|
Poslao: 27 Maj 2004 18:09
|
offline
- Pridružio: 05 Maj 2004
- Poruke: 126
- Gde živiš: Toronto
|
PJESMA MRTVOG PJESNIKA
Moj prijatelju, mene vise nema
Al nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, sto drzis je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je cita - u zivot me budi.
Probudi me, i bit cu tvoja java.
Ja nemam vise proljeca i ljeta,
Jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Nista od svijeta ne moze da prima.
I sto od svijetlog osta mi zivota,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrcu ja se skrih (koliko mogoh) U stihove.
U zaru sam ih kovo.
Al zatvoris li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja cu u tebe prijeci
Ko bujna rijeka u korito novo.
Jos koji casak htio bih da zivim U grudima ti.
Sve svoje ljepote Ja cu ti dati.
Sve misli, sve snove,
Sve sto mi vrijeme nemilosrdno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene - o mrtvi zivote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hocu svjetla! Sunca, koje zlati Sve ceg se takne.
Ja topline hocu I obzorja, moj druze nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema U mojoj noci. Njih mi, dragi vrati. Ko oko svjetla leptirice nocne
Oko zivota tuzaljke mi kruze.
Pomozi mi da dignem svoje vjedje,
Da ruke mi se u ceznucu pruze.
Ja hocu biti mlad, ja hocu ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druze!
Sav moj zivot u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Prozivjet cemo oba
Sve moje stihom zadrzane sate,
Sve sacuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima zivota ja sam prosjak.
Cuj moje kucanje! Moj glas iz groba
MRTVA LUKA
Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nadje
Cuti ce ujutro pjevanje cuka
I vidjet ce umorne ladje.
Brodovi u njoj vjecito snivaju Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno pocivaju
U plitkoj vodi. I tako u snovima gledaju srecu,
A plovit se boje. Na jarbole sarene
zastave mecu I - stoje.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 18:11
|
offline
- Pridružio: 05 Maj 2004
- Poruke: 126
- Gde živiš: Toronto
|
SAKRIVENI BOL
Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.
Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen.
More ga prima Dnom,
da ga nikad ne izbaci plima.
TIHA BOLEST
Ja nosim jednu posve tihu bolest.
Htio bih da se mogu nemicati,
Da mi uho sumi tisinu ko skoljka,
I svaka boja koja me vrijedja
Da umre iza spustenih vjedja.
Lezati nijem, nepomican,
ko kip Jednoga boga, sto u zemlji spava,
I ne sluti da jos uvijek - Poned njeg -
Sunce sja i nice trava.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 28 Maj 2004 23:46
|
offline
- offman
- Legendarni građanin
- Pridružio: 13 Avg 2003
- Poruke: 3525
|
Pa, zbog svih (postovanih ovde) pjesama, jer nema suvišne patetike.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2005 04:22
|
offline
- Pridružio: 17 Jul 2005
- Poruke: 3097
- Gde živiš: "Daleko od Negdje"
|
Radi search! 
DVOJE
Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.
Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.
Pa ipak,on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru,kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce,da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.
I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.
POVRATAK
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Nov 2005 00:52
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
LJUBAVNO PREDVECERJE
Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igracke vjetra, sto nam draga lica;
Prenerazeno njinim cudnim zarom,
Odlijece k njima jedno jato ptica.
Nenaslucene otkriva mi tajne
Taj predvecernji trenut, koji zgrnu
Sve blago ceznja u oci ti sjajne,
Sav miris zenstva u kosu ti crnu.
O, sada shvacam svijetli osmijeh neba!
Tajanstven govor drveca i trava
U skladu je sa kucajima srca –
I ponad sviju snova ta je java.
Samo sam srce, samo toplo srce,
I sve je sreca sto mi oci vide,
A ti trenuci – to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumfu ide!
----------- Dopuna 15 Okt 2005 033
BALADA IZ PREDGRADJA
...I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema,
A moro bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.
I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi...
A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj vec mirise -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vise...
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu
----------- Dopuna 24 Okt 2005 1528
U SVJETLOSTI
Vec ocajan i lišen moci,
Ja nisam ocekivo spas.
Tada, u cemernoj samoci,
Tvoj njezni zacuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na zivot nov.
I ti mi svoju ruku pruzi,
I ljubav nas u jedno zdruzi.
Kako je duga bila noc
U kojoj, draga, tebe snivah!
Vec mislio sam neceš doc.
I rekoh ona ti je ziva
U tvojoj zelji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroci
Ta, cije divne cekaš oci.
A gledaj nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugusise u srcu krik.
Ocima tvojim obasjani
Proticu sada moji dani.
Raskošan rujan, vedar, zut.
Otvara jesen za nas put.
