GNU/Linux Prednosti i mane slobodnog operativnog sistema

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

’Oću i ja GNU/Linux

Prednosti i mane slobodnog operativnog sistema u odnosu na Windows i kako se pripremiti za instalaciju neke od GNU/Linux distribucija




Richard M. Stallman je 1983. godine pokrenuo projekat GNU koji je imao za cilj stvaranje slobodnog operativnog sistema sličnog UNIX-u, koji je opet sve samo ne slobodan (otuda i naziv koji je rekurzivni akronim „GNU’s Not Unix”). Inače, intervju sa g. Stalmanom objavili smo u SK 12/2002. Međutim, operativni sistem sam po sebi predstavlja kompleksnu strukturu kernela, razvojnih alata, kompajlera i drugih programa koji zamisao zaokružuju u upotrebljivu celinu. Unixoliki GNU kernel GNU/HURD se sporo razvijao, a prvo javno testiranje se dogodilo tek 1996. godine. Zato je postojala potreba da se iskoristi kernel koji je funkcionalan.

Godine 1969. u Helsinkiju, glavnom gradu Finske, rođen je Linus Benedikt Torvalds koji je kao student informatike na univerzitetu u rodnom gradu, a inspirisan pokretom FSF (Free Software Foundation) Ričarda Stolmena, započeo razvoj sistema sličnog Minixu, operativnom sistemu koji je napisao profesor Endrju S. Tenenbaum kao prvi UNIX za PC.

Linus je 25. avgusta 1991. na Minix news-grupu poslao poruku u kojoj je saopštio da je započeo projektovanje operativnog sistema sličnog Minixu, portovao BASH i GCC i pitao prisutne da kažu šta bi novi sistem trebalo da „nasledi” od Minixa. Tada nije ni slutio da započinje projekat koji će napraviti informatičku revoluciju. Verziju monolitnog kernela 0.01 objavio je u septembru 1991, a mesec dana kasnije verziju 0.02 učinio je dostupnom u obliku izvornog kôda i pozvao programere širom sveta da se pridruže projektu.

Posle nekog vremena i nekoliko zanimljivih predloga Linusov kernel je dobio ime Linux. Spajanjem Linux kernela i GNU programa formiran je kompletan operativni sistem – danas širom sveta poznati GNU/Linux.

Danas postoji veliki broj nezavisnih distribucija GNU/Linux sistema kao što su Slackware, Debian, Ubuntu, Fedora, SuSE i druge. Uglavnom su projektovane za instalaciju i upotrebu s diska računara, ali postoje i tzv. LiveCD distribucije koje se pokreću i koriste direktno sa CD medija, USB diskova ili čak disketa, bez potrebe za instalacijom.

Ono što je zajedničko za sve distribucije jeste optimizovanost, stabilnost, brzina i visok stepen bezbednosti.

Razlika između Windows i GNU/Linux filozofije

Najveći broj Windows aplikacija urađen je u maniru „sve u jednom”, što znači da proizvođači teže ideji ugradnje svega što je moguće ugraditi u konačno ostvarenje. Ta preterano izražena želja za integracijom naziva se „Windows-way”. Tako postoje slučajevi da audio-plejer može da reprodukuje DVD sadržaj, program za obradu grafike je u stanju da snima audio-zapise i slično. Zbog „pretrpavanja” programa nepotrebnim nesrodnim mogućnostima ovakav softver se često naziva „bloatware” (engl: bloat – naduvan, pretrpan).

S druge strane, UNIX filozofija se bazira na principu da jedan program radi samo jednu stvar, ali je zato radi dobro. Jedan od upečatljivijih primera za to je nepostojanje funkcije provere pravopisa u svim programima za obradu teksta posebno, već je ta funkcija prepuštena specijalizovanom modulu aspell koji apsolutno svaki program može da koristi kao plug-in. To je takozvani „UNIX-way”.

Razlike između samih sistema


(klik za uvećanje: JPEG, 47 KB)
Za standardnu GNU/Linux distribuciju potrebno je obezbediti najmanje dve particije: jednu od dva ili više GB i jednu od oko 500 MB. Prva se ponaša na isti način kao i Windows particija: obezbeđuje prostor za sam operativni sistem, kernel, dodatni softver, kasnija kompajliranja i nešto prostora za svakodnevni rad.

