme i leti.

Sada kad sam sam kriknuo bih,
polomio sve udaljenosti,
srusio planine i iscjedio rijeke,
pokrenuo olujni vjetar,
samo da prigrlim tvoje nemirne boli,
zagrlim i povedem kroz svoje poljupce
i tamo gdje vjecnost suti odletim s tobom,
u zanosnim pokretima milovanja
i s njeznim uzdasima tvoje duse
otkrijem netaknuta mjesta ljubavi,
ali nemamo vise svog vremena,
kao da ga nikada nismo imali,
jer ovo nisu nasa vremena i lete.

Zal Kopp

Dopuna: 14 Mar 2005 9:41

PLOD LJUBAVI



Na vrhu mojih prstiju
tvoje usne postaju sretne
i jednostavnom molitvom
sapucu zemaljske vatre
i ne traze nikakve usluge,
jer poljupci oduvijek
razumiju mekocu dodira.

Na vrhu tvojih zarkih usana
moji prsti pristaju,
neposlusni i otmjeni,
kao bijeli jorgovani
u tvom osmjehu rastu.
Razumiju kad te volim
i s kakvom ljepotom raspolazes.

U toj tisini mirisa i zagrljaja,
plod smo ljubavi
i kusamo njene dodire.
Pocinjemo udisati ljubav
i ne odustajemo od voca,
koje nasi prsti probaju,
a nase usne u srca slazu.


Zal Kopp

Dopuna: 14 Mar 2005 9:42

OTKRIVENI ZANOS



Svaka zena u osmijehu ima ceznju,
ali samo tvoje latice privlace moje usne.
Imas lijepo tijelo, izvijeno u rijeku
i dah mjesecine po tebi valove sanja.
Lijepo je tvoje lice, skrovito i tako tiho,
puno neobicno drhtavih kapi.
Imas kao jezera sjajne grudi
i slatke narance koje u bedrima nudis.

Svaka zena u rukama pruza zelje,
ali samo tvoja krila dostizu moj svemir.
Kad me primas u svoje zagrljaje
u tvojim se dlanovima radja ljubav.
Lijezem umotan u tvoje dodire
i na tvom licu skupljam poljupce.
Mirisni si cvijet bisernog pogleda
i nikakve tajne ne donosis sa sobom.

Svaka zena u njeznom glasu traje,
ali samo tvoja dusa zbog mene pjeva.
Tvojim strukom umilna tisina tece
i u tebi pociva mirnoca sunca.
Slatka si i vjecna zedj u meni,
obuzimas me cistim izvorima strasti.
Tek otkrivena, postajes u meni zanos,
iz kojeg nikada ne zelim izaci.

Zal Kopp

Dopuna: 18 Mar 2005 9:31

KORIJEN MOJE LJUBAVI

Kad iz korijena svoje ljubavi
iznjedrim slatkim osmjehom
i zapocnem te grliti vrelim poljupcima,
pristani na sve moje dodire
i primakni se oblikom kapi mom krvotoku.
Kada se moji uzdasi zateknu iznad tebe,
pa te tijelom, kao svoju ljubavnicu prihvatim,
svaka ce se tvoja pora u meni otvoriti,
a ti ces nestati opijena u izmaglici mojih ruku
i kao probudjena svjetlost, odjekivati mojom dusom.
Tako savladane u osnovi andjeoskog sna,
tvoje ce se boje po meni razlijevati,
a moje boje, toplo u tebi raznjeziti.
Ne racunajuci prolaznost ovog vremena,
lezati cemo obavijeni tankim nitima
i zagrljeni, poput mjesecine, jedno u drugo srasti.
U odmjerenoj ljepoti nasih milovanja,
vatri sto u nama oduvijek zaklon ima,
nasi ce svjetovi s pticama letjeti
i u odrazu mirisnog cvijeca postajati vjecni.
Nije vazno sto ce se tada u dolini zanosa dogadjati
i s kojim cemo proljecem zivot nastaviti,
jer dok u nama sunce, zvijezde i nebo
radosno budu plesali, mi cemo klicati.
Tvoja ce plodna polja i tvoji bogati usjevi,
sve moje izvore popiti, a moje vode,
zelene od tvojih pitomih gajeva,
juriti ce brzacima medju tvojim obalama.
Kada osjetis u zoru moje srce,
kako se zalijece u tvoje grudi,
a moji vitki prsti,
okretni poput jelena, miruju,
iznjedri slatkim osmjehom
u korijenu moje ljubavi,
primakni se mome snu
i zagrli me s vrelim poljupcima.


Zal Kopp

Dopuna: 27 Mar 2005 20:07

CETIRI TVOJE LJUBAVI


U tebi ljepota cetiri ljubavi postoji.
Poput cetiri smaragda
silinom sjaja cvijeta.
Prva se ljubav
u toplom dahu javlja.
Tako pozeljna i opojna
kut mojih usana budi.
Iz tvojih smedjih ociju,
iz zjenica tvojih raste san,
to je druga ljubav moga neba.
Skroman pjev ptica
u mladoj mjesecini.
Sva u plavom treca ljubav,
osmjeh tvoga lica,
na proplanku nase postelje suti.
Ta je treca ljubav, milost tvoja.
Visoka i sretna, ta me ljubav
s tvojim srcem stiti.
Obris tvoga bica cetvrta je ljubav.
Najsladja medju njima,
kroz moju cud ravnice
kao rijeka huci.
U tebi, mila, ne prolaze radosti.
Tvoja cvrsta dusa,
uzdasima zlatnih kapi
moje tijelo njezno ljubi.