Podjimo zagrljeni, draga,
U ovaj zacarani svijet;
U ljubavi je cudna snaga,
Što korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreca svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
----------- Dopuna 06 Nov 2005 900
NOC TAJANSTVA
Ja cutim da sam necim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam cime.
Da l’ za mnom, draga, pruzas ruke,
Ili si rekla moje ime?
U meni sada sve je tiho.
Ja cekam znak tvoj da se javi.
Ja cekam budno, cekam zudno
Ja bdim u jednoj visoj javi.
Marina, to je noc tajanstva
Ceznuca putuju po tmini,
I ovaj osmijeh na mom licu
Primit ces negdje u daljini.
Dopuna: 10 Nov 2005 21:05
MA KAKO UZDIGLO SE SRCE
Ma kako uzdiglo se srce,
Klonuti mora, mora pasti.
Sudbino, prije no mi klone,
O daj mu jos jedanput cvasti!
Jos jednom opij ga i digni
Milinom jedne mlade zene,
Jos jedne zaljubljene oci
Za ove oci zanesene.
Kad vec se mora u tom srcu
Ugasit mladost, a za vazda,
Sa svojim blagom, slicno skrcu
Nek ne umre, vec nek se razda!
Jos nekoliko jasnih dana,
Da cijelog sebe u njih zgusnem,
I grleci se, ljubeci se
Ostatak mladosti da usnem.
Dopuna: 30 Nov 2005 0:52
PRATNJA
Njene mi oci nisu dale
Zaboraviti posve na nju.
One su samo meni sjale
Na mojem dugom putovanju.
Kao da hoce da me brane
Sve moje pratile su pute.
A u tegoba pune dane
Pogledahu me zabrinute.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Dec 2005 23:18
|
offline
- bocke
- Moderator foruma
- Glavni moderator Linux foruma
- Pridružio: 16 Dec 2005
- Poruke: 12488
- Gde živiš: Južni pol
|
Jel' moguće da ovde fali... Fali... I "Slap" i "Krik"
SLAP
Teče i teče,teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
KRIK
Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.
Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
Da naokolo traži jeku,
Razdjelio sam srce svoje
Med braću neznanu, daleku.
I krik moj luta, luta, luta
A kada srodno srce prene,
Dal' ono shvati da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?
A kao dodatak... Još jedna od meni dragih Cesarićevih...
MALA KAVANA
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje--
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.
Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Apr 2006 20:48
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
UTJEHA
Slatko ko krv iz prerezanih zila
Stihovi teku, zivot sobom noseci;
Udju u srca puni tajnih sila,
Nadom ih tjesec i suzama roseci.
Spasavam sebe. U stihove stavljam
Sve svoje blago, da u njima zasja;
Svu svoju svjetlost u stihove stavljam.
Neka me jednoc klonula obasja.
Odmicu ljeta, i srce nam stari.
Al ovaj zanos, pohranjen u zvuke,
Sjat ce u tmini dolazecih dana,
I zarit oci, dizati mi ruke!
Dopuna: 17 Feb 2006 22:46
SPOZNANJE
Prigno sam pred zivotom celo
Upoznavsi mu mudru dvojnost:
Sto najjace u srcu pece,
Postat ce najvisa opojnost.
Jer zivot – alkemista stari –
Umijece znade nepoznato.
Od muka, bolova i sumnja
U mome srcu stvara zlato.
Sto dublji mi je bio bol,
U vecem sjaju je umino.
I tako vrsim poziv svoj:
Od suza praveci vam vino.
Dopuna: 25 Mar 2006 23:36
JEDNE NOCI
Te noci pisah sjedec posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Skripanjem stolca u san dirno.
A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho isao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staricicu ne probudim dragu.
I noc je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je vise nema.
Dopuna: 13 Apr 2006 23:51
PROLJETNA KISA
Proljetna kisa nije k'o druge.
Proljetna kisa rastapa tuge.
Velike, svijetle, neshvatljive umu
radosti ima u njenome sumu.
Kada rominja i susti po liscu,
zaljubljenici - kako se stiscu!
Smiju se oci, srca se mlade.
Proljetna kisa zalijeva nade.
Dopuna: 23 Apr 2006 21:48
LJUBAV
Od naše ljubavi i srece,
Gle, zvijezde su veceras vece;
A šum, što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Jul 2006 14:36
|
offline
- Pridružio: 07 Avg 2005
- Poruke: 400
- Gde živiš: Zemun
|
Prazan život
Sve ulice nas vrijeđaju
Uvijek istim licima,
A naše duše žeđaju
Za beskrajnim vidicima.
O mi smo toga presiti.
Pobjeć, pobjeći nekamo!
Mi čudo jedno čekamo,
A neće nam se desiti.
Ne kunemo se mukama,
A radosti ne dolaze;
I dani tako prolaze
Sa vječno praznim rukama.
|
|
|
|
|
|
