http://www.mycity.rs/Srpski-jezik/Poredjenje-neuporedivih-prideva.html
Mi smo ovde nedavno vodili žestoku raspravu koja još nije okončana. Imao sam tekst Egona Feketea koji je svojevremeno objavljen u ''Politici'', a koji je govorio o elativima, odnosno neuporedivim pridevima. Tu su bili nabrojani najfrekfentniji pridevi, ali nisam siguran da je to bio zvanični ili konačni spisak. Pogledaću u kompletu ''Jezika danas'', a nadam se da i Bojan ima negde u svojoj arhivi takav spisak. Svakako će biti veoma interesantno da se s tim upoznamo. U normalnom, svakodnevnom govoru i komunikaciji sasvim sigurno znam da nikada neću porediti prideve kao što su idealan, minimalan, optimalan, maksimalan, pravilan. Upravo smo oko tog prideva i započeli raspravu . Može se reći i govori se da je nešto pravilnije ili nije, ali kada bismo taj pridev stepenovali (pravilan, pravilniji, najpraviliniji) došli bismo do alogizma: ako je nešto pravilnije, koliko to , i kako, treba da bude bolje od pravilnog? Time negiramo smisao prvog (i jedinog) stepena prideva pravilan. No, kako rekoh, to je posebna rasprava i ne bih je ovde rasplamsavao, mada s nestrpljenjem i iskrenom radoznalošću iščekujem svaki post velikog znalca Bojana Bašića koji povremeno svrati do nas.
Ovom prilikom napravio bih jednu značajnu razliku koju ne bi trebalo zloupotrebljavati. Takozvana ''pesnička sloboda'' (licentia poetica) daje pravo književnicima da se izražavaju onako kako misle da će najbolje izraziti svoju poetiku, pa i po cenu kršenja norme ( ''Bio jednom jedan buv. U veš išo pa se puv...''), ali u standardnom govoru to ne bi trebalo da bude praksa. Dakle, ako je nešto neuporedivo, trebalo bi tako i da ostane.
|