Mozete li opisati najgori period vaseg zivota?

1

Mozete li opisati najgori period vaseg zivota?

offline
  • Mare  Male
  • Elitni građanin
  • Pridružio: 20 Feb 2005
  • Poruke: 2342
  • Gde živiš: Beč / Svilajnac

Naslov je rekao sve, pa izvolite


Evo za pocetak da pocnem sa mojom tuznom pricom.
Pre od prilike tri ipo godine dosao sam u Austriju da bih zavrsio skolovanje. Posle nekih sedam meseci od mog boravka ovde, taman kada sam se donekle sredio, saznao sam da mi otac boluje od raka. Napustio sam Austriju da bih sve svoje vreme posvetio bolesnom ocu. Posle jedno dve nedelje od mog boravka u Svilajncu (moje mesto gde sam ziveo pre nego sto sam dosao u Austriju) upoznao sam se sa jednom devojkom i sa poceo vezu. Moram priznati da sam nju na pocetku vise gledao kao neku licnu utehu jer kod kuce je sasvim drugacija situacija. Sa njom sam se vidjao kad god sam mogao jer mi je na prvom mestu bio otac. Srecom da imam brata koji je doprineo da dobijem malo vermena da bih se vidjao sa devojkom. Bolest moga oca je napredovala iz dana u dan, a meni je iz dana u dan otezavala zivot. Nakon par meseci bolesti, otac mi je umro. O tugi, praznini, bolu... necu sad jer verovatno predpostavljate kako mi je bilo tada. Posle oceve sahrane ostajem jos 40-ak dana u Svilajncu. Kada su prosle sve obaveze (dace) koje se trebaju ispostovati, vracam se za Bec. Posto je poceo odmor u skoli, resih da letnji raspust provedem radno jer sam trebao skupiti nesto novca za ocev spomenik. Taman sam poceo raditi i polako skupljati novac, dobih poziv od mog rodjenog brata (koji je u Svilajncu) i on mi saopsti da nam je stric poginuo u saobracajnoj nesreci. Ja u trenutku zanemeo, jednostavno blokada. Skupih malo snage i upitah brata koji stric, jer imamo dosta striceva, a samo jednog rodjenog. Skamenio sam se kada je odgovorio da nam je rodjeni stric poginuo. Rodjeni tatin brat, upitao sam i on potvrdi odgovor. Nisam znao gde cu, svasta mi je padalo na pamet. Kada sam se sabrao otisao sam u stan, spakovao stvari i krenuo za Srbiju. I striceva sahrana prodje kako je prosla. Vracam se za Bec i pocinjem ponovo da radim. Skolu nisam upisao te godine jer sam bio u takvoj fazi da nisam mogao nista drugo da uradim. Ko da uci u takvom stanju. Moja draga devojka koju sam pomenuo malo pre ostavila me je posle godinu ipo dana zabavljanja (i ako smo bili resilii da nasu vezu pretvorimo u nesto ozbiljnije). Zaboravio sam da napomenem da 22 dana pre oceve smrti u mojoj zgradi je preminuo tatin najbolji prijatelj. Cika Mirko je posao kod tate u posetu ali ga je srce preteklo u hodniku moje zgrade.
Od svega toga sam se delimicno oporavio ali jos su mi noci najgore. Pogotovo trenutci kada legnem da spavam. Svasta mi prolazi kroz glavu.
Ipak mislim da moram gledati horizonte ispred sebe, a ovo iza cuvati u srcu i vecito tugovati.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 12 Sep 2003
  • Poruke: 2839
  • Gde živiš: Kotor

Zvučaće kao foliranje, ali zaista (na svu sreću) ne mogu da se setim nekog perioda koji bih okarakterisao kao "najgori".
Na sreću nisam doživeo nikakve lične tragedije, a pretpostavljam da bi mi to od života napravilo pakao.
Loš trenutak je svakako smrt člana porodice, što sam nažalost osetio, ali sam to prihvatio kao sastavni deo života. To je nešto što nas sve čeka, i ne shvatam to tragično, ako se radi o prirodnoj smrti u starijoj dobi.



offline
  • Pridružio: 16 Avg 2004
  • Poruke: 2970
  • Gde živiš: Treading On My Dreams

Poslednjih recimo 6 meseci....
Ostao bez 2 prijatelja, devojke, najboljem prijatelju preminuo otac, prso k'o lajsna par puta ali idem dalje...
Ovo sve se naravno nenormalno mnogo odrazilo na fakultet i posao kojim se bavim Crying or Very sad
To sve samo ide u prilog teoriji da je period izmedju 19-22 godine najtezi u zivotu, a ja ne stojim jedini iza toga...

offline
  • Pridružio: 18 Apr 2003
  • Poruke: 1819
  • Gde živiš: Beograd

teacher ::Loš trenutak je svakako smrt člana porodice, što sam nažalost osetio, ali sam to prihvatio kao sastavni deo života. To je nešto što nas sve čeka, i ne shvatam to tragično, ako se radi o prirodnoj smrti u starijoj dobi.

