Zal Kopp - Modra tresnja

2

Zal Kopp - Modra tresnja

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

PLAVO DRHTANJE JUTARNJE MAGLE




Po tko zna koji puta,
uporno govorim i ponavljam mjesecini,
kako svojoj duši ne želim oduzeti pravo,
a ono što joj pripada ne smijem uskratiti.
Godilo mi je sinoc uhvatiti tvoj osmjeh,
itekako je ugodno upijati tvoj miris,
ali vještina cekanja me ušutila
i nisam pošao za svojim pogledom,
vec sam poslije, prikriveno, u snu zaiskrio
i odmakao usamljene sate.
Rekao sam samom sebi,
ona jednom mora obuci zelenu haljinu,
ona ce ipak jednom osvanuti zelena u meni,
jer kao naša Drava i ja imam obale,
kao hrastove šume i ja rastem iz korijena
i zašto se onda ne bi svom tom ravnicom širila
i po poljima suncokreta zlatnim dodirma nicala.
Zašto zanemaruje pjevanje ptica kad zna letjeti s njima
i bezbroj je puta i sama pticom postajala.
Gledam ove svoje ruke,
pa one iz mene ne rastu uzalud,
one znaju grliti
i imaju s cime njezine obrise docekati u noci.
Slušam crvenilo svojih usana,
za tek vidjenim trešnjama ceznu
i slatkim kapima vlažnih kristala
pitam to zaboravljeno srce,
zbog cega sada drhti
i zbog cega se odjednom,
kroz moje tijelo, krvotokom strasti rasteže.
Zar nije naviklo godinama bezbrižno samo spavati?
Ne sjecam se njegovog odgovora,
niti njegovo nepricanje pamtim,
jednostavno tu, na obali naše Drave,
u plavom drhtanju jutarnje magle
duši ponovno vracam pravo na ljubav.

Zal Kopp



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

SRETNA LJUBAV



Cvijet kapi rijeke ispod mene protjece u ljepoti latica sunca
i ja ga zadrzavam odsjajem pogleda i stavljam na predvidjeno mjesto ,
za bozanstvena uzivanja , u sebe , u moj san i moje disanje .
Kako zajedno otjecemo , taj divni dragulj mojih ociju i ja ,
kao da u biseru pticjeg pjeva slavimo plavi miris , jer nestajemo
preplavljeni horizontom vrucih dodira tvog prekrasnog pejsaza .


Uzitak mi je postajati odraz tvog predivnog jezera , misao njegovih titraja ,
krosnja sveg lisca sto zanosom ljepote sumi iznad bistre vode tvog osmjeha ,
drhtati uzdahom pozude dok se sva ta voda slijeva dlanovima i prozirna nestaje .
Osjecam sve te vodene krugove kad se mojom dusom sire melodijom odvaznosti ,
kad me sustizu i pod mojim se nogama neprimjetno u zanosu valjaju ,
pretvarajuci tisinu u najljepsi sklad nasih tijela i misli ciji smo stvaratelji .


Usnama mi otpocinju tada rasti ruze , iz tih mirnih pupoljaka izlazi sretna ljubav ,
njeni prvi pokreti svom snagom mame zvijezde , oslanjaju se na njihov sjaj ,
upijaju tvoju svjetlost pretvarajuci moje ruke u uzarene grane sto se oko tebe svijaju .
Upisujem se povrsinom velicanstvenog ogledala , slazem obrise mojih mastanja
i sa njima u dubini jezera pocivam , unutar skoljki i u perajama riba , zapleten u alge ,
osjecam te podvodne dodire i u cistoj zjenici ljubavi se odmaram i nanovo stvaram .


S radosnom pjesmom svemira , kao naslada u tezini tvoje mjesecine ostajem ,
ti me prepoznajes i svakom mom drhtaju dodajes ples dijamantnih kapljica ,
sa svog obraza predajes vodu vjecnom moru i ono na izvoru duge pjenom progovora .
Zrcalimo se u tihim drhtajima srca , a njegovim otkucajima prikupljamo ritam srece ,
na kamenu pod vodom , ostavljamo jeku nasih izmirenih glasova i lijezemo ,
uranjamo u dubine , gdje sa beskrajnim pocecima radjamo nase blazeno konaciste .


