Ljubavne price

4

Ljubavne price

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Nekada davno, u sam iskon jednog od mnogobrojnih svetova, behu dva bespolna bića:
Ono i Ono.
Samog pojma vremena još nije bilo. Bilo je samo postojanje, i njegova suprotnost, ne-postojanje.
Da, bilo je tako jednostavno.
U jednom trenutku, u jednom biću rodi se prva misao.
Ono se približi drugom biću i, budući da reči još nisu postojale, kao ni usta koja bi ih izgovorila, prenese svoju misao na neki neuhvatljiv, i njemu nepoznat način.
Misao je glasila: "Hajde da se pretvaramo da imamo usta."
Drugo biće prihvati ovu ideju, te se bića stadoše pretvarati da imaju usta. Kroz to njihovo pretvaranje, nastalo je vreme.
Posle nekog vremena, prvo biće oseti neki nemir u sebi. Pretvaranje mu više nije bilo dovoljno. Zato se Ono opet približi drugom biću, i ovog puta glasno izreče svoju misao:
"Hajde da se pretvaramo da imamo i jezike. Onda ćeš ti otvoriti svoja usta, a ja ću na njih priljubiti svoja i probati ih jezikom."
"U redu", reče Ono.
I bića se stadoše pretvarati. Ono je otvorilo usta, a drugo Ono mu je prišlo i liznulo mu jezikom usne. Bića tad spojiše usne. I onda se počeše pretapati, biće u biće. Jedno je ulazilo u drugo, jedno se s drugim mešalo i jedno u drugom gubilo.
Tako je nastao prvi poljubac, u vreme kada još nije bilo ni ljubavi, ni objekta kome bi ljubav bila upućena.
Zato i danas postoji poljubac bez ljubavi, ali nema ljubavi bez poljupca.

I evo nas danas tu gde jesmo. Apokalipsa nam je bliža i razumljivija od Postanja. U nasleđe smo dobili poljubac, jedan od retkih preživelih simbola. Poljubac koji je sveprisutan, svemoguć.
Jer: bez njega nema iskazivanja ljubavi. Bez njega nema vođenja ljubavi. Bez njega nema ni laži, ni prevare, ni izdaje, ni licemerstva. Tamo gde prestaju reči, počinje poljubac.
Poljubac za laku noć.
Poljubac za dobro jutro.
Poljubac kojim biste nekom zatvorili usne, jer ne možete više da podnesete da slušate gluposti.
Poljubac kojim biste nekog zaveli.
Kojim biste nekom skinuli mrvicu sa usta.
Kojim biste došli do novca.
Kojim biste iskazali prezir i, napokon, mržnju.
Poljubac kojim biste nekog pozdravili.
Oprostili se.
I ponovo pozdravili.
I, na kraju, poljubac koji bi vam zapao kao domaći zadatak, neka vrsta kazne koja vas je snašla od Urednika, jedine stvari na svetu moćnije od poljupca.
Urednik bi vam, prijatno i nenametljivo, predložio da napišete nešto o poljupcu, a vi biste (o vaše naivnosti!) to brzopleto prihvatili, misleći kako ne postoji ništa jednostavnije na svetu.
Posle dugog lupanja glave (o sto), došli ste do samo jedne smislene rečenice:
Poljubac je nešto moćno.
U koje god svrhe da je namenjen.
Umete li da se ljubite?

autor: Bosie

http://forum.krstarica.com/showthread.php?t=74863



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • petar- 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 09 Mar 2008
  • Poruke: 1



offline
  • pravnik
  • Pridružio: 06 Okt 2007
  • Poruke: 432
  • Gde živiš: Novi Sad

Pricu sam vec napisao na jednom drugom sajtu, pod drugim pseudonimom, pa nadam se da ce vam se svideti. Ako vam se i ne svidi, ne zameram, nisam bas neki talenat za pisca..