Zal Kopp

Dopuna: 06 Apr 2005 10:35

NASA MLADA JESEN

Osjecam ljepotu ljubavi
kako slijedi njeznu bjelinu duse
i tvoje lice pretvara
u izvor njenih predivnih pejzaza.
Podsjecas na kolijevku sna,
na sum lisca u mojim rukama,
na jedno jezero
sto se kao cijelo sunce,
niz moje usne spusta.
U vremenu u kojem si sa mnom,
moje zjenice ne spavaju,
vec te zlatnim nitima osjecaja
kroz pjesmu vode
i s tvojih obraza
skidaju patinu drhtavih osmjeha.
Pomislim na davno zaboravljeni san,
san u kojem smo sami
prolazili prostorima svoga srca
i slagali rijeci iz njegovih otkucaja.
Jedna mi sjena zari pokrete dok sutim.
Slusam samo tvoje disanje.
Trazis obrise izgubljenog djetinjstva
i polako seces krajolicima mladosti
u vremenu, koje se tako lako poigralo s tobom.
Proljece je tek nedavno proslo
i sada s osmjehom nase mlade jeseni
ispracamo nabore samoce.
Prima nas u svoje milosrdje
i dok spavamo u poljupcima suncokreta,
opija nas cistom vodom smirenja.
U vremenu, koje se jednostavno poigrava s nama,
ona lijeze na usce nasih ruku
i ostaje usidrena u nasim zivotima.
Osjecam kako sretni ulazimo u njene zagrljaje. . .

Zal Kopp

Dopuna: 13 Apr 2005 0:07

FLAUTA

Izvor si glazbe latica neba, tiha i bijela.
Svemirom svojih uzdaha na mojim usnama drhtis.
Tako se u mene uvlacis zvucima svojih toplih kristala,
da se ispod mjesecine u ljubavni san presvlacim.
Glazba si i latica neba. Mocna ljepota.
Tvoje su grudi prekrasni dar njene melodije.

Prvo me zlatnim tragom svoga postanka vodis,
tamo gdje je samo mir, gdje nema krika rastanka.
Odvodis me u samo svoje disanje, u svoju cud
i zajedno s mirisnim plavetnilom nebeskog pogleda
uranjas u tisinu beskrajnih i raskosnih ruku,
u tihe zagrljaje njihovih omamljujucih poljubaca.

Meko je tvoje krilo duboko jezero spokoja
i ja se zrcalim, kao dragocjen biser vjernosti.
U osmjehu trbuha zelenilo algi oblacim.
Ti iz valova, kapima duge u obris njeznosti polazis.
Tvoje su ruke pune razigranih suncevih iskri,
pa ispod mene, odraz sume u jezero donose.

Ulazim u sam izvor tvoje carobne bjeline
i otkrivam u njoj razlog svojih trajnih mastanja.
Promatram nas prvi susret pod okriljem popodneva,
u kojem smo radosnim dodirima primakli nasa tijela
i zgusnuli nad nama nebo u bezbrojne sate cekanja.
Nestrpljiv sam ples po tvojim vjecnim obalama

Osjecam iskreno samo jednu zelju, kao i onda,
kada je raspjevana ljubav zavladala mojim srcem.
Zapocinjem neponovljivi hod po zvjezdanim stazama,
po bespucima blazenstva, gdje jos nitko prije mene
nikada nije posjetio njeznu smirenost tvojih boja,
niti je svojim umijecem zasluzio milost tvoga daha.

Krecem bez straha u susret milovanju putene glazbe.
Ne zastajem s osjecajima i nisam nimalo umoran,
vec uzivam istinski bjelinu flaute i grlim njen pjev.
Kao omamljen plovim beskonacnoscu tvojih tonova.
Glazba si i latica neba, moj slatki san.
Svemir mojih uzdaha na tvojim usnama drhti.


Zal Kopp

Dopuna: 15 Apr 2005 0:51

Travanj mirise na kapi ljeta


Udisem do kasno u noc,
medju tvojim drvoredima travanj.
Radjas cvijece dok vodimo ljubav.
Travanj mirise na kapi ljeta,
a zimsko mrtvilo cekanja,
kao pomahnitalo umire.
U proljetnom zanosu,
sto se od juga prstiju,
prema sjeveru usana siri,
prolazim istokom ramena
i stizem na zapadne visoravni tvojih grudi,
Na drugom kraju moga luka
prostires veo njeznih uzdaha.
Tvoje sjajne oci obasjavaju
mjesto vrele stvarnosti,
nasu postelju,
Ne dijelimo vrijeme,
na ono prije nas i ono s nama.
Otkucavamo kao cedna srca
caroliju ljubavi.
Pogadjas!?
Vodimo ljubav u travnju.,
na tisucu nacina
samo iz jednog razloga. . .
Volimo se.


Zal Kopp

Dopuna: 16 Apr 2005 17:12

VRIJEME DUSE



Zvijezde nemaju visinu
i ne posustaju u ritmu umorne tisine.
One imaju mir u kojem te promatram.
I sanjam . . .
Kako mirisom zene prkosis svim nebeskim zakonima.
A onu noc, noc u kojoj si mi dala sebe,
nazivam svetim milovanjem ljubavi.
Cuvam tvoje dodire na svojim rukama
i pripremam se za sve one osmjehe,
s kojima ces zauvijek doci
i nepovratno izbrisati moje cekanje.
Pamtim putenost tvoga ulaska u postelju
i sakupljam tvoje poljupce na jastucima.
Ne zamjeram vremenu sto nam nudi prolaznost
i sto mu stalno moramo zahvaljivati
za trenutke rumenih obraza,
jer ono i tako ne moze razumjeti
vjetar zatvoren u zemlji.
Napokon, zasto nam ne pokaze taj beskraj u sebi?
Zasto nas umara, vjecito zamara svojim naslijedjem?
Dovoljno su mu dali i dovoljno smo sutjeli,
a od sada kroz svoju beskonacnost
vodi nas dusa, jer smo njeni i nismo nijemi.
Mi smo savrseno skladan dio njene naravi.
Mnoge smo njene rijeci i mnoga njena davanja.
Mnogo toga sto u proslom vremenu nismo bili.
Nasa dusa nije ovisna o hodu vremena,
ona je bezvremeno plavetni let ptica.
Ako i dalje budemo cekali,
ako se kojim slucajem prestanemo nadati,
ona ce nas ponovno upozoriti i opomenuti.
Tko ce nas onda zaustaviti?
Tko ce nas sprijeciti da zauzmemo
sva ona mjesta blazenstva koja nam pripadaju?
Tko ce se usuditi pokrenuti pakost samoce
i gurnuti nas u besmisao usamljenosti,
kad nas vezom svoga srca,
nasa dusa bude tkala?

