Uslovi na gasovitim dzinovima su takvi da ako bi se kojim slucajem zivot i pojavio tesko da bi uspeo da se razvije u slozeni sistem viseceliskih organizama. Uzmimo kao primer gasovitu planetu iz naseg suncevog sistema, Jupiter. Znamo da je Jupiter skoro u celini tecno telo osim malog, gvozdeno silikatnog jezgra u centru, u kome temperatura dostize 30000 K. Iznad ovog jezgra nalazi se sloj tecnog vodonika debljine 70000 km, koji zauzima gotovo celu zapreminu planete. Medjutim pritisak u Jupiterovoj unutrasnjosti, koji je sto miliona puta veci od pritiska u Zemljinij atmosferi, pretvara ga u potpuno nesvakidasnji oblik ? metalni vodonik u tecnom stanju. Obican tecni vodonik je samo gusto pakovanje vodonikovih molekula; ali u Jupiterovoj unutrasnjosti ti molekuli su razbijeni na pojedinacne atome. U tako gustoj skupini atoma neki pojedinacni elektroni mogu da se oslobode i provode elektricnu struju. Stalno mesanje Jupiterovog jezgra proizvodi jake struje, a one stvaraju magnetno polje deset puta jace od Zemljinog. Dalje, prema povrsini, vodonik gubi metalna svojstva ali ostaje u tecnom stanju. Jos dalje, gustina vodonika opada, da bi se konacno stopio sa atmosferom, tako da Jupiter nema cvrstu povrsinu.
U takvim uslovima visecelijski organizmi ne bi uspeli da se formiraju jer bi vrlo brzo bili razbijeni do molekularnog nivoa ako ne i atomskog.
Nas bi prvenstveno trebalo da zanimaju planete koje bi mogle iznedriti slozen oblik zivota.
|