CAROBNA PRICA

Cudno, uvek je zamisljao raj potpuno drugacije od mesta na kome se sad nasao. Nije bilo blistave svetlosti, nije bilo mnostva boja, niti malih lepih andjela i bica svetlosti. Umesto toga, hodao je planinskom stazom, koja se pruzala izmedju borove sume i divnog jezera. Bio je sumrak, onaj divni letnji sumrak, neuhvatljivo vreme izmedju dana i noci. Ovo mesto je odisalo mirom i spokojom, bio je to njegov raj. Mnogo puta je pohodio ovo mesto u snovima, ali sada je bio siguran da je stvarno, jasno je osecao sitne kamencice pod nogama. Dok je hodao stazom, jedna srna dosla mu je u susret, i stala na puteljku, posmatrajuci ga svojim krupnim ocima. Izgledalo je kao da hoce nesto da mu kaze. Bilo je to besmisleno, pomislio je, srne ne mogu da govore. Pa ipak, tako je izgledalo.
Srna je konacno produzila niz put, a on se pitao da li je to dobar ili los znak, sto je srna naisla. Ispratio je pogledom, a kad se okrenuo, u susret mu je dolazio novi posetilac. Bila je to devojka.

Zapazio je da je niskog rasta, sitna, ali prelepog okruglog lica, i nebesko plavih ocju. Dugacka smedja kosa padala joj je u kovrdzama na ramena.
Bila je obucena u belo, i bosonoga. Kad mu se priblizila, osmehula se, i on je osetio neki divan talas spokoja..neznosti.. koji je dolazio od tog osmeha.
Zdravo- rece ona jednostavno. Jedva je promrmljao odgovor.
Dodji- rece mu devojka i uze ga za ruku- hajde da malo prosetamo.
Boze, pomislio je, kako je smeten. Ova divna devojka ga vodi za ruku, a on ne ume ni da progovori.
Ali onda je ona progovorila, i kao nekom carolijom, nestala je njegova stidljivost. Ubrzo su veselo cavrljali, i osecao je kao da se znaju sto godina.
Kad je pocela da pada kisica, potrcali su prema sumi, drzeci se za ruke.
Da li sam zato doveden ovde, upita se? Zar mi je trebalo toliko da shvatim koliko malo treba za srecu, samo jedna mala topla ruka, u ruci?
Kao da mu cita misli, pna ga upita: zasto ti je bilo neprijatno kad sam te uzela za ruku?
Znas- poceo je da se pravda- u mom svetu nije uobicajeno da te nepoznati odmah uzmu za ruku.
Mnogo ti stegnut taj tvoj svet- nasmesi se ona- u mom svetu je to sasvim normalno.
Setali su jos malo po sumi, drzeci se za ruke, ne mareci za kisu.
Kad je ugledao usamljeni kameni monolit, srce mu se stegnu. Znao je, znao da je to rastanak.
Ne brini- rece ona- ovo nije kraj. Ja cu uvek biti uz tebe. Uzmi ovo sto cu ti sada dati, i kad ti bude tesko, kad nestane nade, samo ga drzi uz sebe, ja cu biti tu.
Pogledao je sta mu je stavila u saku. Bio je to mali pramen njene kose.
Ti si vila zar ne? upita on iznenada.
Jesam- znao je odgovor.
Cudno, uvek je zamisljao vile kao visoke i plavokose, ali sad mu to uopste nije bilo vazno. Bio je odusevljen, ocaran, ovom malom smedjokosom vilom.
Zatvori oci- rece mu ona i povede ga do kamenog monolita.
Stali su, i on je na trenutak, trenutak koji bi voleo da produzi u vecnost, osetio njene usne na svojima. Kad je otvorio oci, vile vise nije bilo, ni tog mesta, a on..


