"U vrijeme kada se na televiziji prikazivala serija Svemir 1999, činilo nam se kako ta godina dugo neće doći, kako je tako daleko da s nama i našim životima ništa ne može imati. ... Polako smo odrastali uz tu seriju, uvjereni da će 1999. biti baš takva, svemirska.
...
Godine 1991. bili smo stari kao Dejo Savićević i Piksi Stojković, a 1999. i kolonije na drugim planetima bile su nam jednako daleke kao i prije desetak godina, u vrijeme kada se serija vrtila po televizijskim ekranima.
Međutim, baš te 1991. svršena je naša povijest i započelo je neko novo vrijeme, ono vrijeme u kojem ćemo postati gorko svjesni kako nikada nećemo osvojiti svijet, kako će generacija naših očeva odlučivati o svim tim sudbinama, sve dok ne dođe svome biološkom kraju, a tada će je zamijeniti generacija naše djece. Mi nikada nećemo vladati, nikada nećemo doista odrasti i više nikada nećemo živjeti u svom vremenu. Naše vrijeme je iskočilo iz zgloba i otišlo nekamo mimo nas. Otišlo je tamo gdje su svi oni ljudi koji su umrli zajedno s njim." (kurziv S.)
Miljenko Jergović, "Vlado Medan", u Historijska čitanka, 1, str. 92, 93.
Citat:Their name, meaning hungry Franz, is a pun on the name of a character from the novel Catch-22, Hungry Joe, and describes hunger for rock music.
Alo, ima li nekog tamo ko ih sluša? Tražim istoimenu pesmu (dobra je i jeziva, na onaj njihov poluozbiljan, poluironičan način)
Lacni Franz - Lacni Franz
V nasi mali ulici mlad fant zivi,
res nedolzno te
pogleda s temi nemskimi ocmi.
Ko je bil se majhen, Franci so ga klicali,
a zdaj ko velik je
pijanc,
mu pravijo Lacni Franz.
Nekoc je v nasi mali ulici padel
motorist.
Milicniki so poiskali krivca,
no takrat je mali Franc postal
sadist.
Prepoln avtobus je njegova specialiteta.
Z uzitkom starim babam je po nogah
hodil,
potem pa milo rekel: Oprosti, teta.
Med kosilom je natrosil poper v sol,
za
namecek pa nazagal se kaksen stol.
Macke v pralnem stroju, milicnik v toasterju.
A A A A A A
A A A A ...
Prepoln avtobus je njegova specialiteta.
Z uzitkom starim babam je po nogah
hodil,
potem pa milo rekel: Oprosti, teta.
Na plotu luknja in napis: Poglej
skozi!
Na drugi strani Franz je stal
s krvavo zico v roki.
Jao, Sole ... sličicama si razbila moj umor u sekundi.
Moje role (rolšue ili kako smo mi govorili roŠule ) su bile ovakve, samo smeđe... Ih, kad se sjetim kako su klizile po ulici (po kolovozu, naravno), a roditeljima i komšijama se dizala kosa na glavi ...
Mada, u to vrijeme nije bilo ovoliko automobila, naročito uveče i mi smo to koristili da se rolamo ulicama.
Naravno, zguljenih koljena i laktova se gotovo i ne sjećam.
Zato odlično znam i šta je vokmen. Još onaj sa duplim slušalicama, pa u paru šećkaš i slušaš pop-rock hitove '80-ih ...
Toliko me raznježilo podsjećanje, da mi je pala na um ova laganica.
Baš mi je drago da sam ti bar malo popravila i ulepšala dan . A ova laganica i ovaj glas me podsetio na onog iz Scorpions. Ili je pevač isti? Sve mi se nešto pobrkalo.
G. Alchajmer, ako baš morate, dođite za jedno trideset godina. Danas sam bila u dva doma za stare, razbila sam se od plakanja. Glava me boli, srce mi se cepaKako da se anesteziram?
Nije onaj iz Scorpions-a ... To je Joey Tempest iz Europe, onaj što pjeva The Final Countdown.
I to pakovanje Fructal sokova pamtim. Moj omiljeni je bio taj neki sa mrkvom i narandžom, jedini kašasti sokić koji mi se sviđao.
Hm, kako da se anesteziraš? Za početak, probaj da sebe uvjeriš da si srećna što nisi TI tamo i sada ... u tim ustanovama, mislim. Možda zvuči malo sebično, ali ima efekta.
Meni je danas otvorila oči majka jednog mog malog pacijenta. Godinama joj je glavna uloga "majka teškog i kompleksnog bolesnika" i ona bi imala sva prava da nikad ne prekida plakati i kukati. Ali ...
Jutros sam uletjela u frku tehničke prirode na poslu, osim toga - nisam jutarnji tip i bila sam baš onak' - beZZe ... Ta žena me pozdravila i pitala: "Kako ste?" Ja odgovorim: "Ma, onako."
Onda mi je tako diskretno i nenametljivo "očitala lekciju", da sam u sekundi pomislila "jebote, stvarno, odakle mi pravo da kažem 'onako' i to njoj, a ona meni kaže da je 'odlično' ... ccc"
Podsjetila me danas šta je to, što bi Fracuzi rekli, Joie de vivre i mnogo sam joj zahvalna.
Ja sam moje LP i singl ploče odavno poklonila drugu (imala sam baš veliku kolekciju) koji još uvek ima gramofon. Mislim se šta da radim sa kasetama koje skupljaju prašinu. Trebalo bi da postoji neki muzej gde bismo mogli da odnesemo te stvari.
Ja imam jednu kutiju u kojoj i dalje čuvam nekih 20-ak kaseta. Nisam imala srca i njih da bacim ... uglavnom su pokloni od dragih ljudi, za "Korak do slobode" sam izuzetno sentimentalno vezana ... na nekima je muzika koja vraća lijepe uspomene (ono jest da nemam na čemu da ih slušam, al' Bože moj... )...
E, da... sačuvala sam i nekoliko kaseta one "japanske grupe TDK...oni što dobro sviraju, samo tiho"
... sličicama si razbila moj umor u sekundi. 
) su bile ovakve, samo smeđe... Ih, kad se sjetim kako su klizile po ulici (po kolovozu, naravno), a roditeljima i komšijama se dizala kosa na glavi 
Sve mi se nešto pobrkalo.
... Ta žena me pozdravila i pitala: "Kako ste?" Ja odgovorim: "Ma, onako."