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ćao, Zal....Nije zlonamjerno, ali zvučiš monotono kao kloparanje točkova, vlaka. Daj malo lepršavosti,bar u formi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

DRHTAVA STRAST DUSE


Ti si drhtava strast duse
i bujna si svjetlost osmjeha
sto treperavo klize mojim bicem,
a od tvojih mi se zagrljaja topi struk.
Ljubis me okretnim koracima prstiju
i s njihovim razigranim milovanjima
postajes njezna postelja mome tijelu.
Oblacis svoje uzdahe u mekocu oblaka
i gledas kroz otvoren prozor svoga oka,
kako se iznad tebe vise nicega ne bojim
i kako sretan hodam po tvojim usnama.
Moje srce cvjeta u tisini toplih slasti
i nikako se ne odvaja od ruzinih boja
koje po mojoj dusi razlijevas,
kao vjecna zelja duboka sna.
Tvoje su grudi beskrajne.
Nad tim proplancima cvrste bjeline
zapocinje moje vjecno uspinjanje.
Nosen vihorom ljubavnog zanosa
rastem u disanju tvog raskosnog tijela
i svaki dragulj zauvijek u sebe uzimam,
a mirisne odsjaje dragocjenih dodira pamtim.
Kako je sloboda ispunjena s osjecajem tvoje blizine
i kakvo li samo zadovoljstvo pruza tvoja tiha skromnost!
Kad bih mogao iskazati svoju neizrecivu opijenost tobom,
trebao bih izmisliti rijeci o neprolaznoj ljepoti tvoga toplog bica
i vrijeme pretvoriti u beskonacno njeznu pjesmu.

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

slazem se sa grofom... previse opisa...
misao ti se rasprshi sa tolikim opisima... a po meni bi poezija trebala da bude 'kristalno cista', da sama misao bude cela strofa, samo osecanje... bez prideva i opisa.
mada, moram priznati, imamo potpuno razlicite stilove pisanja... ja isticem samu misao, ogoljenu, cisto osecanje... a ti uvek koristis simboliku i beskrajne opise.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ljubavni san poljubaca


Lezimo usred proljeca,
slatkom ceznjom srca pokriveni.
Pocetak je svibnja
i nas san nema kraja.
Kao uvijek i veceras ti dajem
svoju krisku neba
i s rukama punim sjajnih zvijezda njezno grlim,
a ti se kao ptica na mene spustas
i krilima, poput svile mekim,
oba moja obraza ljubis.
Kao svaku vecer
i veceras te u dahu mirisnog osmjeha,
nosim rubom nocnih divljina.
U ljubavni san, mila,
gdje nase duse ne mare za umor,
a nasa tijela, plove glatko mjesecinom.
Drzim raskosnu duzinu izvijenog struka,
a ispod mojih vrelih poljubaca,
s bujnim obrisima svibnja prolazis.
Osjecam u tebi zelenu travu natopljenu suncem
i zelja mi je zagrliti tisinu tvojih zjenica,
pa pretacem misli u uzdahe svojih prstiju
i polako silazim do tvojih dolina,
ciju ljepotu pamtim u njihovim dodirima.
Kao uvijek i veceras me docekujes
s ljubavnim snom poljubaca.

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

"Žudnja" je odlična...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Govor ljubavi

Najdraža moja, progovaram osmjehom.
Izgovaram ljubav na usnama.
Govorim ljubavno, voljena.
Šapućem te ljubavnim govorom.
Ljubavnim šapatom.
To je govor ljubavi, mila.
Grlim te mislima.
To je govor moje ljubavi.
Izgovaram moju ljubav.
Upućujem je k tebi, ljubljena.
Osjećaš li miris tih riječi?
To moja ljubav govori.
Čuješ li kako srcem šapućem?
To te u ljubavi govorim.
Ljubav je najdraža kad šapuće.
Kada polako i tiho govori,
kad u očima nježno sja.
Osjećaš li kako drhti na tvojim usnama?
Osjećaš li ljubavni osmjeh u svom pogledu?
To ti moja ljubav govori, najdraža.

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ej, Zal, bas si produktivan. .Optužujem te za uznemiravanje, vidiš li ti koliko je sati, a ja došao da čitam tvoje pjesme.......noć...........

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

vala bash...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dragocjeno trajanje


Voljena moja, nasim otkucajima tece ljubav
kao sto i njenim skladnim bicem tecemo mi
i svaka pomisao na odustajanje ili popustanje,
bila bi neprimjerena nasim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluzeno dio njene njezne milosti.

Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
nase obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vječnom osjecaju.
Voljena moja, usli smo u dragocjeno trajanje.

U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjecanja,
ali na nasoj kozi mladost povremeno jos zamirise,
a u obrisima cekanja zlatni su dodiri sto dolaze
i s njima ce nasa strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.

Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tijela dostojanstveno prepustamo pocetku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrizno i mirno disali,
kao sada kako nas je zauvijek u sebe primila.
Nasa ljubav, voljena moja, nasa predivna ljubav.

