|
Kaplar2 ::... Miš nisu prevodili  Е, још и то чудо да видим 
Сад мало озбиљније...Citat:Feral Tribune br. 707, 5. travnja 1999.
Dragan Jurak:
(u rubrici Film & video)
"Vežite se, polećemo", kaže lik s filmskog platna, a ispod piše: Vežite se, polijećemo. Baš tako. Onda se na platnu pojavi latinični natpis "Beograd, jesen 1991.", a ispod njega nam latinični titl objašnjava: "Beograd, jesen 1991."... U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduševljeno pljeskanje po koljenima, a još nije prošla ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najluđe filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo možda tek s otvaranjima filmova iz američke nijeme komedije. Naravno, ovo su "Rane i titlovi", prvi srpski film u službenoj i suverenoj hrvatskoj filmskoj distribuciji..., a sve ostalo već je legenda...
***
Miljenko Jergović:
Hrvatski prijevod srpskog filma "Rane" ili kako zapakirati isti nježnik u drugi tetrapak
MARŠ U SPORNI ORGAN!
U Hrvatskoj već devet godina traje čupanje jezika. Do 1990. smo, mišljenja su naši jezikotvorci, uglavnom govorili srpski, a nakon što je došla demokracija propisano nam je što zapravo hrvatski jezik jest. To je onaj jezik kojim nitko, pa ni sam Tuđman, ne govori, ali je njegova golema lingvistička prednost u tomu što taj jezik nije srpski. A kakav god neki jezik bio, on postaje hrvatski čim prestaje biti srpski.
Stvar je malo komplicirana, ali tu su brojni jezični savjetnici, nadglednici i policajci u svim našim dnevnim novinama i na televiziji, sve sami sveučilišni profesori i ugledni lingvisti, koji nas uče kako bismo trebali govoriti da ne bismo bili Srbi i što bismo trebali učiniti da cijeli svijet u nama prepozna Hrvate, jer ako je točna sentenca "govori srpski da te ceo svet razume", tada je jednako točno i da će cijelom svijetu biti jasno da nismo Srbi čim toliko vremena trošimo u borbi protiv svoga jezika za koji smo, eto, uvjereni da je srpski, pa sad moramo izmisliti novi i pritom se pretvarati da Srbe uopće ne razumijemo.
Hrvatska premijera srpskoga filma "Rane" označila je i prvi praktični eksperiment u razgraničenju srpskog od hrvatskog jezika. Donedavno su naši jezikotvorci sve svoje snage uglavnom iscrpljivali na teorijskoj razini, te na općenarodnom montiranju proteze koja će zamijeniti onaj iščupani jezik, a sada smo, eto, dobili i prvi titlovani (a zašto se ne bi kazalo – titlirani?) srpski film. I kakvom nam se na primjeru "Rana" doima razlika između srpskoga i hrvatskog? Je li ona jednaka razlici između njemačkoga i engleskog, kako sasvim ozbiljno tvrdi jedan zagrebački sveučilišni profesor? Jesu li nam se zahvaljujući prijevodu otkrile neke sasvim nove značenjske nijanse u Dragojevićevu filmu, koje ne bismo mogli prepoznati da smo se pouzdavali tek u vlastito znanje stranog – srpskog – jezika?... http://govori.tripod.com/rane.htm
|
. (genijalno, ja uvek pomislim na DVD writer)