Vremenom sam naucila da je ovo tacno...Kad sam pocela da ostajem bez baka i deka...Jesu to bili teski trenuci, ali se to mora shvatiti kao nesto sto tako mora...

e, sad, ako to izuzmem, moj licni najruzniji period kog se ja secam a koji je potrajao duze od nekoliko dana je bio od novembra 1997. pa do proleca 1998.
Mislim da tada, cega god da sam se dohvatila, rusilo se. U tom periodu sam bila solo (bez decka), na fakultetu pala sve sto se moglo pasti...kolokvijumi, ispiti...valjda na nervnoj bazi se i ugojila u to doba, zamalo se posvadjala sa drugaricama nekim zbog lokacije doceka te 98. NG (sto mi sada uopste nije zao, kasnije sam videla da mi te osobe uopste nisu prijatelji neki...) ...Ma, meni je to licilo na bukvalno licnu katastrofu...
Ali, srecom, sve je promenilo na bolje odmah posle zime, i ja nadoknadila i ispite, povratila liniju, ljubavna situacija pocela da se popravlja ...Smile

offline
  • Pridružio: 05 Apr 2005
  • Poruke: 407
  • Gde živiš: Under the sea...

Dovoljno je reci CELA 2004 godina a zasto...ni ne zelim da nabrajam otisle bi silne strane...

offline
  • DR  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 08 Okt 2004
  • Poruke: 5450
  • Gde živiš: Beograd

Сваком је своја мука највећа,ја сам мислио да се тренутно нико одвратније не осећа од мене али кад сам прочитао твој пост маре ипак закључих да су моји проблеми у неку руку ситнице наспрам твојих...

offline
  • Yela 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 28 Mar 2005
  • Poruke: 665
  • Gde živiš: Beograd

98 najstariji brat mi je poginu, imao je 19god.On je bio sve u mom zivotu, on mi je dao ime,brinu se o meni,stitio me...Kada su dosli i rekli nam da je poginu jednostavno sam se skamenila nisam mogla ni da se pomerim ni da placem u tom trenutku ceo zivot mi se srusio sva sreca je jednostavno nestala i sve je krenulo naopacke.Tako da kod mene jos traje taj period i mislim da ce trajati sve dok ponovo ne budem videla svog brata

offline
  • Pridružio: 24 Apr 2005
  • Poruke: 8

Kada sam izgubila svog sina od 8 meseci...srcana mana...od onda vise nista nije isto za mene...grozna '95...

offline
  • Pridružio: 08 Nov 2004
  • Poruke: 4179
  • Gde živiš: Bulevar Kraljeva

prva polovina `99 u februaru sam izgubila oca ...doziveo je srcani napad a hitna pomoc nije stigla na vreme i nije bilo spasa...

a onda je u martu doslo bombardovanje koje je mnogo uticalo na mene svo vreme sam bila na selu i bas sam se ocajno osecala

offline
  • Dzmidz  Male
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 05 Feb 2005
  • Poruke: 527
  • Gde živiš: Trieste,Italy

'98-gubitak majke
'99-'00 vojni rok i pratece ratno stanje
'03 brat pravi niz krivicnih dela:kidnapovanje,pokusaj ubistva,izazivanje opste opasnosti,pa se predaje policiji koja ga dovodi u istrazni zatvor gde JA treba svaki drugi dan da dolazim na posao..mozes misliti taj osecaj kada dolazis na posao i znas da ti je rodjeni brat tu negde u 8 kubnih metera

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1009 korisnika na forumu :: 25 registrovanih, 3 sakrivenih i 981 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, amstel, Bobrock1, Botovac, darkangel, Futog 74, ILGromovnik, Karla, kinez88, Kriglord, krkalon, Krvava Devetka, LUDI, Mixelotti, mkukoleca, Nemanja.M, opt1, paja69, panzerwaffe, Parker, powSrb, sabros, Shilok, slonic_tonic, sovanova95