Druga particija je takozvani swap prostor. U Windowsu se koristi tzv. virtuelna memorija: podaci iz memorije koji nisu trenutno u upotrebi zapisuju se na hard disk (u skriveni pagefile.sys) kako bi se memorija privremeno oslobodila za druge procese, a oni se učitavaju nazad u memoriju kada se ukaže potreba za njima. Otuda često „drljanje” po disku kada se rade zahtevnije operacije u Windowsu (grebovanje DVD-ova, kompajliranje, renderovanje 3D modela, primena kompleksnih grafičkih filtera...). Linux koristi elegantnije rešenje: swap particija predstavlja proširenje hardverske memorije, što u saradnji s naprednim upravljanjem memorijskim prostorom čini dobitnu kombinaciju. Na računarima koji imaju premalo memorije GNU/Linux će izvući maksimum. To je ujedno i drugi adut ovog sistema.

GNU/Linux može nesmetano da funkcioniše, bez blokiranja i značajnih usporenja, čak i u ekstremno nepovoljnim uslovima: na starim i sporim računarima sa malo memorije, izuzetno slabom grafičkom kartom, pa čak i bez hard diska. Ono što je značajno između ostalog jeste i pomenuta modularnost, što znači da je moguće nadograđivati i proširivati pojedinačne komponente sistema, nezavisno od drugih. Najbolji primer je razlika između konzolnog („ono što liči na DOS”) i grafičkog („ono što liči na Windows”) okruženja. Konzola je neophodna za funkcionisanje GNU/Linuxa, dok grafičko okruženje nije (ne morate da koristite prozore da biste pročitali poštu ili kompajlirali neki program).

Jezgro GNU/Linuxa (Linux kernel) danas programira čitava armija ljudi širom sveta koji to čine zbog sebe i zajednice, a ne zbog toga što je neko to rekao, te otuda i činjenica da njegova optimizacija teži savršenstvu. Odnedavno se (zbog drugačijeg licenciranja) nezavisno radi na grafičkim okruženjima X.org i XFree86, a dalje se kao nadogradnja njih javljaju user-friendly grafička okruženja GNOME, KDE i XFCE. To znači da su razvojni timovi tih projekata zaduženi za ispravan rad svog softvera koji testira zajednica korisnika, a oni ispravljaju greške i unapređuju ga, nezavisno od drugih timova.

Pomenućemo činjenicu da vlade mnogih zemalja i velike softverske kompanije prelaze na GNU/Linux kao osnovu za svoje informacione sisteme. Najveći broj servera na Internetu radi upravo pod ovim operativnim sistemom. Kina je trenutno u fazi izrade zvanične distribucije na matičnom jeziku, dok Nemačka već dugo rad svojih vladinih organizacija bazira na distribuciji SuSE. Kompanije kao što su IBM, Sun, Dell i SCO uveliko su prestale sa promovisanjem svojih operativnih sistema (OS/2, SunOS, SCO UNIX, AIX) i prihvatile GNU/Linux rešenja te danas nude širok spektar proizvoda s podrškom za ovaj otvoreni tip sistema.

Nažalost, postoji jedna mana GNU/Linuxa, a to je nekompatibilnost softvera za Windows, što znači da samo pod određenim uslovima Windows aplikacije mogu da se pokrenu na GNU/Linuxu, bilo posredstvom nekog emulatora ili pravim portovanjem softvera od strane njegovih autora. Ipak, neke stvari se ne mogu dovesti na željeni nivo. Najveći nedostatak predstavljaju Adobeovi proizvodi kao što su Premiere ili Photoshop, paket Microsoft Office, igre i slično. Na sreću, postoje alternative – GIMP postaje sve veći konkurent Photoshopu, OpenOffice.org osvaja tržište kancelarijskih paketa, a sve veći broj igara je moguće pokrenuti na Transgamingovom emulatoru Cedega (emulator Wine sa DirectX podrškom), a ima i portovanih native igara.

Sigurnost je još jedna prednost slobodnog sistema. Firewall je ugrađen u jezgro operativnog sistema i potrebno je samo definisati pravila (ne postoji potreba za posebnim firewall programima). Broj virusa napravljen za GNU/Linux je zanemarljivo mali, a oni su „upotrebljivi” samo na starijim verzijama Linux kernela.

Ono čime su obuzeti open-source korisnici ogleda se u velikom broju volonterskih projekata za razvoj programa, prevođenju aplikacija na druge jezike, radu na dokumentaciji nekog programa ili na održavanju Web servisa. Jedan od trenutno aktivnih domaćih projekata jeste http://prevod.org u okviru kojeg se veoma uspešno radi na prevodu GNOME okruženja (priprema se prevod za verziju 2.12).