Zal Kopp

Dopuna: 17 Maj 2005 0:32

Cvrstina zanosa


Donosim ti u osmjehu nebeski plavi izvor
i zlatni dah svojih usana.
Suncem slijecem na tvoje grudi
i grlim ih poljupcima,
a preko tvog stomaka
rijekom zagrljaja zurim
da s prvim obrisima ranog jutra
udjem u gnijezdo tvojih strasti
i beskonacnom pozudom
zamirisem izmedju uzavrelih bokova
i podsjetim na dodire ptica.
Divno tvoje krilo,
vatrena je misao mojih ruku
i snop zrelog zita u njima.
Kao mjesec po njemu plovim,
a moji tanki i razigrani prsti,
u oblicima mekih pokreta uzdisu
i cvrstinom zanosa
osvajaju cijelu duzinu tvoga tijela.
Slavna su njihova milovanja u tebi,
duga i bijela ceznja tvog izvijanja.
Zudnja tvoja,
topli prsten oko moga struka
i slast u otkucaju srca,
proljece je i plamen mojih vena.
Cisto tvoje lice
ima ljubav tvojih usana
i dva bistra jezera sto se njisu.
Slavna su njihova milovanja u meni,
duga i bijela ceznja mog izvijanja.

Zal Kopp

Dopuna: 19 Maj 2005 2:20

Tisina cekanja


Cekam te u tisini nase sobe
i brojim osmjehe ptica.
Osjecam kako dolazis
i ljubim tvoj obris, mila.

Kao da si tu,
kroz sjenu vremena
rascvjetavam svoje ruke
i njezno te ispod sebe polazem.

Ne pamtim koliko sam vec dugo u tebi
i od kada su moje usne postale dio tebe,
ali se prisjecam,
kako si me jednom pitala,
snalazim li se dobro na tvojim usnama.

Ljubavi moja, pa ti si uvijek
slatka u mojim zagrljajima.
I okret tvojih ruku
i tvoj vitki struk
i mirisni tragovi tvojih uzdaha,
sve je slatko
i neobicno moje.

Kako se ti
u tisini cekanja snalazis?
Bez mojih usana.

Kako se sada osjecas
kad razumijes glasove moga srca?

Sada kada znas
da si u njemu,
jasan smisao njegova voljenja
i da te otkucaji
njegove beskrajne ljubavi cekaju.

Zal Kopp

Dopuna: 30 Maj 2005 1:25

U visini mojih poljubaca

U visinu mojih poljubaca slijecu tvoje usne.
Kaplju toplim bojama zene
i zanosnom tisinom dodira.
Gase moju vječitu zedj za tobom.
Ulazim u beskrajnu ceznju njihovih dodira
i opijen jutarnjom rosom tvoga osmjeha
kao leptir grlim svaku mirisnu kap.
Kaplju tople boje mojih drhtaja.
Zagrljajima svoga tijela štitš moja krila
i polažeš ih na obale
svojih cudesno njeznih pokreta.
Suncem natapas moje obraze
i poput plesa duge rastes u zjenici,
a iz tebe nicu oblici oblaka
i kao meki dragulji
svoju bjelinu ostavljaju po mom tijelu.
Osjecam kako smo ponosni na nasu ljubav
i kako se na njenom svjetlu posteljom sirimo.
Osjecam nasa preplanula tijela,
sve jace gore u njenim milovanjima.
U mojim krilima ti si pupoljak vremena,
pod mojim tijelom ti si ljubavni zanos.
Nosim te kao sto rijeka nosi svoje valove.
Volim te, jer si zvijezde svoga neba,
tako nesebicno sa mnom podijelila.

Zal Kopp

Dopuna: 11 Jun 2005 1:54

VRIJEME GLEDANJA





Odkada tvojim licem prolazim,
sve vise prepoznajem vjestinu smirenja
i budim se sjajem vitkih breza ,
u sumi punoj srebrne mjesecine
i umivam sa onim osjecajima,
u kojima sam odavno zastao i zaspao,
a tvoje preplanule zjenice
prozirnom rijekom nalijevam
i stizem glasom vjetra
tvoju beskrajnu dusu milovati.
Tebi necu skrivati proslost ,
vec cu bojama svojih misli
zauzeti dijelove tvojih osmjeha
i dok me gledas,
svako njihovo trazenje mastom ljubavi ukrasiti,
jer u miru tvojih obraza
pronalazim latice cekanja
i u njima prepoznajem dugo skrivane dodire,
kako se mojim srcem,
nepreglednom ravnicom smjese
i nebeskim snom suncokreta mirisu
iznad proplanka mojih sjecanja lete
i posjecuju mjesta mojih buducih sanjanja,
pa poput lastavica
svijaju gnijezdo podno tvojih slatkih obrva
i tu se odmaraju i zlatnog sna napijaju .
Imam te u dahu proljetnog svitanja
i mojim tijelom cvjetas ,
imam te u strucku maslacka zagrljenu
i mojim prstima ne odolijevas ,
imam mladost tvoju oko mojih valova ceznje
imam i gledam
kako izvijena mojim osmjehom teces .


Zal Kopp

Dopuna: 12 Jun 2005 12:43

Zlatna moja

Zlatna moja, lezim u tebi pokriven snom
i slusam sve tvoje trenutke kako nastaju.
Dvjema te zjenicama kusam i njisem sapatom.
Moze se sada tvoja kosa u moju uplesti
i tvoj med moze po meni poteci,
jer kisom svitanja prodirem u tebe
i preko tvojih se suncanih grudi
kao cist uzdah prepona
zreloscu zita uzdizem.
Dok nerazdvojni disemo posteljom
i obozavamo rijeku poljubaca po nama,
nasa spojena tijela opijaju srebrni mirisi noci.
Prekriveni mekim osmjehom ruku,
zanosno hodamo kroz neprospavana polja,
a nepoznati sjaj nasih dodira,
ljubavno svjetlo bica uz nas privija.
Mozes sada srcem zadrhtati,
dok ljubim otvorene cjetove makova
i mozes iskrom pozude u mom srcu prohodati,
jer cu opojnim nektarom natopiti tvoje obraze.
Samo si ti, zlatna moja,
najveca od najvecih mojih zudnji
i smijes sa mnom nebeske kapi dotaknuti.
Samo su u tebi moje tople usne
natopljene crvenom bojom njeznosti.