Zal Kopp



offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

O TEBI , LJUBAVI MOJA JEDINA



Namjeravam , o tebi nekoliko rijeci napisati jedina moja ljubavi .
Sretan sam , jer si moja , u rijecima jedina i ljubav u pjesmi ,
u tisini i gubljenju glasa dok promatram nebo iznad ravnice .
Uvijek si ziva slika dodira sto ima odgovor svakoj mojoj sutnji ,
moj smisao kad zaustim ili urlik u bespucu slomljenih emocija .


Svatko ima pjesmu i svatko ima rijeci , a ja tebe , ljubav jedinu .
Onaj prvi koji ima pravo u ocima vidjeti svjetlo nema tu velicinu ,
kao ja , kad me obasipa moja ljubav jedina , jedina moja ljubavi .
Rijec po rijec umivas pjesmu s mirisima svog zanosnog osmjeha
i rukopisom ljubavi pretvaras ih u slatke bukete predivnih latica .


Prostires se sa skripom prvog prosinackog snijega , ljubavi moja .
Skupljas sve zvukove sto se stoljecima skrivaju u starim sumama
i ljekovita si jer donosis maglovitim jutrima neuhvatljivi sjaj rijeke .
Budis sapatom proljeca lastavice dok njihova krila drhte u zavjetrini ,
a pospanost vlati pokrivas , svaku posebno , svojim plavim zjenicama .


Ljubavi moja jedina , izmirujes me u snovima gdje daljine ne postoje .
U vjetru sto mojom dusom struji olujna si snaga i vladar svim morima ,
pomices u meni kamene otoke i u njihove se uvale zalijeces uzdasima .
Kad zakoracim u nepregledne dubine hladnog i beskonacnog svemira ,
ti me docekujes ljubavi moja jedina i u tebi jedinoj prepoznajem zvijezde .


Zato me povedi do kraja jedina moja ljubavi i istisni komadice straha .
Izvuci mjesecinu i samo s tom srebrnom zavjesom moje tijelo podari ,
privuci me i svjetlucavim poljupcima razmnozi , podigni i nebu prinesi .
Ostavi tako ovjencanog , kraj jezera i na obali rijeke , na vrhu planine ,
uz polja i boji suncokreta , na kapi vjecne misli i u tvom srcu koje volim .


Poslusaj ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto te imam .
Cijelog si me u svoj divni vijenac ljubavi isplela , cijelu te u sebi imam ,
kao dah bijelog jorgovana u meni postojis i mirises , jedina moja ljubavi .
Moje te usne prije spavanja k sebi zovu i na tvoje grudi s tobom lijezu ,
ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto me zauvijek volis .


Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

VJECITO NESTAJANJE



Rasiren svojim sjecanjem uspio sam se uvuci nebeskim svodom u tvoje uzdahe ,
primaknuti te pokretom crvenih usana i zatitrati u tebi htijenjem mirisne pozude .
Citavu te noc uzimam s dodirima srebrnog sna i pokrivam bljestavilom tijela ,
ustajem i nosim preko svih obzira ponasanja , a ti pristajes i slatko me uvlacis
mjesecevim pogledom i razvlacis paznju po svim nasim uzavrelim proplancima .



Ulazimo u period strasti , harmonijom zagrljaja ispitujemo izdrzljivost prepona ,
vristimo prstima iznad pora i u svakoj prepoznajemo dodirnu tocku poljubaca ,
pronalazimo ih kao propustene prilike i svaki slazemo na najprikladnije mjesto ,
obilazimo osmjehom utrobu i vrhom jezika utiskujemo razigrana polja makova ,
nasmjesenim crvenilom izvlacimo horizontom usjeke kojima neprestano tecemo .



Nismo se jos dovoljno izmjesali , ali vec znamo kako se iz suncokreta napiti sunca
i ne odustajemo iako ne umijemo koracima optrcati velika dostignuca nase zrelosti ,
jedrimo dusama ne sumnjajuci u velicinu procvjetalih latica i njihovih zamaha ,
znamo da se slijevamo poput pjesme srca u vjecitom pjevu naraslog praskozorja
i noseni mislju slavuja postajemo dio sjemena koji beskonacno oplodjuje vrijeme .



Rijeka smo i val u jednom dahu , idemo izvorom svemira , nase ruke poniru u bedra ,
grudima pretacemo njeznosti i visoko iznad noci snagom samog klijanja dozrijevamo ,
pa se naletima vjetra nizemo u ritmove beskrajnog nudjenja , ti izvijena i ja oko tebe ,
znojem presvlacimo postelju , slusamo kako jastuci pod nama prepoznaju meke oblike ,
bjelinom dlanova tocimo usne i opijeni melodijom stenjanja sluzimo ubrzano disanje .