Probudio se u krevetu, u sobi, secanje mu se vratilo. Bio je tesko bolestan. Bio je!. Osecao je da vise nije. U glavi mu se razbistrilo, snaga mu se vratila u udove, oci su mu blistale!
Skocio je iz kreveta da se obuce, bilo je divno posle toliko vremena biti na nogama.
A onda se setio svega, i tuga mu zameni radost.
Vila.. kako da je vidi ponovo? Sta cemu zdravlje, sta cemu svet bez nje?
Jakna mu je visila na stolici, i on u ocajanju zavuce ruku u dzep, trazeci cigarete. Mora da zapali, da se smiri.
Kad je izvukao ruku iz jakne, osmeh mu se vratio.
U ruci je drzao pramen viline kose.
Ponovo je nasao svoj raj.

offline
  • Pridružio: 21 Sep 2006
  • Poruke: 188

"



Natasa


Ona se zvala Natasa i bila je devojcica u zemlji cuda
sa nebo plavom bojom okica,zivela vrata preko puta
stalno luta,matorci razvedeni pa rano pocinje da luta
cesto kuci sama,jer njena mama vreme je gubila s dilerom
u lavirintima srama,navucena je uzimala sa njima
Natasa je pricala sa lutkama jer nije imala s kim
gledala crtace,imala pogled sto sija,mama kad je zagrli
tad je bila najsrecnija,al to je bilo retko jer mama
retko kuci je bila ,Natasa sve vise usamljena,a sve vise starija
U skolii cutljiva ko reka bas ko vreme na satu,na prozoru je plakala
jer nije upoznala tatu,tuzna,sama bez ljubavi,u zemlji cuda
posla je putem ka dnu jer nije znala da ne sme tuda

ref:

Natasa,bila je devojcica sa nebo plavom bojom okica
U liftu sam je sretao ,s njom nekad bi prosetao
Kroz smeh sam joj tepao
A ona samo bi cutala
Bio sam srecan kad bih je nasmejao
Ruze sam krao njoj da bih dao
A ona bi samo cutala


U losem drustvu trazila je utociste,bezala sa casova
od besmislena zivota skrivala se,bez emocija se davala muskarcima
spavala je sa klincima iz kraja i sa totalnim strancima
sanjala je da jase talase ,dok mama s obale smeje se i dere se
Ljubavi Natasa volim te! al jutrom san kad iscezne,Natasa iz sna
budna sanjala je slike,tresla se i jecala,htela je biti srecna
ko ostale devojcice,osmehom da boji tugu
dok ceka bas sa drustvom sa stanice,
imala je 16 kad je zatrudnela sa tipom za kojim jos od osnovne
je ludela,par meseci trudnocu krila,jer nije znala bebu da li da
zadrzi da li da abortira,bio je petak pojavila se na mojim vratima
sminka razmazana suzama,glavu je spustila na rame i plakala
moje suze je izmamila dok pricu mi je pricla,ipak i tako uplakana
bila je tako slatka i mila

ref:......


Ja zagrljajem sam je bodrio,dok sam je gledao kako izlazi
tiho sam molitvu izgovorio ,usla je u lifti rekla cao
jedva se nasmejala,proslo je 7 dana,ona nije se javljala
da se nije nesto desilo,stalno sam se pitao ,u potrazi za njom
po gradu nocima sam skitao,po kaficima je trazio,kod komsija
se raspitivao,dani su prolazili a Natasu niko nije video
odgovor Ne me je nervirao ,kraj telefona sam cekao
napokon culo se zvono ,pomislih da je ona,rekao sam
Natasa Halo Ti Si?
ma jok,ovde Marko,malo sam se raspito
i stvari stoje ovako (sta se desilo?),lose vesti ortak je
video Natasu (gde?),imala je masnice na faci,cuj zvao sam Stasu,tip je saznao
za dete i totalno je puk"o,nije verovao
da je njegovo,i pesnicama do smrti je tukao,sad se kaje,
u zatvoru je ,cuo sam ostace duze,a sahrana bila je skromna
samo vetar ja i ruze ,cuo sam da joj se mama odvikava od droge
negde u Moskvi ,ne znam tacno,cuo sam verzije mnoge
a Natasa cesto mi dolazi u snove da mi kaze sa je napokon srecna
i da ima lutkice nove,negde gore gde nema bola.........

ref:....."