Zal Kopp

Dopuna: 15 Jun 2005 2:10

IME


Ovom ću pjesmom još jednom napregnuti zov visine,
krišom izrezbariti čaroliju poljupca u svom osmjehu
i kao što priliči raširiti riječi nepreglednom dušom,
dočekati ih i istovremeno zaustiti poput vatre i leda.
Neka zgusnuti osjećaji uzburkaju mirno razmišljanje
i namjerno prostru svaku moju kap slojem nemira,
ispune bešćutnu prazninu i izađu zagrljeni plesom,
zato što ću se zovom ove pjesme napregnuti u visine.

Sličim li istom čovjeku otkada lutam mislima,
jer odnedavno sasvim novo osjećanje imam,
dok sam prije, po potrebi, ponekad ronio suze
i valove koristio samo zato da mi nose čamac,
danas vjetrovima posvećujem posebnu pažnju,
a s lišćem po parkovima vodim duge razgovore
i stalno sanjam jednu pticu kako sa mnom leti,
otkako lutam mislima potpuno sam drugačiji.

Jesam li se u životu uvijek ili barem povremeno,
tako, poput morske pjene cijelim tijelom uspinjao,
da bih malo pomalo izrastao u svojim pjesmama
i naporno s kapima znoja sustigao samog sebe.
Ne, ne sjećam se da sam ispod neba vidio boje,
a primjećujem i ovo, kako kamen ipak ne šuti
i krošnje ustvari šapuću razgranatim dodirima.
Da, moj život više nije kao nekad, niti sličan.

Putujem li oduvijek ovim svijetom ovako sretan
i nikako umoran stalno srećem radosne ljude,
slušam kako sa suncokretima moje misli pjevaju,
a oblaci poda mnom šire sag po kojem hodam.
Sada otvorenih očiju kao svjetlo lampe drhtim
i u meni stalno treperi tišina šireći zlatne mirise,
koji me slatkim prostranstvima nose i otkrivaju,
da, nikada nisam putovao ovako sretan svijetom.

Sa kojim se smislom vraćaju nadanja mojoj duši,
u kojim obrisima daleke budućnosti sam smješten
i zna li vrijeme kojom ću dubinom svemira poći,
jer po godinama vidim kako moje osmjehe cijedi
i od pamtivijeka mi nudi s mjerom nježne strasti,
a sa druge strane i moje srce sve češće osjeća sjaj
i ne troši se uzalud, čuva i sprema tople otkucaje
za ona nadanja što dolaze i vraćaju smisao duši.

U meni rastu, na bezbrojnim mjestima ovog trenutka,
beskonačno prozirne latice neba i još neprobuđene,
uzdišu i uzdižu se, cvjetaju slovo po slovo, daju riječ
i konačno neprimjetno pretvaraju u poznato ime.
Kako sa mnom ustaje i liježe osmišljava sav moj dah,
uznosi me nestvarnim dodirima svoga umilnog zvuka,
prepoznaje moje osjećaje samo njemu namijenjene,
koji u meni stalno rastu na bezbrojnim mjestima.

Želim da mi to ime neprestano treperi na usnama,
da me cvrkutom jutra dočekuje i nježno mazi snove,
oslonjenog na oblake dovede iza granice zalaska sunca
i zaustavi u meni kristalne mirise planinskih vidika.
Neka me kišom i njenim mokrim zagrljajima prekrije,
običnim osluškivanjem uličnih koraka probudi,
sivim sutonom u predvečerje izvan grada uznemiri,
samo neka mi ostavi treperenje tog imena na usnama.

Hoću sav taj beskonačni mir mojom dušom pokrenuti,
stvoriti tišinu u kojoj cu ploviti njegovim odjecima,
možda na trenutak ravnicu umiriti u njenim brazdama
i dozvoliti da pod klasjem u korijenju uspavankom utihne.
Meni je sasvim dovoljno i širinu neba kada pogledam,
napregnem pogled i dohvatim beskrajne izvore prostora,
proletim ispod površine leta i osjetim lakoću mekog perja,
pa da sav beskonačni mir pokrenem mojom dušom.

U tek naraslom plodu mojih osjećaja ćutim detalj,
dok lagano strujim i nestajem nevidljivim tokovima,
na lakom vjetru hvatam samog sebe kako bujam
i horizontom neuhvatljive duge upijam prozirne daljine.
Kao spirala osjećam rasparana zvjezdana staništa,
svako od njih razlaže moje postojanje na kriške vječnosti
i onda nekom nezamislivom snagom pronalazi odsjaje
u tek naraslim plodovima mojih osjećanja i ja nestajem.

Sad me odavde, odakle polazim na put svog novog života,
gledaju trenuci koji jednostavno više ne mogu čekati,
užurbano skupljaju mahovinu što poda mnom liježe
i polako kreću niz rijeku pješčanom obalom uz šumu.
Kroz odškrinuta vrata prošlosti bacaju okamenjene utvare,
strepe da se poklopcem ponovno ne nakupi prah zaborava,
jer sam dugo spavao usred te mrakom okovane škrinje
i vrijeme je da odavde pođem na put svog novog života.