Sa isklijanom strascu milujemo jedno drugo i plodne krvotoke pustamo da nas natapaju ,
sa toplom miloscu tazimo zedj nasih vrtova i stalno pristajemo kisom zvjezdanih kapi ,
na putenim vrhovima krosnji nasih tijela udisemo slasti nepokosenog klasja svih ravnica ,
mi smo u bagremu i koralju , u prestanku zrikanja i prvom drhtaju rose , stranama svijeta ,
poput paucine mi smo satkani izmedju noci i dana , neprekidna zelja vjecnih ljubavnika .



Sad kad zajedno postojimo u oblacima i dubinama mora , a postajemo i vrelinom vulkana ,
u nama beskonacnost prima svaku vlat trave zelene mladosti sa kojom oduvijek zapocinjemo
uznosimo se i dajemo svakoj namjeri znacenje vodjenja ljubavi , jer u tome i jesmo najbolji ,
neodoljivi i vjesti , sa smislom leptira u vatrenom letu i ponovno priljubljeni cvjetamo mirisom ,
trazimo sazvijezdja u nasim zjenicama i polazemo pravo da u njima ne spavamo , vec sjajimo



Volimo se preplanulo i zavodljivo , u jarkim bojama zanosa ljubimo i izranjamo dunjom ,
u svemu uzivamo , kao da smo perje , na obale slabina lijezemo natopljeni dahom zraka ,
djetinjasto , samo ti i ja , mekocom uzglavlja pristajemo i mazimo se u kapima nase iskrenosti ,
drhtimo uzvisenom snagom lisca i sumimo nasred polja narasli ljepotom buduceg sna ,
imamo sve dodire nasih tijela i postali smo njihovo vjecno bilo , njihov nemirni otkucaj .



U nama srca plamte , utapamo se krajolicima uzitaka , vrelinom izvora dio pejsaza pijemo ,
uzimamo i nemilice djelimo strasti , hocemo zauvijek ovaj prostor zauzeti , zavladati njime ,
ali nestajemo , mi koji smo vjecni , vjecito nestajemo , po tko zna koji put , u redu cekamo ,
sve se manje trudimo , odlazimo i bezlicno posustajemo , u slatkom zagrljaju tonemo , izdisemo ,
jer ljepota vodjenja ljubavi vise nije dovoljna , strahom smo je utisali i nemiru predali .




Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

CEKANJE



Ispisati cu nebo ljubavlju , ljubljeno moje
i napokon ti reci gdje se to vjetrovi radjaju ,
gdje obale mora mirisnim skoljkama izranjaju ,
pa doci u tebe mojom ravnicom
i svako granje isplesti u kosi ,
zapoceti pogled u struku klasja ,
iz usana osmjehom cvijeta osvanuti
i zagrljenu , nahraniti mojim tijelom .

Da , jedina moja , ovjekovjeciti te kretnjom
i kao izmisljeno sunce uroniti u tvoju pucinu ,
vrstom nocnih kristala u sjaj pretociti ,
zakloniti u dah svoga jedinog smisla ,
nacrtati u obrazima vjecnog svemira
i velikim drhtajima uzdaha preplaviti ,
zapoceti s tobom svoj zeljeni dolazak ,
uzeti te i u obrisu sebe muskarca utonuti ,

Ljubavi moja , ja to sve hocu i sve to mogu ,
ali sto ako dodjem i pokrenem svijet ,
pa u praskozorje ustanem iz zemlje ,
zazelenim se tvojim blagim rukama ,
udjem tvojim ramenom i tijelo ti optocim ,
zaiskrim osmjehom i u pogledu ostanem ,
udahnem te i mirisom opijem ,
zaustavim nas i od vremena otkinem ,

Sto ljubavi , sto ako se uplasis i ne pristanes ,
sto ako nas prokletstvo vjetrova rastavi
i bljestavilo naseg sadasnjeg mira zaslijepi ,
kako cemo zvijezde ponovno beskraju vratiti ,
kako umiriti svitanje koje nam je sklono ,
uzdignuti se ponovno ljepotom misli ,
i kako cemo rijeci pogledati u valove ,
dotaknuti krosnje s kojima smo srasli .

Oprosti mi sva moja nemirna cekanja , oprosti ,
jer nikada nisam ovako beskonacno zaplovio ,
kao sto sada u tvojim dubinama blazenstvo osjecam
i oduvijek sam se uspinjao sivim nebesima ,
u kojima mjesto za sebe ne bih pronalazio ,
vec , jedva primjecen , cekao red na blagostanja ,
koja su drugi nezasluzeno uzivali ,
dok sam ja , u tom stajanju , umorom ostario .


Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

POD JABLANOM SUNCOKRET DRIJEMA . . .





Pod jablanom suncokret drijema
i opija nam grudi
mirisnim poljupcima sunca.
Kiti nas zrelim ljubavnim uzdasima,
kao mekim oblacima, tiho
i mi na zlatnim poljima
pocinjemo stidljivo rasti.
Sa visine nebeskih obraza
pod jablanom kaplje sunce
i sa ceznjom ptica
pogledom psenicu grli,
a nasi prsti,
tople krosnje ljeta pletu
i bujicom rujnih jabuka
nasa tijela presvlace.
Nicu slatki vocnjaci
i dok osmjehom dio neba crtamo,
poput vjetra, trava nam bokove njise,
a crvenilo tresanja usne oblaci.
Pod jablanom suncokret drijema
i mi se napijamo ljubavi . . .


Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

ZENI KOJA IMA DUSU ZENE





Vec duze vrijeme promatram
tvoje prste na mojim usnama
i nacin s kojim dopadljivo
rubom crtas krugove podsjeca
na uzbudjene trenutke nasih prvih dodira.
Slusam tvoje uzdahe,
kao neubranu ljubav
provlace te zrakom
u ovo nedjeljno popodne
Uvijek iznova, tako u meni
prokapljes zanosom i zavedes me
kao zena koja ima dusu zene.
Smijem li te osmjehom zagrliti,
dok me beskrajnim plavetnilom
svojih ociju pozudno uzimas?
Zelim, tvoje tijelo
u ovo kisno popodne posjetiti
i mirisnim pjevom ptica
u njemu zadrhtati.

Zal Kopp

offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23208
  • Gde živiš: Niš

evo ovako...
do sada nisam imao vremena da se malo vise pozabavim citanjem poezije, ali evo sada imam vremena.

Ja uvek procitam maximalno 3 pesme od jednom.
Sada sam procitao 3 poslednje, i u narednim danima cu procitati ostale.

Poslednjom pesmom sam iskreno odusevljen.
Umes recima da docaras sva svoja osecanja, i kada citam pesmu osecam sve to u sebi, uspeo si, zaista, da osecanja preneses i na citaoce.

Jedina zamerka je sto su neke pesme prevelike...
Verovatno bi to fenomenalno zvucalo kada bi se to izrecitovalo, kao Serbedzijine pesme.
Ali kada se cita - stice se utisak da su pesme velike i prenatrpane.
Naravno, govorim o ovim velikim pesmama.

Ove manje pesme su pravo malo savrsenstvo reci i emocija.

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

Hvala Peco!
Ljubav me ponekad navodi na razmisljanje.
Ona je sveobuhvatna i sveprisutna u meni,
zato me kadkada i povede malo dalje od trenutka.
Zahvalan sam svima na citanju.
Zal Kopp

offline
  • Pridružio: 01 Okt 2004
  • Poruke: 53
  • Gde živiš: Osijek

SANJAM TE





Ti me odsvakuda
svojim pogledom pratis
i sanjam kako tvoje lice,
mojim licem zlati,
pa se u beskrajnom svemiru moga bica
osmjehom svoga lica
kao zvijezda sklanjas.
Ti me grlis
i zagrljenog,
njezno usnama nosis.
Optocena suncem,
s lakocom se po meni dizes
i mojim tijelom
iskre sjajne radjas.


Ti se oduvijek
u prekrasnom mirisu lipe stvaras
i ravnicu moga tijela
bojom suncokreta ljubis.
Ti si ista ona raskos,
koju u njedarima slatko snivam,
a i divlja usred mojih ruku,
jedina si ptica u mom oku
i bezbrojna u velikom uzdahu.
Ti si beskonacna misao,
u rijecima dodirnuta,
a istovremeno i blaga narav
moga skromnog bica
u kojem se tvoje lice zlati.

Zal Kopp

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 604 korisnika na forumu :: 29 registrovanih, 7 sakrivenih i 568 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., aljosa7, Apok, bojank, Cufo, Dimitrise93, gile58, Ilija Cvorovic, krlebgd77, Kruger, Marko Marković, Milan A. Nikolic, Misirac, moldway, nebojsag, Polemarchoi, Rakenica, Ričard, SD, segax1, Sr.Stat., stegonosa, Tas011, Vlad000, vladetije, W123, Zi0mek, Zvrk, 223223