Na kraju objašnjenja osnovnih razlika možemo vam skrenuti pažnju na prateći softver za GNU/Linux i Windows operativne sisteme koji se razlikuje u ceni i kvalitetu. U većini slučajeva softver za GNU/Linux za kućnu upotrebu, naučna istraživanja i sve sem komercijalnog korišćenja u firmama (a ponekad i tada) apsolutno je besplatan. Nema reklama, probnih perioda i potrebe za plaćanjem licence za korišćenje. Kvalitet aplikacija se vremenom eksponencijalno poboljšava, greške u programima nestaju, ugrađuju se nove funkcije, a softver radi brže i bolje. S druge strane, aplikacije za Windows su uglavnom komercijalne, često „obogaćene” reklamama i spyware dodacima, te su ograničene probnim periodima i potrebno je platiti licencu za njihovo legalno korišćenje. Uglavnom su zatvorenog tipa pa ispravljanje grešaka zavisi samo od kompanije koja aplikaciju razvija, a na korisnicima je da igraju ulogu „neplaćenih beta testera”.

Instalacija

Kako se GNU/Linux distribucije međusobno razlikuju, ni proces instalacije najčešće nije isti. Ono što je svima zajedničko jeste to što su potrebne najmanje dve particije na disku. Kao što smo već istakli, neke distribucije mogu se pokretati samo sa CD medija, čak i bez hard diska u računaru.


(klik za uvećanje: JPEG, 33 KB)
Za particionisanje diska uvek preporučujemo slobodan softver (kao što su konzolni fdisk i cfdisk ili grafički GNU PartEd). Ukoliko je neophodna promena veličine NTFS particija (ako već imate instaliran Windows), onda je poželjnije koristiti PowerQuest PartitionMagic 8.0. (O kohabitaciji više operativnih sistema na jednom računaru pisali smo u SK 5/2005.)

Napravite logičku particiju veličine najmanje 2 GB (za neke distribucije je minimum 5 GB), a tip fajl-sistema postavite na Linux ext3. Za podešavanje swap particionog prostora potrebno je izabrati istoimeni tip i takođe logičku particiju veličine oko 500 MB. To je sve što vam je za sada potrebno. Sve novije distribucije su podrazumevano bootabilne tako da nema potrebe praviti StartUp disketu. Instalacija svake distribucije je priča za sebe, pa je pre same instalacije GNU/ Linux sistema poželjno pročitati datoteke README i INSTALL koje se obično nalaze u korenskom direktorijumu prvog instalacionog diska, a u njima je detaljno opisan postupak instalacije te distribucije.

Ono što vas može zbuniti pri prvoj instalaciji jeste određivanje Mount Pointa za root. Ovde nije reč o direktorijumu za administratora sistema /root, već o lokaciji korenskog direktorijuma „/” u kojem se nalazi kompletna struktura operativnog sistema.


(klik za uvećanje: JPEG, 31 KB)
Bitno je i da znate da su GNU/Linux particije potpuno nezavisne od FAT32 i NTFS particija tako da ne može doći ni do kakvih kolizija datoteka ovih različitih sistema. I pored toga, iz GNU/Linuxa je moguće videti i koristiti Windows particije, ali podrazumevano nije moguće pisati po NTFS particijama (razlog se valjda sam nameće), dok se iz Windowsa uz korišćenje dodatnih programa može samo čitati sa GNU/Linux particija.

Detaljan postupak instalacije distribucije Slackware 10.1 opisali smo u prošlom broju.

Linux na Internetu

Za GNU zajednicu je karakteristična velika baza podrške na Internetu. Na adresi www.linux.org možete naći osnovne podatke o projektu, popis distribucija, dodatne aplikacije, knjige, kurseve, vesti iz open-source sveta i drugo. Na adresi www.distrowatch.org nalazi se često ažurirani spisak distribucija sa uporednim pregledom paketa koji se nalaze u njima i adresama sa kojih se mogu preuzeti ili kupiti instalacioni diskovi. Sledi domaći sajt www.linux.rs koji obiluje vestima, uputstvima, dokumentacijom, a možete se priključiti i dopisnom društvu. Indeks GNU/Linux sadržaja se nalazi na specijalizovanoj Google stranici www.google.com/ linux. Popis velikog broja aplikacija svakodnevno se ažurira na adresama freshmeat.net, kde-apps.org i gnome-files.org, dok su izvori open-source projekata sourceforge.net i savannah.nongnu.org.

