Miodrag Pavlović

Miodrag Pavlović

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2008
  • Poruke: 2528
  • Gde živiš: VII kat

Kantakuzin

Dimitrije
..............................sedi
..............................na vrhu brda
..............................za stolom
pod šakom žubore
..............................grčka mora
u guduri pred njim
..............................slovenski govor
..............................zvoni
..............................ko u rudniku grumen
Gospa prilazi stolu

..............................prvo o večnom danu
..............................onda o noći sneva
..............................i priklanja se zemlji
Ona u naručje
..............................starca diže
..............................i slovi:

vaseljena nije strašna
..............................ni ogromna
kad je cela


Knjiga staroslovna, 1989.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 29 Sep 2008
  • Poruke: 279

Pogledaj mene. Rijeka ne teče.
Još uvijek smo sami pod zvonom tišine
(Nikada sami).
Prozori su tamo, prozori za nama,
prekršteni, otvoreni, razbijeni,
dal su kratkovidi kao što su sićušni,
zar su baš ravnodušni kao što su daleki
kad se glava prikloni uz pramac glavi,
zar samo šute kad radoznalost izgubi dan?

Volio sam te, ti znaš, rumenim žmurenjem
na nekom spratu koji uvijek je bio isti
(Gledaj me)
sa istim stepeništem i istom zavjesom u sobi
čas žutom čas plavom, ali uvijek neprovidnom
sa onim prozorom koji se može otvoriti i zatvoriti, a da se ništa ne poremeti
u rasporedu težina u sobi,
volio sam te iznad jedne ulice
uvijek iste stranputice,
ona je bila duboko dole pod našim zagrljajem,
zatim smo se voljeli mi duboko dole,
a ulica nad nama se grlila našim zagrljajem,
ulica, sjeti se, za koju smo zaboravili
da je dijagonala između predaka i potomaka;
volio sam te u rumenim prozorima smirenja
možda ovim prozorima koji šute,
a nisu ravnodušni
nego su predodređeno podneblje nad usamljenim čamcem.

Koga to volim zapravo, draga?
Tvoje rame, taj bok tog istog čamca,
(Zar smo tako daleko?)
tvoj lijepi lik ili sjenku buduće sjenke,
tvoje oči, prozore nastavljanja,
bijele prste
ili poprečne ulice sa kvadratima ponavljanja,
tvoj vrat ili stopalo sina na ramenu,
tvoj glas ili glas koji kaže da je noć
i da je svejedno da li ćemo ići kući
ili umrijeti ili ostati ovdje,
jer plodovi i dalje rastu, rastu i rastu.



offline
  • Pridružio: 07 Avg 2008
  • Poruke: 2528
  • Gde živiš: VII kat

(О да сам се родио у друго време)

О да сам се родио
у друго време
и могао да се придружим свадби
на којој се вода петочила
у вино

И да сам седео за столом
на којем се
мало хлеба претворило
у многа и светла тела

Или да сам само протрчао
преко поља
пре но што се смркло
небо изнад Голготе

Нисам био на свадби у Кани
нити сам
сведок васкрсења

зато се одричем сваког хтења
и надам се још мало у хлеб
и Његова преображења


Светогорски дани и ноћи, 1987.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1425 korisnika na forumu :: 39 registrovanih, 7 sakrivenih i 1379 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Ageofloneliness, antonije64, Apok, Asparagus, Brana01, CikaKURE, cuculo, Dorcolac, Dukelander, Georgius, gmlale, janbo, ladro, lord sir giga, Lošmi, Lucije Kvint, Luka Blažević, Magistar78, Mcdado, mercedesamg, Metanoja, milimoj, Milometer, Misirac, Mixelotti, mocnijogurt, naki011, Nemanja.M, Ripanjac, S2M, skvara, Srle993, Stanlio, stegonosa, Vlad000, Vlada1389, yrraf, zlaya011