Moj stari ima drugu teoriju, što smo tako naopaki.
Od Kosovskog boja, pa na dalje, preko balkanskih ratova, svetskih ratova, .... Sve su ginuli vojnici, heroji, dezerteri i hoštapleri su se izvlačili i pravili decu.
Takođe i problem crkve, niko od sveštenika neće reći da ljudi treba da se bore za sebe, nego "ćuti i trpi, daće Bog".
Na kraju se to sve pretvori u fatalizam, nihilizam... I apsurd. Slave se slave, posti se, a jednako se štete drugi, krade se država gde se stigne, kolegama se prave spletke... I u mom kraju će se videti tvrdokorni kriminalci u prvim redovima crkve.
Jedan drugar kaže - čim nas mrzi celi svet, mora da nešto nije u redu sa nama: a stvarno se na to svede, za malo komfor zone, ući će se u stranke, biti poslušnik, bot, slagati, napakostiti, glumiti silu, primiti mito, iživljavati se.
|