• • •

Ako želite da osetite slobodu i snagu pri upotrebi računara, pa čak i da se zapanjite brzinom svoje mašine koja je po vašim shvatanjima „troma”, preporučujemo da za početak pokušate sa dual bootom, to jest korišćenjem Windowsa i GNU/Linuxa na istoj mašini. Instalacija GNU/Linuxa više nije komplikovana kao nekada, za privikavanje treba izdvojiti dosta vremena, ali, verujte nam, GNU/Linux je zaista vredan truda.


Izvor:
http://www.sk.rs/2005/08/skse02.html


znam da postoji ova tema i da se vodi diskusija ali ovo bi dobro doslo kao clanak

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kao sto mozete primetiti, danas sam se prvi put susreo sa linux-om i trebace mi malo vremena da se snadjem u novom okruzenju. Evo da dam jedan tekst koji je i meni pomogao.

KNOPPIX-FAQ-HR

Ovaj FAQ nije identican s KNOPPIX-FAQ-EN.txt,
niti je prijevod bilo kojeg odgovarajuceg FAQ-a
koji se može naci na Internetu, nego je raden
s namjerom da pomogne novopecenim KNOPPIX
korisnicima koji razumiju hrvatski jezik
uzevši u obzir njihove specificne potrebe.
Sadrži i neke trikove, koji se ne mogu naci drugdje

PITANJA:

1 što je KNOPPIX?
1.1 Tko je zacetnik projekta KNOPPIX?
2 Koliko košta KNOPPIX i kako do njega doci?
3 Kako snimiti iso-image na CD?
3.1 Kako cijeli Linux može stati na samo jedan CD?
4 Kako pokrenuti KNOPPIX direktno s CD-a?
4.1 Kako pokrenuti KNOPPIX kombinacijom diskete i CD-a?
4.2 Kako ipak pokrenuti KNOPPIX, ako sav hardver nije podržan?
5 Kako konfigurirati ostali hardver?
6 Kako trajno instalirati KNOPPIX na racunalo?
6.1 Kako podesiti LILO?
6.2 Kud su nestali alati za konfiguriranje (Knoppix Tools)?
7 Kako podesiti hrv. slova u konzoli?
8 Kako podesiti hrv. slova u KDE-u?
9 Kako podesiti miša s kotacicem u konzoli?
10 Kako podesiti miša s kotacicem u KDE-u?
11 Kako se spojiti na Internet od kuce?
12 Kako podesiti fstab?
13 Kako nadograditi instalirani KNOPPIX?
14 Gdje naci više informacija o KNOPPIX-u?
15 Kako kontaktirati autora ovog FAQ-a?

ODGOVORI:

1 što je KNOPPIX?

KNOPPIX je trenutno najbolja distribucija Linuxa - EOD:^)
Može se pokrenuti "bez instalacije" tj. direktno s CD-a.
Pri tome prepoznaje vecinu hardvera (graf.i zvucne kartice
SCSI diskove itd). Idealno za isprobavanje Linuxa odnosno
podobnosti konfiguracije za Linux. Prema želji može se
instalirati i trajno na tvrdi disk, pri cemu postaje
cistokrvni Debian Linux, koji se, uz dužan oprez, može s 'apt-get upgrade'
automatski s Interneta nadopuniti najsvježijim softverom.
KNOPPIX može poslužiti kao tzv. Rescue-System i alat za
sigurnosno skaniranje vec instaliranog, uvjetno receno,
bilo kojeg instaliranog OS-a.
Ukratko KNOPPIX je Debian Linux koji sam prepoznaje hardver,
a ima najmocniji postojeci paketni sustav - .deb, i
alat za nadogadnju apt, pomocu
kojeg se može automatski nadograditi a da se ne
naruše medusobne ovisnosti instaliranog softvera.
Uz KNOPPIX cete dobiti i posljednju verziju grafickog
sucelja, KDE, Gnome ili sl.

1.1 Tko je zacetnik projekta KNOPPIX?

Zacetnik projekta KNOPPIX je Nijemac dipl. inž. Klaus Knopper.
URL njegove web-stranice je: www.knopper.net

2 Koliko košta KNOPPIX i kako do njega doci?

KNOPPIX je besplatan, tocnije - softver od kojeg je sastavljena ova
distribucija podliježe tzv. GNU/Linux licenci, ako nije za pojedine
softverske pakete drugacije naznaceno.

