|
Poslao: 02 Feb 2014 18:42
|
|
Ukratko..
Da je simpaticna, da ima velike po mogucnosti crne oci i prije svega da ima lijep osmijeh.
Da je vesela osoba koja je uvijek spremna da pomogne. Da ima svoje misljenje a pritom postuje i moje/tudje.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Feb 2014 19:16
|
offline
- mpman
- Mod u pemziji
- Pridružio: 12 Okt 2010
- Poruke: 10904
|
Sagacity ::da ne sluša folk....o
..HipHop, Rap... Ostalo se može podneti
|
|
|
|
Poslao: 02 Feb 2014 21:41
|
offline
- Silija
- Prijatelj foruma
- Pridružio: 18 Feb 2008
- Poruke: 987
- Gde živiš: na putu za jedno ostrvo
|
Koju životinju najviše volite? Može ljubimac, domaća ili divlja. Do tri primerka, uz obrazloženje.
|
|
|
|
Poslao: 02 Feb 2014 22:08
|
offline
- Neprimetna
- Legendarni građanin
- Pridružio: 04 Dec 2008
- Poruke: 4073
|
Oduvek smo imali psa, čak i kada smo živeli u centru grada, Ovde, iako je bilo u izgradnji, smo imali psa.
O psima koje smo imali mogla bih pisati duge priče. Više puta su bili psi lutalice koje smo nahranili, koji su ostali ovde, nagrađivali nas ljubavlju i odanošću, na naše zadovoljstvo.
I sada imam dva šteneta koji me često iznerviraju , a ja ih ipak obožavam.
Obožavam leptire.Obožavam njihove igre, boje, oblike.
Zamislite kako je lepo kada se opijate mirisom ruža i poletite u visine; slobodno, opušteno.
Igra leptira po našem dvorištu mi ulepša dan.
Pošto Silija dozvoljava pisanje o njaviše tri životinje, biram između konja i laste.
Stižu pre proleća, uvek me obraduju i razvesele. Volim ih zbog lepote tela, zbog putovanja, zbog odanosti. Volim ih zbog elegancije, pameti, dovitljivosti. Laste.
|
|
|
|
Poslao: 03 Feb 2014 18:47
|
offline
- Silija
- Prijatelj foruma
- Pridružio: 18 Feb 2008
- Poruke: 987
- Gde živiš: na putu za jedno ostrvo
|
Prazan dan danas. Ajde da i ja odgovorim na pitanje.
Psi ne ulaze u konkurenciju. Oni su posebna vrsta.
Najviše volim slona. Njegovi kvaliteti su razni, da ume da slika ili igra fudbal, da je drugi po brzini u odnosu na masu (odmah iza geparda) i sl. su neka opšta mesta. Medjutim, moju pažnju je privuklo sledeće: bilo kog slona možete naučiti da korača izmedju ljudskih tela i da ih ne povredi. Slon u divljini, koji se ne sreće sa ljudima, kad prvi put vidi devojčicu od pet godina, obuhvati je surlom oko struka dovoljno slabo da je ne povredi, ali dovoljno čvrsto da je pozdravi ili podigne na ledja i korača tako s njom. Takodje je retko osećajna životinja. Tih priča ima mnogo, a ja sam zapamtila onu kad je krdo krenulo na put i jedna slonica je usput donela mlado na svet. Ono ne može da hoda. Nešto nije u redu sa nogama i uopšte ne može da stane na njih. (Bilo je nešto sa zglobovima.) Krdo je čekalo jedan dan. Zatim su morali dalje. Majka zna da ne sme da izgubi krdo, ali neće da ostavi bebu. Vukla ga je tri dana. Gle čuda, slonče je prohodalo. A kako se krdo radovalo, to je bila posebna priča.
Majmuna volim što je spadalo i što ume da se grli.
Na trećem mestu bi sigurno bio konj da ga poznajem dobro. Neverovatna gracija i želja za slobodom. Velika zatvorenost, velika inteligencija. Rodjena sam u godini konja, pa bih se verovatno prepoznala u nekim osobinama. Ovako, tu je delfin, jer se rado ljubi s ljudima.
|
|
|
|
|