RECI

13

RECI

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

MAGLA


Ne vidim ništa!
Svuda oko mene je magla,
gusta magla zbog koje moje oči gube smisao postojanja.
Pokušavam da nađem put ali ne uspevam,
noge mi upadaju u blato ili ko zna šta.
Dok koračam susrećem ljude,
ne vidim im lica.
Čujem kako se neki od njih smeju,
kao da sam u tom smehu prepoznao neke glase,
počinjem i ja da se smejem dok prilazim jednom od njih
i pre nego što izustim pozdrav olakšanja
vidim da san pogrešio,
tek me je dovoljna blizina uverila ta je to stranac.
Ubrzanim koracima se udaljavam,
želim da pobegnem što dalje.
Padam!
Ljudi i dalje idu pored mene ne obraćajući pažnju.
Dok pokušavam da ustanem
primećujem kako mi jedna osoba ubrzano prilazi.
Od pokreta njegovih ruku
urođeni strah me nagoni na samoodbranu.
Iznenađenje koje se javilo
pri shvatanju njegove namere
da mi pomogne da ustanem
nadjačava osećaj neverovanja u nepoznato…
Tajanstveni pomagač odlazi svojim putem.
Nastavljam da idem,
mada ne znam ni kuda.
Možda je najbolje da pratim nekog?!
Nasumice odabiram jednu siluetu i krećem za njom.
Idem satima i satima
ali oko mene i dalje sve je isto.
Stajem!
Sve je kao i kada sam prvi put upao u ovu maglu…
Ima li uopšte izlaza?
Neko me zove.
Okrećem se oko sebe.
Ne vidim ništa.
Opet čujem isti glas.
Ne mogu razaznati odakle dopire.
Prestaje da zove.
Osećam olakšanje.
Čujem korake…
Gledam gde bih se sakrio.
A možda me I ne primeti od ovolike magle!?
Koraci su sve bliži i brojniji.
Možda je među njima neko koga znam.
Čekam!
Prolaze pored mene.
Poneko me zakači ramenom.
Učvršćujem stav.
Hoće li ikada proći!?
Odjednom vidim grupu poznatih lica.
Prilazim im I počinjem razgovor,
gledaju me čudno.
Prave se da me ne poznaju.
Prekidam priču
Pažljivo ih posmatram I zadubljujem se u njihova lica.
To nisu oni koji sam mislio da jesu.
Prokleta magla!
Opet me je prevarila.
Obećavam sebi da se to više neće dogoditi.
Sve manje nade da cu naci ikoga ko me poznaje,
I sve vise slutnji da cu sam traziti izlaz iz ove magle.
Nastavljam svojim putem
dok oko mene I dalje prolaze lica koja mi samo deluju blisko…


april 2011



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

ILUZIJA JAVE


Da ti napišem pesmu,
pesmu dostojne lepote tvoje,
trebale bi mi reči još nijednom nerečene,
čiste i neukaljane,
kao i moj san o tebi...

Da ti napišem pesmu
u kojoj bih opevao žudnju za tvojom prisutnošću
trebalo bi mi srce nevino i netaknuto
u kojem nijedan otkucaj nije bio sujeta...

Da ti napišem pesmu
kojom bih pretočio najblaženiji san koji je ikada sanjan
trebao bi mi jastuk satkan rukom anđela...

Da ti napišem pesmu
u kojoj ću te grliti i držati u naručju
trebale bi mi ruke koje nikada nikoga dodirnule nisu...

Da ti napišem pesmu
gde bih spojio sve stihove ikada stvorene
o čarima lepšega pola,
a koji bi bili tek jedan tvoj odraz,
trebalo bi mi vreme mnogo duže od postanka sveta...

