Glagol spasti menja se na sledeći način:
Jednina:
1. spasem
2. spaseš
3. spase
Množina:
1. spasemo
2. spasete
3. spasu
Za one koji nisu sigurni, najlakše je ovu promenu upamtiti po analogiji sa glagolom pasti (travu) ili tresti (drvo). Glagolski pridev radni je spasao/spasla/spaslo/spasli/spasle/spasla, a glagoski pridev trpni spasen (sa dodatkom nastavka za rod i broj). Treba pomenuti i glagolsku imenicu spasenje, kao i nesvršeni glagol spasavati.
Pozabavimo se sad drugim oblikom, spasiti, kome namerno posvećujem nešto manje prostora. Menja se po obrascu spasim/spasiš/spasi/spasimo/spasite/spase, sa glagolskim pridevom radnim spasio/spasila/... i glagolskim pridevom trpnim spašen (uz odgovarajući nastavak). Glagolska imenica koja mu odgovara je spašenje, a nesvršeni glagol spašavati.
Prvi oblik je bolji, ali ni drugi nije pogrešan. Zapravo, prvi je tradicionalan srpski, a drugi tradicionalan hrvatski. Ipak, otišao bih malo u prošlost da istražimo istoriju ovog slučaja.
Prvo odlazimo do davne 1950. kada je Aleksandar Belić objavio Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika. U njemu je naveden isključivo prvi oblik, dok je drugi ocenjen kao nepravilan. Posle 10 godina izašao je (čuveni) Pravopis Matice srpske i Matice hrvatske, u kom su oba oblika bila dopuštena i jednako tretirana. Još jedno čuveno ligvističko delo koje se ne sme preskočiti je Stevanovićeva gramatika iz 1964. godine. U tački 110v glagolski pridev trpni spašen navodi kao grešku, izjednačavajući ga sa (pogrešnim) oblicima donešen, dovežen. Dalje, u tački 110đ upozorava da spašavati nije književan oblik, jer se od glagola spasti (koji on proglašava pravilnim) izvodi spasavati. Važeći Pravopis, kao što je konstatovano još na početku, daje oba oblika pri čemu naglašava da prvi ima prednost. Možda je zanimljivo pomenuti i Rječnik hrvatskog jezika Vladimira Anića iz 1998. godine. U njemu pored oblika spasti jasno stoji oznaka — srpski.
Politiku ne volim niti se razumem u dotičnu, ali svim onim kvazipatriotama koji misle da mogu da doprinesu nečemu ispisavanjem grafita od kojih je jedan Samo sloga Srbina spašava mogu da poručim da su, ukoliko misle da time čuvaju srpski identitet, u velikoj zabludi — bar sa lingvističke strane.
Citirao sam Bojana Bašića, našeg uvaženog člana koji retko ovde navraća u poslednje vreme, ali su ostali njegovi dragoceni tekstovi.
|