|
Tatoo
...Strah mi je bio u srcu,
Osveta u glavi.
Puno sam mislio o sebi,
Plesao sam u vatri.
Osjetio sam miris svoga bola,
Gorele su moje želje.
Na zgarištu tuge sjedim
Prozirne su moje oči.
Opet ću biti jak,
Jer sve sam izgubio.
Iz pepela izršće ruža
Miris će biti opojan.
Smrt će izbrisati moje ime.
Ljubav je samo u naslovu
Umorne stranice života
Pohabane ljudskim nemarom,
Pepelom skrivaju bol.
Ljubav je samo u naslovu,
Sve ostalo je mrak,
Koji širi zenice
I umara dušu.
Slijepac
Dok prosih na masnoj ulici
Slomljenih ruku i nogu
Sa prazninom u glavi,
Gdje bijahu oči
Namirisah nju,
Mladu i sviježu,
Jednako poželjnu
Kao nekada...kao one noći...
Nemoj me dotaci
Opasno je pričati sa tobom,
Jer ti što dotakneš,
Pretvoriš u tugu.
Ne smijem gledati tvoje oči,
Jer one čudnim sjajem,
Ispijaju život iz moje duše.
Nanosiš bol i kada to ne slutiš
Vrijeđaš i najboljeg prijatelja,
Jer ti si boginja patnje.
Ti si iznad svega,
A ja mali čovjek.
Ne mogu te dohvatiti.
Iz zbirke pesama "Tatoo", tragicno preminulog mladog pesnika iz Niksica - Marka Nikcevica
|