Najjednostavnije je doci do KNOPPIX-a putem brze internet veze.
Skidanje od kuce modemom se ne isplati
jer bi trajalo dva dana (tocnije ~36 sati!).
Na vama je ako želite eksperimentirati s wgetom
pa da vam se u pozadini skida u toku nekoliko dana
dok rabite Internet i za nešto drugo.
Treba s neke od popisanih lokacija na internetu putem ftp ili http
protokola skinuti tzv. iso-image i snimiti na CD.
Prije skidanja iso-imagea, provjerite imate li slobodno bar
750 MB na disku!
Na URL-adresi http://www.knopper.net/knoppix/ nalazi se tabela
s lokacijama s kojih se može skinuti iso-image KNOPPIX-a.
Imena iso-image datoteka su smislena, primjer:
KNOPPIX_V3.2-2003-03-23-EN.iso
V3.2 oznacava verziju KNOPPIX-a,2003-03-23 je datum izdanja,
a sufiks EN oznacava englesku (tj. internacionalnu),
a DE njemacku verziju.
Pored iso-imagea (s ekstenzijom .iso) potrebno je skinuti i
istoimenu .md5 datoteku (s ekstenzijom .md5), koja služi za kontrolu.

3 Kako snimiti iso-image na CD?

Prvo je potrebno izvršiti kontrolu ispravnosti skinute datoteke,
da nebi upropastili CD "prženjem" datoteke koja je evtl. pogubila
dijelove u toku prijenosa.
Ako ste npr. skinuli datoteku iz gornjeg primjera onda utipkate
na linux (odnosno unix) prompt:
md5sum KNOPPIX_V3.2-2003-03-23-EN.iso
Ako je iso-datoteka ispravna pojavit ce se nakon minutu-dvije string
(u ovom slucaju a694116ceede3238a6f9a85730977b8b) koji odgovara
stringu upisanom u istoimenoj .md5 datoteci.
Ako Koristite Windowse (TM) onda programcic za kontrolu
.md5 sume možete skinuti s lokacije:
http://www.toast442.org/md5gui.shtml
Samo snimanje ("prženje") iso-imagea na CD može se obaviti
iz Linuxa ili iz Windowsa. No prije toga potrebno je upozoriti
da treba uzeti CD s najmanje 700 MB kapaciteta. (Ako je iso-datoteka
i nešto veca od 700MB stat ce na takav CD, jer jedan MB iznosi zapravo
1024 a ne okruglo 1000 KB) Izbjegavati tzv. noname CD-ove, a preporuca
se u najmanju ruku za pocetak uzeti 700 MB RW-CD, koji su nešto skuplji
(oko 10 Kn) pa ako pode po zlu, može se obrisati i ponovo snimiti,
odnosno isti CD koristiti za iduce verzije KNOPPIX-a koje izlaze
u nepravilnoj frekvenciji prosjecno svakog mjeseca.
U linuxu prvo odrediti "na kojem je deviceu pržilica" s
naredbom:
cdrecord -scanbus
pa ako je dobijete da je device npr. 0,0,0 pržite s naredbom
(ovo je samo primjer):
cdrecord dev=0,0,0 speed=4 KNOPPIX_V3.2-2003-03-23-EN.iso
Ovo gore radi odlicno, a evo varijante koju koristi gosp. Knopper:
cdrecord -v -dao -eject speed=8 dev=0,3,0 -pad padsize=64s $1
Snimanje s komandne linije, kao u gornjem primjeru je najsigurnije,
ali vam nitko ne brani da snimate i iz grafickog sucelja programima
k3b ili xcdroast i slicnim. U Windowsima je moguce snimati iso-image
npr. s programom Nero (treba izaci iz Wizarda ako se automatski
pokrece i iz menia 'File' odabrati 'Burn Image' i ponuditi
KNOPPIX_V3.2-2003-03-23-EN.iso ili kako se vec zove iso-image).

3.1 Kako cijeli Linux može stati na samo jedan CD?

Zahvaljujuci transparentnoj kompresiji na jednom KNOPPIX CD-u
smješteno je do 2 GB upotrebljivih podataka! Dekompresija se
pri pokretanju Linuxa s CD-a vrši "on-the-fly" tako da se
ne primijeti znatnije usporenje "podizanja" sustava (cloop
real-time decompression). Tako na jednoj srednjoj konfiguraciji
i uz istovremeno prepoznavanje hardvera dizanje Linuxa s CD-a
do u KDE graficko sucelje ne traje više od 2-3 minute.

4 Kako pokrenuti KNOPPIX direktno s CD-a?

Zahvaljujuci primjeni El-Torito standarda, KNOPPIX Linux moguce je
"bootati" direktno s CD-a. Na vecini modernih racunala u BIOS-u
je moguce podesiti da se racunalo "boota" tj. OS podiže direktno
s CD-a. Na starijim racunalima gdje to nije moguce koristi se
kombinacija diskete i CD-a.

