|
- Kod svakog su naroda najsvetije ove tri stvari: zakon, jezik i običaji; tim se narodi jedan s drugim ro|akaju i jedan od drugog razlikuju.
- Ja mislim da je bolje svojoj riječi povratiti izgubljenu važnost negoli je sebi tražiti pod tuđom riječi.
- Narodne su umotvorine sjeme: iz toga sjemena treba da nam nikne književnost.Vuk nam je tijem sjemenom njivu posijao; on je narodne umotvorine svake struke prvi počeo kupiti, on ih je jedini najvjernije skupio i najvjernije ih svijetu predao; on je otac srpske književnosti. (Đura Daničić)
- Tuđinu se hvali, a svojemu se požali .
- Bolje je nepravo trpljeti nego nepravo činiti.
- Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i počitujemo, njim govorimo i piŠemo, pročiŠćavamo ga i ukraŠavamo, dotle živi i narod; može se me|u sobom razumijevati i umno sojedinjavati; ne preliva se u drugi, ne propada.
Iz pisma knezu MiloŠu 1852.godine:
-... U zemljama gde se malo više slobodnije može govoriti, vladaoci lakše mogu doznati Šta narod misli i govori, ali gdje niko istine ni svoga pravnog javnog mnjenja pokazati ne smije ondje ne samo Što je teško doznati šta ljudi misle i govore, nego se joŠ tovari na vladaoca, pored onoga Što je učinio, i drugo mnogo kojeŠta Što nije učinio...
- ...[to se god na silu uzme i drži, to svak ima pravo na silu preuzeti.
-To je najveća razlika izme|u čovjeka pametna i izme|u prostaka Što pametan čovek jednako misli i trudi se da Što bolje nauči ili izmisli, i da on bude pametniji od svojih starih, a njegova đeca od njega; prostak pak sve je rad da ostane kao Što su mu i stari bili, a njegova đeca kao on Što je. Kakav bi jadan i žalostan ovaj svijet bio da su svi ljudi ostajali onaki kao Što su i njihovi stari bili.
- Zlo je ko ne zna, a učiti se ne da.
- Od moje dece ostaće samo moja dela.
|
