|
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majcino budjenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prste nemocne
u struk kostelje moje
zelene.
Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.
Nju u cijim se kosama
migoljila magla,
nju, ciji je vrat
skladni snop zita,
ciji je hod setnja paprati.
Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pasnjakom,
srnom
i janjetom.
Jer se svlacila kao zora,
jer se podavala kao svijeca
i otimala
kao zivica.
Volio sam je kao zenu,
ko dijete,
ko brata,
volio sam je kao mir
i kao povratak
Nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu jegulju.
Josip Pupacic
|