( Apel svim losim mama,svim zbunjenim devojkama i devojcicama ovako ne mora
da bude kao s Natasom,ne dozvolite da se desi isto,
pamet u glavu,Cao)"

Sa sajta :

forum.krstarica.com/showthread.php?t=217785

offline
  • Pridružio: 17 Dec 2009
  • Poruke: 5

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora.
Reče: »A, možda je hteo usrećiti vas?«

offline
  • Pridružio: 30 Avg 2010
  • Poruke: 1

Dok je sama sedela za stolom i pila tu hladnu vodu, punu ledenih kockica koje su na sredini imale udubljenja, uzivala je slusajuci muziku. On je svaki minut prolazio pored nje. On je radio, ona je sedela. On ju je gledao, i ona je njega. Sve je bilo tako tajno, tako cudesno lepo.
Kad god je radio prosao bi pored nje, dobacio nesto, pomazio je ili se samo nasmesio i nastavio sa poslom. Uvek bi se u sebi istopila, kao one kocke leda, u njenoj prepunoj casi vode, na ovoj vrucini. U sebi bi razmisljala o njemu, i svakom njegovom pokretu, i osmehu. Htela bi ga za sebe, i to zarko, ali znala je da je to samo jedan prolazni neostvareni san u njenom zivotu. Uvek bi razmisaljala o tome, kako bi bilo kad bi bilo. Kako ce biti sledeci put.
On je stariji od nje, ali to nju nije sprecavalo da masta o njemu. Ona bi stalno bila u tom kaficu i sedela, ma koliko joj dosadno bilo, samo da njega gleda. Od prilike je znala kad on radi, tako da je i znala vreme kada da bude tu.
Pricali su stalno, a jos vise je on nju mazio ili cak nezno u prolazu "udario", nekad bi je cak i zagrlio. Ona je uzivala, i cutala.
Uvek je puno ljudi oko njih, i sa njima, ali uvek su sami, samo njih dvoje.
Njemu su se svideli njeni savrseno lepi nokti. Imala je francuski manikir. Njemu se svidelo, pa joj je dobacivao. Francuski manikir-francuski poljupci. Manikir je lep, onda treba i poljubac. Ona se samo smeskala, prijalo joj je. Dugo joj se ovako nesto nije desavalo.
Kadkad bi svoje nezne i lepe prste koristio da bi je uplasio, i uspevalo mu je.

Smetalo im je to sto su njihove porodice prijatelji, tako da nisu tu svoju ljubav pokazivali pred drugima. Njen tata bi mu nabacivao devojke, njegovi njoj pricali o nekim decacima, a oni bi se samo pogledali i cutali.
Uzivala je slusajuci ga, pricali su drugim jezicima, a pronasli svoj.
Volela je da ga gleda dok radi, uzivala je narucivajuci stvari od njega. Gledala ga je iskreno. Ponekad kad bi on pricao sa nekim devojkama, bila bi ljubomorna misleci da mu je to devojka. Ni sama ne zna mnogo o njemu.
Bio je 12. avgust, dan kada za 1h padne oko 90 zvezda padalica. Gledala je u nebo trudeci se da pronadje jednu i zamisli zelju. Niko ne zna sta se desilo, da li je videla zvezdu i pozelela zelju. Da li je ta zelja ostvariva?
Njega je videla u klubu, pronasli su se. Slikali gde je on nju poljubio. Svi su ih gledali i imali su ogromne osmehe na licima. Samo je on uhvatio za ruku i zamolio je da sliku ne izbacuje na internetu nego da mu samo posalje preko mail-a, i da cemu biti omiljena slika. A da je ne postavlja jer ce se njegova devojka naljutiti. Hladno mu je odgovorila da aparat nije njen, da ona i nece imati tu sliku. Nasmesila mu se i otisla za stolom gde je njeno drustvo. Bila je tuzna, ali bila je presrecna. Ipak joj se ostvario deo zelje, koji je pozelela kada je videla cudesnu zvezdu padalicu. On je otisao, ona je ostala i cekala!
Cekala,cekala, nije se pojavljivao. Ona je otisla na plazu da gleda zvezde padalice, mozda joj se ispuni jos neka zelja, ili bar deo nje. Ali ipak nije. Mesto njega, dolazili su drugi likovi koje je ona ignorisala.
Isla je lagana muzika, i suze su se polako slivale, razmazale su tu sminku koja je bila namenjena njemu. Sve je to bila vrsta tugovanja, ali dugoko u njoj sijala je sreca.
Ona je otisla, a on ostao….

