|
Kao da odavna vec
nisam volio.
Dan i san
izbacujem iz upotrebe.
Inje mi ujeda obrvu
i skripav korak grabi kroz ponoc.
Gorim i jenjavam
istovjetan.
Kao da se davno vec
nisam desio u sebi.
Besmislen i malo tuzan
pitam se za vjeru
ritam srca
i upotrebnu vrijednost srece.
Klizem se
i samom sam sebi varav.
Grijem dzepove
polovnom snagom gole koze.
Nesiguran
iza ugla provjeravam casovnik.
Mirniji sam poslije ponoci.
Jos pola mraka manje
na onoj strani
odakle vreba ljubav.
Vec odavna osjecam
kao da nisam nikad
volio.
F. Fedcesin
|