Zal Kopp

Dopuna: 24 Jun 2005 3:57

Plemeniti dodiri ljubavi




Mislima te u oblik sna pretvaram
i dok sapatom izgovaram zelju za tvojim likom,
prilazis mi zemljana i okupana vatrom.
Tiha poput vjetra nosis jedro moga glasa,
a ja te u odsjaju ceznje gutam
i u plavoj svjetlosti daljine,
one iste svjetlosti iz koje izranja ljubav,
takvu smjelu i tako zrelu,
kao ljubav nas samih,
kao bozanstveni dar prinosim
i medenu u sebi iskonskom tisinom ljubim.
Iako te sad nema kraj mene,
iako su se vrazije udaljenosti ponovno razgalamile
hodas abecedom zagrljaja ponosno u meni
i slikom osmjeha koracas mojim usnama.
Oduvijek te u svom srcu i svojoj dusi imam
i tu spokojno odrastas,
a metri i kilometri sto se ponavljaju
i gaze vrijeme rastezuci moj pogled,
kao da se i ne dogadjaju
ili se nikada nisu dogodili.
Samo se mi sretni dogadjamo
u mnostvu tog prokletog cekanja.
Ne klecimo, opiremo se nadiranju samoce
i u vjecnim jutrima istine,
poput uzarenog pogleda,
kao plemeniti dodiri ljubavi,
pod prstima mjesecine nestajemo.

Zal Kopp

Dopuna: 26 Jun 2005 18:45

Tisinom postelje



Kako si samo tiha i besprijekorno blaga!

Rasplices miris svoje kose u meni
i mada te dugo nema na mojim ramenima,
koracas sa mnom tisinom postelje
i zagrljena mojim venama,
teces kroz neprospavane noci
i lijezes na moje tijelo.
Ako zaspem, nebeska lepezo paunovog perja,
nastavi u plavoj ptici san
i postani znak besmrtnog leta.
Sleti na bezbrojna moja lezista,
na moju nagost za tebe pripremljenu.

Kako si samo cedna i strastveno bezbrizna!

Dugo te nema na mojim ramenima,
ali stalno mirises medju mojim preponama
i neprestano me posjecujes
u neprospavanim nocima.

Kako si samo topla i vjesto zaigrana!

Postala si pozuda umornih mojih cekanja
i tako slabom rusis stare zidine samoce.
Raznim te molitvama polazem na svoje usne
i razne osmjehe mijesam pucinom svojih zelja,
a tvoj obris uporno grlim u tom bespucu sutnje
i ljubim tvoje titravo lice u nizu podivljalih ceznji.

Kako si samo lijepa i koliko te sanjam!

S kakvim me njeznim poljupcima sladis!
A nema te na mojim ramenima, ljubavi moja,
dugo si odsutna i dugo cutim tvoje bice.
Obozavam uzdahe tvojih dodira
i ljubim ovaj san u kojem postojis
i s kojim nastavljam cekanje.

Kako si samo njezna i koliko te sapucem!


Zal Kopp

Dopuna: 04 Jul 2005 23:22

Sumnja


Kako sam nespreman
i tako nespretan
u narucju srebrnih uspomena.
Jedino jecanje u meni
kao tihi trenutak,
u istini mraka postaje tvoje.
Bojazljivo u samoci
i bez zelje dogorijevam,
otkrivam sjecanje
u kojem se pamtim
samo kao sumnja.
Kako sam nespretan
s okusom bolnog osjecaja usamljenosti
i tako nesretan. . .
Ne snalazim se u narucju ove udaljenosti
i tvog polaska iz mene.
Ne nalazim te vise u mjesecini
koju jedino dobro razumijem.
A mjesec me zeli utjesiti,
pa te vjestinom zvijezda,
tim nepresusnim izvorom sna,
stidljivo i neprimjetno
podmece mom pogledu.
Grlim te i ljubim,
a ti se cudis odakle me poznas
i sto mi daje za pravo
da ti sa toliko hrabrosti pridjem
i podsjetim na nase zajednicko nebo u ocima.
Saplices se i padas po mojim usnama,
izmices, a moj osmjeh sapuce i drhti
i dok govori koliko te volim priznajes
kako jos uvijek trcim u tvojim zjenicama.
Ponavljas koliko me zelis
i koliko si spremna
ljubiti moje usne cijelu noc.
A mjesec nas promatra i samo suti
i dugo u sutnji s nama razgovara,
priznaje koliko je nesretan,
sto nema vise mjesecine
s kojom bi nas prigrlio.

Zal Kopp

Dopuna: 13 Jul 2005 2:50

Sapucem osmjeh

Sapucem osmjeh tvome licu
i kao crveni trag spokoja
ostavljam poljupce.
Ispisujem svoju ljubav,
njene narastaje u meni,
ljubavne noci
u kojima zagrljen s tobom
kao ljubav klizim.


Oh, kako je slatko saputati osmjeh
u drhtaju plavog pogleda
i po tvom beskrajnom licu
igrat se na tvojim usnama.
One su moj pocetak, moj nastavak
i utisnute dubinom mojih misli
ostaju vjerne meni,
a ja u svakom njihovom uzdahu rastem
vjeran samo tebi.


Oh, kakvo je blazenstvo saputati osmjeh
u bujici spontanog praska
i navirati kao vjecnost
iz koje nikada nisam izasao.
Izvirati kao lava u zanosu
i na mjesecini radjati iskre.
Oh, tako je uzbudljivo dotaknuti te osmjehom
i preskociti sve horizonte cekanja,
a u tvojim bedrima kao cvijet niknuti
i sa tvoga gorja rosu lagano ispijati.


Sapucem ti osmjehom
u zadovoljstvu moje ljubavi
i molitvom ispunjenja plovim
u vrtlog slatkog uzdizanja,
iznad zvijezda tvojih ociju,
pred tebe, mila, gdje padam
i kao ljubavnik lijezem,
a moj osmjeh, ljubavi,
moj osmjeh obasipa tvoje lice
plamenim poljupcima ceznje.