offline
  • Pridružio: 18 Apr 2011
  • Poruke: 17

Kišni dan
Napisao Jelena Hajduk

Ponekad, ne mogu da ubedim sebe da neke misli ja mislim. Da neke reči ja izgovaram. Već, dok slušam sebe, osećam kao da to neko drugi govori...

Nizam znala kada sam tačno prešla granicu. Da li sam nešto ponovo pogrešno rekla, ili nisam rekla ovaj put?? Ne znam zbog čega ne vidim sve one plave nijanse neba, ni kada su, i kako ovi oblaci prekrili ogromno savršenstvo iznad nas... Zaboravila sam kako izleda duga,ne sećam se lepote svih njenih boja,i kad, i gde je nestalo ono staro,pravo beogradsko Sunce ?
Oči u kojima sam poslednji put videla vedro nebo, više nisu ispred mene,nisu to te oči,više nije to ta dubina...Zbog koje su mi koraci zaboravljali stazu,i zbog koje sam znala da ravnotež mog dana ništa ne može da pokvari.Kada sam to prešla granicu,iz svetlog,u tamno,pa u još tamnije,i zašto ne mogu da se setim...?
Zašto ne mogu da se setim onih dana kada mi je bilo toplo i sunčano,iako je sneg glasno škripao pod mojim nogama...
Sećam se samo da sam se probudila,i da sam znala da će biti kišan dan,i da ništa ne možemo uraiti da to promenimo.Možemo dozivati lepo vreme,ali to neće zaustaviti kišu.
Lepe stvari nestaju brže od treptaja oka, a ona sećanja urezana duboko u umu,samo služi kao podsetnik da su lepe stvari postojale. Da smo nekad bili srećni.
Ja i dalje gledam iste oči, ali je još oblačno.
I danas će biti naš kišan dan, i ništa ne možemo uraditi da to promenimo.
Možemo se pretvarati da je sunčano,ali to neće zaustaviti kišu...

offline
  • Pridružio: 17 Feb 2012
  • Poruke: 122

DEVOJKA:"Nemoj tako brzo voziti, smanji..."
MOMAK: "Ne, baš nam je dobro."
DJEVOJKA: "Nije mi dobro, molim te..."
MOMAK: " Kaži mi da me voliš..."
DJEVOJKA: "Volim te i ti to znaš."
MOMAK: "Zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
... ... MOMAK: "Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..." (i djevojka to ucini)SLEDECE JUTRO U NOVINAMA:
"Motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
Na motoru su bile dve osobe. Jedna je poginula, a jedna je
preživela..."
A PRAVA ISTINA JE: Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije želeo da kaže djevojci. Želeo je posljednji put od nje cuti reci VOLIM TE, i posljednji put osetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu jer je znao da ce onda ona
preživeti ... i ako je to znacilo da ce on poginuti... VOLEO JU JE VIŠE OD SVOG ZIVOTA...!!! ♥

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 592 korisnika na forumu :: 8 registrovanih, 1 sakriven i 583 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Ageofloneliness, AMCXXL, Japidson, Koridor, M1los, mrav pesadinac, Ognjen D., zlaya011