4.1 Kako pokrenuti KNOPPIX kombinacijom diskete i CD-a?

Ako KNOPPIX nije moguce dignuti direktno s CD-a, treba
s programcicem rawrite2.exe koji se nalazi na KNOPPIX CD-u
u direktoriju KNOPPIX napraviti disketu uz pomoc koje ce
se knopix moci ucitati s CD-a.

4.2 Kako ipak pokrenuti KNOPPIX, ako sav hardver nije podržan?

Prilikom dizanja s CD, KNOPPIX ce automatski prepoznavati
hardver koji imate u racunalu (npr. SCSI diskove, mrežnu karticu,
graficku i zvucnu karticu). Ako neki dio hardvera ne prepozna
potpuno, pokušat ce koristiti genericke tj. podrazumijevane
postavke. Vjerojatnost da vam KNOPPIX ipak "proradi" u tom slucaju
prema rijecima gosp. Knoppera iznosi i više od 95%.
Neke postavke prilikom podizanja sustava, možete i forsirati
koristeci tzv. CHEATCODES, koje treba otipkati kad se diže
linux i pojavi se 'boot:' na ekranu (ispis mogucih Cheatcodes
naredbi u tom trenutku dobijete tipkom F2).
Kompletan ispis CHEATCODES naredbi može se naci na istom mjestu
odakle ste prenijeli KNOPPIX iso-image, a datoteka se zove:
knoppix-cheatcodes.txt.
Korisne cheatcode naredbe su npr:
knoppix whealmouse (omogucava upotrebu kotacica na mišu)
knoppix xserver=XF86_SVGA (odabire standarnu SVGA video karticu)
Ovo drugo pokatkad korisno posluži, ako bi vam slova u KDE-u
izgledala mikroskopski mala (slucaj s nekim GeForce karticama)).

5 Kako konfigurirati ostali hardver?

Kad se KNOPPIX digne u graficko sucelje npr. u KDE ostali
hardver, npr. tiskalo (pisac), modem, mrežnu karticu itd.
moguce je konfigurirati i naknadno, tako da u KDE meniu
nadete direktorij KNOPPIX i tamo odaberete odgovarajuci
pod-meni u kojem se nalaze potrebni alati za konfiguriranje.

6 Kako trajno instalirati KNOPPIX na racunalo?

Za trajnu instalaciju KNOPPIX-a na tvrdi disk potrebno je pokrenuti
skriptu za instalaciju tako da u terminalskom prozoru utipkate
naredbu:
sudo /usr/local/bin/knx-hdinstall i slijedite upute.
Jasno da to možete raditi samo ako ste 100% sigurni u sebe i svoje
znanje ;-)

6.1 Kako podesiti LILO?

Prilikom instalacije KNOPPIX-a na tvrdi disk, pružit ce vam
se mogucnost da instalirate i LILO (LInux LOader). Tu ima jedna
finesa: podrazumijevano ce vam se LILO instalirati u MBR onog
diska na kojem je linux. Vjerovatno necete moci podici
sustav, ako imate dual-boot tj kombinaciju Windowsa i Linuxa na
istom racunalu, a gdje svaki OS ima svoj disk. Podignite
KNOPPIX s diskete, koju ste napravili za vrijeme instalacije
i u /etc/lilo.conf prepravite redak:
boot=/dev/hdc
u
boot=/dev/hda
i ukucajte:
lilo
pa ce vam se iduci put racunalo dizati s prvog diska (to bi trebali
uraditi kada su vam na prvom disku Windowsi).
BTW U lilo.conf treba vam stajati i redak u kojem piše:
prompt
da bi vam se kod dizanja OS-a pojavio LILO izbornik.

6.2 Kud su nestali alati za konfiguriranje (Knoppix Tools)?

Kada instalirate KNOPPIX na tvrdi disk primijetit cete da je iz
KDE menia nestao direktorij KNOPPIX, u kojem su se nalazili
alati za konfiguriranje tiskala (printera), mreže, X-a itd
Kud su nestali ti tako potrebni alati?
Nisu nestali prisutni su, jedino ih sada morate evtl. kao root
pozivati iz prozora konzole njihovim imenima:
hwsetup (ime kaže)
mkxf86config (konfiguracija X-servera)
netcardconfig (podešavanje mrežne kartice)
cupsconfig (podešavanje tiskala)
isdn-config (podešavanje ISDN-kartice)

