|
Samo da se nastavim....
Tko zna (ah, niko, niko nista ne zna,
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim...
U moru zivota sto vjecito kipi,
Sto vjecito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi-
I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem,
Jedna vecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta...
Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
A ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Dobrisa Cesaric, Povratak
|