Zal Kopp

Dopuna: 15 Jul 2005 15:30

Plava pozadina zanosa



U plavoj pozadini zanosa
moji prsti zive
neogranicenim sanjanjem.
Toliko te vole opijati ceznjom
da stalno titraju tvojim tijelom
i u porama rezbare uzdahe.
Urezujuci ih kao niz osjecaja,
izazovno gutaju pupoljke koze,
dok istovremeno,
kao dobri znalci zvijezda,
poljupci zure raskrciti noc.
To su zelje sanjivih dodira.
Cujes li sjeme u njima?
Carobno izmjesano,
u metezu njeznih mirisa
vri pod tvojim rukama.
Ta zelja za trbuhom od sedefa,
tvojim glatkim stasom
i tvojim cvrstim grudima
dokaz je moje duse
u nasoj postelji.
Donosi ti ozareno lice
prisutno u zlatnim vlatima
i zeli da moju muskost,
naraslu u zagrljaju tvoga sunca
prihvatis vrelinom pozude
kao boju svoje zenstvenosti.


Zal Kopp

Dopuna: 06 Avg 2005 15:08

Uvijek zelim

Uvijek mogu na dalekim putovanjima
svoj zivot osloniti na tebe.
Mogu se kao mjesec obuci u zelju
i mogu rubom plavog neba
sa mekih visina sici,
ali uvijek moram promatrati
kako radosna na postelji sjajis.
Moram, jer si izvor moje duse
i srebrne niti u tebi gore.
Zelim s tom tisinom pogleda
u tebi probuditi strast
i mirisima izazvati celo.
Zelim te u toploj boji zagrljaja,
u narucju zaspalih ruku,
u vremenu nase ljubavi.
Moji su te uzdasi uvijek zeljni
i osjecaju kako niz moje tijelo
slatko kapljes mjesecinom,
kako se sanjiva oko moga struka
kao prsten u crvene vatre izvijas
i kruzis mojom zreloscu
kao odraz vrelih dodira.
Vrhovima prstiju uvijek zelim
tvoje obrise otkopcavati
i na mojim vlaznim usnama
tvoju drhtavu njeznost imati.
Zelim da tvoja nagost nalik kapi vremena
kao tanki sapat zvijezda leti kroz moje prste.
Uvijek zelim ispijati mekocu tvojih grudi,
a tvoj dah sto cvjeta u mom tijelu,
tvoj dah moja misao hoce,
jer dok slusa beskrajni zvuk ceznje
kako prema nebu nocima travu dize
bistri je glas tvoga bica bekrajno uzbudjuje.

Zal Kopp

Dopuna: 16 Avg 2005 2:15

Cista kao odraz mirnoce



Moja si jesen, moja mirna jesen.
Cista kao odraz mirnoce
zrcalis opojnim zanosom
svojih ljupkih pokreta
i u glas mojih uzdaha
poput bjeline labudova slijeces,
a meko tijelo ne zamaras
i ne bunis ga,
vec blistavom vrelinom grlis
i bistrom vodom strasti pojis.
Dobro znas moju jesen,
ona nista osim tvoje leprsave ljepote ne zeli
i ne boji se vjetra koji hukom razbacuje dugu,
jer nebom kruzi objasnjenje vremena
u kojem stalno rastes mojim srcem,
srcem koje jedino tebe priznaje.
Moja je jesen cista kao odraz mirnoce,
ima travu zelenih livada u svom pogledu,
i sve cini da ne pomislis
kako te njeno secanje ne zaboravlja,
pa te pamcenjem suncokreta u sebe poziva
i pokrece tisinu ljubavi u tebi.
Zeli da osjetis zadihano sustanje lisca
i kad mirisnim osmjehom udahne tvoje ime
znati ces da ti ljubav njenih usana ljubi ruke,
a njene oci pune zelenila tvojih livada,
kao dubok i jasan san
samo tvoje drhtave misli miluju.
U mojoj se jeseni zrcalis tisinom
i u zaru mojih uzdaha
postajes bjelina labudova
cista kao odraz mirnoce,
a svojim ljupkim pokretima
slijeces na moje tijelo
i vrelinu svojih blistavih krila,
zauvijek donosis u moju mirnu jesen.

Zal Kopp

Dopuna: 24 Avg 2005 14:32

Bedra u kapima mjesečine


Zatekla si iznad mene nebo kako plamti željom,
pa si dubinom boja, zvijezde pustila posteljom
i visinom svoga srca, jastukom zapalila iskru strasti,
a moje drhtanje prekrila nježnošću mekog pogleda
i sa visoravi crvenih usana topli dah razlila,
da se mojim tijelom mirisna uzbuđenja natoče.


Stojiš tako i uzglavlje mi obavijaš bjelinom grudi,
čitav njihov svemir na obale moje utrobe donosiš
i bedra u kapima mjesečine razlijevaš na dlanove
koji trepere po raširenim dijelovima prepona,
sakupljajući tako mekane obrise uzavrelih pora,
sto kožu neodoljivo posjećuju kristalima znoja.


Ispunjena nježnom požudom, kružiš plesom leptira
i snagom pupoljka se otvaraš vrelinom usjeka,
zanosim pokretima polažeš moj stomak na sebe
i sve dodire pratiš tihim uzdasima ženstvenosti,
prekrivaš me vrhom jezika, nadvisuješ zjenicom,
pa ispod mene otječeš dolinom kao beskrajna rijeka.


