|
Poslao: 13 Okt 2008 21:20
|
Lepa pričica,tvoja majka mu dođe u onu grupu"normalan svet",blago njoj,a što i tebe nepovede da i ti učestvuješu lepoti Španije,pa da osetiš kako se živi kao sav normalan svet.
Poslednja ruža iz mog dvorišta,za tebe.
|
|
Poslao: 13 Okt 2008 21:28
|
Viva Espagna! Ne samo zbog pušenja.
Danas se kolektivno nesvesno dodatno zamračuje i povlači pred kolektivnim ludilom, dobrovoljnim odricanjem od duha i projektovanjem svih budućih udisaja i izdisaja. Gubi se suštastvo. Gubi se svrha reči. Pogubnost trijumfuje, duša odlazi na pogubište. Tako li se novi čovek stvara? Tako li se čuva otačestvo? Život dostojan čoveka podrazumeva i da je čovek dostojan života, a ne da duhovnom smrću obznanjuje potrebu za blaženstvom ništavila. Prožimajuća svest o svetu kao Celini, kao Jednom, ništavna je bez svesti o sebi kao svetu, i jednovremeno o sebi kao nužnom delu Celine i Jednoga. Tek onda je moguće prozorljivo u drugima prepoznati sebe, i drugima dati da se u nama ogledaju. "Građani sveta" svode se na zombije, hodajuće mrtvace nesvesne da kao ljudi ne postoje. A svoju radost zbog izjednačenosti u ništavilu saopštavaju univerzalnim jezikom besmisla, obmane i truleži.
|
|
Poslao: 13 Okt 2008 21:44
|
Koliko god zvucalo besmisleno, za mene ne postoji "normalan svet".
Gdje god da se okrenes, kud god da odes na ovoj planeti, mozes vidjet "cemer, smrt i jad". Tako da u mojoj knjizi - postoje normalni ljudi, ali ne i normalan svijet.
|
|
Poslao: 13 Okt 2008 22:13
|
Delim tvoje mišljenje,kako može biti svet normalan kad sad gledam,na TV,reklamu,"putem sms poruke učinićete da u našoj zemlji bude manje gladne dece,ili tako nešto,nisam od samog pogleda na reklamu i sitnu gladnu dečicu sa parčetom hleba u ruci,dobro zapamtila apel SVOM NORMALNOM SVETU.Ja mislim da stvarno koliko se trudila definitivno nemogu više biti ......mislim na ovoj temi.
Želim vam mnogo sreće i uspeha u daljem radu!
|
|
|
|
Poslao: 14 Okt 2008 20:01
|
“E što nema više starinskog poštenja, starinske prostote, nego se sve to izokrenulo! Sada radi svaki što mu na pamet dođe – ne pita je li pošteno ili nije. Podmićivanje je svuda primljeno i osveštano; zakoni mu ne mogu ništa. Baciti štit i pobeći ispred neprijatelja, to je sada sasvim obična stvar... Tražiti čast i slavu, danas se smatra za zločin. Biti valjan, znači biti zapostavljen. Zakoni su potpuno zavisni od čaršije, i više joj popuštaju no roditelji deci; pa su ih još prikovali za zid gvozdenim ekserima, iako bi bolje bilo da su tu prikovali i nepoštenje i nevaljalstvo.”
(PLAUT, 250-184.g. pre n. ere; Trogrošni dan; četvrti čin, treća pojava)
|
|
Poslao: 14 Okt 2008 21:04
|
"Istinska ljubav koja je uvek bila redak cvet agonizuje se i i iščezava iz sveta, svet je odveć nizak za nju.
Drama ljubavi je dostigla kulminacju usled prepreka koje se pojavljuju. Sad je sve postalo lako, ali i manje intenzivno (kao i voleti) i značajno. Nije se dostiglo dubinsko nego površinkso oslobadjanje. Taj je paradoks ljubavi u svetu, jedna od pojava paradoksalnosti slobode u svetu. Sloboda predstavlja prepreke i borbu, Bez duhovnih naprezanja ona lako postaje plotska i bezsadržajna......
Berdjajev, O čovekovom ropstvu i slobodi
Robovati svetu znači ne biti slobodan....
|
|
Poslao: 19 Okt 2008 14:11
|
tuzor ::“E što nema više starinskog poštenja, starinske prostote, nego se sve to izokrenulo! Sada radi svaki što mu na pamet dođe – ne pita je li pošteno ili nije. Podmićivanje je svuda primljeno i osveštano; zakoni mu ne mogu ništa. Baciti štit i pobeći ispred neprijatelja, to je sada sasvim obična stvar... Tražiti čast i slavu, danas se smatra za zločin. Biti valjan, znači biti zapostavljen. Zakoni su potpuno zavisni od čaršije, i više joj popuštaju no roditelji deci; pa su ih još prikovali za zid gvozdenim ekserima, iako bi bolje bilo da su tu prikovali i nepoštenje i nevaljalstvo.”
(PLAUT, 250-184.g. pre n. ere; Trogrošni dan; četvrti čin, treća pojava)
i sta covek da kaze?! izgleda da samo tehnologija napreduje, covek tapka u mestu. menjaju se okolnosti, ali covek tvrdoglavo ostaje rob. sto bi reko miki manojlovic u andjelima: navikli da ih bijem bas ovim. ja jedino verujem da postoji odredjeni broj onih koji ne pristaju na to i da se oni medjusobno srecu kad-tad. verujem da postoje ljudi koji zive zivot u autenticnosti i da su njihovi susreti neminovni.
|
|