6 Kako podesiti hrv. slova u konzoli?

Ima više nacina. Meni se osobno najviše svida ovaj da se u .profile
datoteku u maticnom direktoriju svakog korisnika (pa i root-a)
upiše nešto kao:
consolechars --acm=iso02 --font=lat2u-16
a u datoteku /etc/init.d/keymap.sh umjesto stringa:
loadkeys /usr/share/keymaps/i386/qwerty/us.kmap.gz
upiše string:
loadkeys /usr/share/keymaps/i386/qwertz/croat.kmap.gz
pa cete nakon reboota imati hrvatska slova u konzoli.
Da bi hrv. znakove u konzoli imali i svi iduci korisnici
potrebno je niz:
consolechars --acm=iso02 --font=lat2u-16
upisati u datoteku /etc/skel/.profile.


7 Kako podesiti hrv. slova u KDE-u?

Vrlo jednostavno:
Kliknite mišom na slicicu Control Center potom u Index-u
na Peripherals i Keyboard.U layout-u ukljucite:
Enable keyboard layouts i podesite Primary Layout Croatian.
Ukljucite Croatian i ispod toga u Additional layouts, te
ukljucite kad ste vec kod toga i ostale
tipkovnice (recimo US English i/ili njemacku) i druge koje
ce vam zatrebati. Korisno ukljuciti i slovensku, jer nažalost
u KDE 3.1.1 znakovi na hrvatskoj tipkovnici '_' i '-' nisu više
tamo gdje bi trebali biti.Ako niste lijeni možete i popraviti
hrvatsku tipkovnicu da prikaže '_' i '-' gdje treba tako da
u datoteku /usr/lib/X11/xkb/symbols/pc/hr nakon 35. redka
kao root utipkate slijedece:
key <AB10> { [ minus, underscore, dead_belowdot, dead_abovedot ] };
pa necete morati rabiti bosansku ili slovensku tipkovnicu.

Još u istom pomenutom Index-u kliknite na Personalization i u
Country & Language pod Locale odaberite Croatia i kliknite
na Apply u dnu prozora. I to je to. Imat cete hrv. slova
u Kate editoru, Kedit itd. pa i u Open Office-u ako odaberete
odg. font (npr. Times). U Kmail-u, KNode-u i Konqueroru treba
podesiti Charset na iso8859-2 pa cete imati i tamo.

8 Kako podesiti miša s kotacicem u konzoli?

Ako nema, treba napraviti datoteku gpm.conf u direktoriju /etc
u nju treba upisati slijedece:
device=/dev/psaux
responsivness=
repeat_type=raw
type=imps2
nadalje treba kao root napraviti slijedeci simbolicki link:
ln -s /etc/init.d/gpm /etc/rc5.d/S91gpm
Ovaj nacin je isproban i funkcionira za PS/2 miševe s
kotacicem kao što su Microsoft Intelli Mouse i Genius
Netscroll Optical Mouse.

9 Kako podesiti miša s kotacicem u X-ima?

U /etc/X11/XF86Config-4 (ili koji vec imate) trebate imati upisano
u sekciji Section "ServerLayout" slijedece
InputDevice "Mouse0" "CorePointer"
Zatim brišete sve ostale "Input Device" sekcije u kojima se spominje miš
a ukopirate umjesto njih slijedecu:
Section "InputDevice"
Identifier "Mouse0"
Driver "mouse"
Option "Device" "/dev/gpmdata"
Option "SendCoreEvents" "true"
Option "Protocol" "IMPS/2"
Option "ZAxisMapping" "4 5"
Option "Buttons" "5"
EndSection
Ovaj nacin je isproban i funkcionira za PS/2 miševe s
kotacicem kao što su Microsoft Intelli Mouse i Genius
Netscroll Optical Mouse. U kombinaciji s procedurom u tocki 8
radit ce vam miš bez problema i u konzoli i u X-ima
(tj. works for me)

11 Kako se spojiti na Internet od kuce?

Primjer imate ASUS ISDN-karticu i želite se spojiti
na Internet od kuce.
Ako ste podigli KNOPPIX s CD-a otidite iz grafickog sucelja
u izbornik KNOPPIX i tamo pokrenite program isdn-config (ili
otipkajte u prozoru konzole od roota:
isdn-config
ako ste KNOPPIX instalirali na tvrdi disk)
U prozoru koji se pojavi unesite podatke o vašem provajderu,
a medu opcijama za hardver ukljucite 'Enable ISDN card'.
Desno od toga izaberite karticu koju imate. Za ASUS kartice
odaberite 'HFC-2BS0 based' ili 'W6692 based' vec prema
tome koji cip kartica ima.
Da biste uspostavili vezu morate prvo u izborniku 'Provider'
kliknuti mišem na ime vašeg provajdera, potom se prebaciti u
izbornik 'Dial', tu kliknuti na 'Start' potom na 'Connect'.
Veza se spušta kliknuvši na 'Hangup' i 'Stop'.