Zal Kopp

Dopuna: 14 Sep 2005 4:12

Noc u tijelu mjesecine


Sustigla nas noc u tijelu mjesecine
i sad promatra kako nasa tijela
polagano secu perivojima uzdaha.
Toliko kruznica u ritmu nasih kretnji,
toliko virova u strasti ljubavnog cina
opija nenavikle nebeske zjenice
i dok u nama ljubav besprijekorno drhti
kao uzarena magla i puni pore vremena,
one se omamljene teturaju u nasem snu.
Ispijamo ovu noc kao da je posljednja,
mi ljubavnici izgaramo u dlanovima
i po sebi prolijevamo srebrni znoj,
kao da je zadnjom tisinom sakupljen,
a oci se kupaju u osmjehu usana,
i osmjeh poljupcima svile ljubi kozu.



Nagoscu, prkosimo podatnom nagoscu
bicu mraka i krevet nam je svetiste
i ratiste, more bez kraja i pucine,
toplo i njezno utociste i svratiste.
Osvajamo beskraj oznacenog svemira
i nudimo crtanje novih zvijezda,
neka budu plave i sjajne, crvene i tihe,
nadasve usklađne nasem disanju.
Neka ovaj puta budu blize nama
ispod oblaka, u samim kapima mirisa,
na dohvat zlatnih obrisa suncokreta,
jer lice nam u njihovim zagrljajima sanja
i postelja nam je hram zadovoljstva
i nemirna svakodnevnica, odmor i strepnja,
postelja nam je ugodan dodir zanosa.



Svezali smo nebo u okvir pogleda,
pa se uspinjemo po stablima tresanja,
a nasi prsti rasireni kao bijeli jorgovani
pazljivo beru uzdrhtale i vlazne plodove
i kao nagradu za cekanje, sa svih strana
donose nama ljubavnicima slatke pohvale.
Nema blistavijeg vremena od naseg,
zapravo, nismo ni zapoceli povijati travu,
a ruke su vec poput podivljalih vjetrova
uznemirene u nijemom spokoju srca.
Otkada nam zudnja zauzima utrobu,
a usnama duse dodirujemo ceznju
nitko se ne moze mjeriti s nama po njeznosti,
otkada ljubimo vjecnost prisutnih latica,
od nas nema cistijih ljubavnika.


Zal Kopp

Dopuna: 19 Sep 2005 1:02

Ljubavno drhtanje


Ljubavno moja, slatko je tvoje drhtanje
dok se kao meki suton uvlacim u tebe
i crvenim usnama zauzimam tvoj dah,
a osmjehom tijela kroz tvoju krv strujim.

Ne pitas tada jesam li zauvijek stigao,
vec mijenjas velicinu svojih zagrljaja
i prepustena mojim modrim visoravnima
prisvajas svu njihovu glatku cvrstocu.

Dovoljno poznajes nacin mojih prstiju
da ih kao prsten oko svoga boka primis
i kad po tvome tijelu raznose mjesecinu
ljubis tisinu dodira s kojom se naslanjaju.

Dajes im poljupce ovjencane toplinom,
a ruke, natopljene mirisnom snagom strasti,
u vatrometu bezbrojnih pokreta hvatas
i polako spustas medju probudjena koljena.

Mirisna gustoca tvoga raznobojnog cvijeca
ispletena u vrele vijence njeznih obronaka,
ljubavnim drhtanjem grli uzdahe moga tijela
sto se kao meki suton uvlaci u tebe.

Zal Kopp

Dopuna: 23 Sep 2005 14:24

Strune tisine


Tek je pocetak naseg ulaska u jesen,
tek stidljivo progovara zrela ceznja,
ali u svakoj struni tisine dise proljece
i kao da smo jucer, a ne danas,
zeleni uzdasi trzaju nase zjenice
i nasim ocima neprestano cvjeta miris lipe.

Gledam kako te zuta boja sunocokreta
svlaci pod mojim blagim zagrljajima
i osjecam da od ravnice mojih ramena,
pa sve do koljena, njezno samo za mene,
poput beskrajnih brezinih krosnji sumis
i bezbrojnim valovima mirno teces u meni.

Iznosim crvene makove na tvoje obraze
a zlatne jabuke, tvoje tople grudi
neprestano kaplju po meni.
Tiho upijam tvoje valovito tijelo,
slijedim slatki okus njegovih dodira
i tazim zedj laganim milovanjima.

Izvijas se na mojim nestrpljivim usnama
i dok po tebi skupljam osmjeh kupina
zavodis me pogledom svojih bedara
i sa ceznjom zrelih sokova zanosno osvajas,
a za uzvrat, strpljivo te smirujem rukama
i rosom muskih strasti kupam.

Tek je pocetak naseg ulaska u jesen,
tek su stasali prvi grozdovi slasti,
a vec uzivam zadovoljstvo tvoga bica,
i nazirem u tebi jesenje plodove,
plodove bogatije i socnije, plodove
s kojima docekujem ulazak u nasu zimu.

Zal Kopp

Dopuna: 28 Sep 2005 1:13


Ljubim i ljubav ostavljam

Mila moja, ljubav u meni nije skrta,
ona te u beskraju mojih misli
miluje zagrljajima
i osim sunca tvoga pogleda
nista vise ne treba.
Ljubi i ljubav ostavlja,
ljubi i ljubav ostaje.
Jedina moja, tvoje grudi
bujno mirisu u mom osmjehu
a tvoji gipki bokovi poput sna
trce na mom stomaku.
Ljubim ih i ljubav ostavljam,
ljubim i ljubav ostajem.
Potpuna si snaga mome srcu
i bice si moga tijela.
Kad me ljubis ljubav ostavljaljas,
kad ljubis ljubav ostajes.
Sad kad vrijeme tece,
jer mora neprekidno teci,
sada nas ljubljenjem vodi ljubav,
sve uzdahe poznaje u nama
i sve u nama nju poznaje,
a tamo gdje se slatko dodirujemo
tamo je uvijek s nama,
lijeze u nasa srca i kao san raste,
jer je ljubimo i ljubav ostavljamo
jer se ljubimo i ljubav ostajemo.

Zal Kopp