12 Kako podesiti fstab?

Da bi root i korisnici mogli koristiti periferne uredaje kao
što su CD-ROM, tvrdi diskovi, paralelni zip uredaj i slicno,
potrebno je napraviti neke unose u datoteku /etc/fstab.
Evo primjera sadržaja te datoteke, pokušajte se snaci ;--)

# /etc/fstab: filesystem table.
#
# filesystem mountpoint type options dump pass
/dev/hdc3 / ext3 defaults,errors=remount-ro 0 1
/dev/hdc2 none swap sw 0 0
proc /proc proc defaults 0 0
/dev/fd0 /floppy vfat defaults,user,noauto,showexec,umask=022 0 0
/dev/cdrom /cdrom iso9660 defaults,ro,user,noexec,noauto 0 0
# partitions found by Knoppix
#/dev/hdc3 /mnt/hdc3 ext3 noauto,users,exec 0 0
/dev/hda1 /Windows vfat noauto,users,exec,umask=000,uid=knoppix,gid=knoppix 0 0
/dev/sda1 /zip ext2 noauto,rw,user,nosuid,sync
/dev/sda4 /Zip vfat noauto,rw,user,nosuid,sync,mode=0777
/dev/scd1 /TEAC iso9660 defaults,ro,user,noexec,noauto 0 0

Primjedba: Paralelni ZIP uredaj u navedenom primjeru može koristiti
dva datotecna sustava vfat i ext2 (direktoriji Zip i zip)
Ako imate takav uredaj, ne zaboravite na kraju datoteke /etc/modules
dopisati:
ppa

Vjerojatno cete zaželjeti pristup disketnim i CD uredajima direktno
s graf. sucelja. U KDE-u kliknite desnim gumbom miša bilo-gdje
na zorniku (desktopu, ekranu) i odaberite 'Create New' gdje možete
odabrati uredaj i dati mu ime.Napomena: Ovo možete uraditi tek
kada ste uredili /etc/fstab, jer se za graf. sucelje podaci
cupaju od tamo.

13 Kako nadograditi instalirani KNOPPIX?

Kao i Debian s pomocu dselect ili apt dogradujete programe,
s apt-get update obnavljate listu dostupnih ("programskih paketa"),
odnosno apt-get upgrade dogradujete novije inacice.
Kompletni apt-get upgrade (bez imena paketa)
ne smijete raditi kao pocetnik, jer se
dogadjalo da ljudi umjesto nadogradnje
"ociste" KDE s diska.
Postoji odlicno graficko sucelje za apt, a zove se
synaptic. Instalirate ga da u prozoru konzole ukucate kao root:
apt-get install synaptic (naravno morate biti na Svemreži za to vrijeme).

14 Gdje naci više informacija o KNOPPIX-u?

Najvažnije mjesto gdje možete naci više informacija o KNOPPIX-u je
http://www.knoppix.net/
Tu su medu ostalim i razni drugi FAQ-ovi (odgovori na ucestalo
postavljana pitanja) u vezi s KNOPPIX-om. Drugo važno mjesto je
tzv. mailing lista (na koju se možete i sami besplatno "pretplatiti"),
pa vam poruke s liste stižu elektronskom poštom.
Na toj listi se javlja redovito glavom i bradom i sam "otac" KNOPPIX-a
Klaus Knopper, a dresa arhive dosadašnjih poruka je na:
http://mailman.linuxtag.org/pipermail/debian-knoppix/
Istina ova lista nije uglavnom mjesto za cistokrvne pocetnike.
Nadalje važno mjesto gdje se uvijek može vidjeti koje verzije programa
najnoviji KNOPPIX "troši" je na adresi:
http://www.distrowatch.com/table.php?distribution=knoppix

15 Kako kontaktirati autora ovog FAQ-a?

E-mail za kontakt s autorom je lcavara@zg.tel.hrREMOVE_THIS.
Potrebno je iz E-mail adrese ukloniti REMOVE_THIS.

--------------------------------------------------------------

Ova verzija FAQ-a nosi nadnevak 26.lipnja, 2003.
Najsvježija inacica kao i uvijek na: jagor.srce.hr/~lcavara

--------------------------------------------------------------
izvor