Da ti napišem pesmu
Mnogo toga bi mi trebalo,
Nemogućeg i nestvarnog,
a da te osmehom pijem
dovoljno mi je samo što znam da postojiš...


april 2011



offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

VOLIM TE


Volim te!
I posle ovoga ništa više ne bih trebao reći.
Volim te.
Ta već tako izlizana fraza
kojom se najviše koriste ono koji je najmanje zaslužuju.
Ja te ne volim na taj način.
A opet te volim.
Da li da umesto te dve reči
upotrebim neku novu?
Na primer,
na primer neku kao morski vazduh?
„Morski vazduh!“
Ne. Glupo zvuči.
Možda bolje lopata?
Ovo mi baš i ne ide.
Najbolje da do kraja više i ne kazujem da te volim.
A volim te!
Želim da si pored mene svaki dan.
Svaki minut, svaki tren...
Da te u prisutstvu sanjam...
Želim da budeš prvo što ću videti kada otvorim oči.
Kada bih ti mogao slušati otkucaje života!
A dohvatiti mesec je lako.
Samo treba ispružiti ruku.
Voli...
Moram se suzdržati!
I da li svaki put izgovorenim osećajem
uvećavam isti?
Da je tako,
te dve reči bi bile jedino sto bih govorio.
A možda ti ja sve to i govorim...
Pokretom.
Pogledom.
Svakim uzdahom.
Ćutnjom...
Promeniću li štogod
Umnožavajući im brojnost,
čiju smisao spoznadoh tek s tvojim upoznavanjem?
Možda zabludu!
Istina ce uvek ostati neprikosoveni
vladar moga srca.
Čak i ako ponekad posumnjaš
da te...
...
Ja znam da nije dobro olako menjati mišljenja.
Da ne valja kada se reč pogazi.
Rizikujući da budem puki vojnik
koji će po zapovesti rutine izgovarati reči,
ja moram...
želim...
trebam...
da ti kažem.
Volim te...


septembar 2011

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

DEVOJKA SA SNENIM OČIMA


Sećam se kada sam prvi put uhvatio tvoj pogled…
Davno, davno je to bilo.
A još uvek sam zaslepljen od njega...
Sećam se tvog prvog pitanja,
I odgovora: „Jedan od mnogih…“
Voleo bih da sam jedini.
Ti si san bez kojeg ne umem.
Sveobuhvatni nagon moga bića.

„Ljubav“ većinskog shvatanja meni je odvratna.
Sebična borba za prisvajanjem.
Potreba kamuflirana u „Volim te“!
Da li je ona njegova ili on njen!?

Sve i da hoću ne mogu!
A neću!

Napolju je prelepo veče.
Mesec kao da je zamenio sunce.
Smeše mi se zvezde.
Prolece...
Povetarac me oblači toplinom.
Lažem!
Tmurna jesenja noć!
Oblaci prekrili nebo!
Čuje se vetar kako grmi!
Vazduh koji ledi!

Dva i dva će uvek biti četri (četiri).
Osim ako se ne oduzimaju.
Ili dele.
A ako je tako,
zašto onda nema nikog u praznoj sobi?
Zašto je crna mačka prešla put?
Šta da je put zamenila njiva?

Nisam izgubio smisao o čemu sam pisao.

Razlog našeg nerazumevanja leži u očekivanjima kojima težimo.
Verovanje sagrađeno na pogrešnom shvatanju.
Reči koje ti šaljem mi pružaju satisfakciju.
Beskrupulozna sredstva da bi se došlo do cilja.

Ono što neko zove srećom
za drugog je normalno stanje stvari.
Što je za nekog sudbina,
za drugog je svesnost postupaka ljudi oko njega.
A ništa nije normalno.

Da li ću sutra znati zašto sam sve ovo pisao?
Da li ću poželeti nešto promeniti?
Da li sam nešto promenio?
Redosled stvari može li uticati na splet događaja?
Ima li nade?
Ograničenost ljudskog uma!

A znam o čemu pišem.
O sebi!

Šta god da novo naučim
ili zaboravim.
Tu si ti.
U mojim lažima.
U mojoj istini.
U odgovorima koji me napadaju pitanjima.

Mogu razumeti smeh onih koji čitaju sve ovo.
I to me ne dotiče.
Svemir je beskonačan.
Tragikomičnost!
Lakomislenos pri donošenju odluka.
Površnos(t).
Zabluda
Ništa nije onako kao što izgleda.
Vreme leči.
Nijedan ti san ravan nije.
Savršenost moje nesavršene želje...


novembar 2010

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

ZNAŠ LI...


Znaš li...
A za to ti nisu potrebne reči
iz pročitanih knjiga.
Niti razum logike stvari.
Ne trebaju ti čak ni
minuti samoće da razmisliš o svemu...
Znaš li...
Iako su slutnje prekrile moje srce
u tamne pokrove.
Iako i nisam zasluzan da znaš.
Da li znaš...
Nisam se umeo izboriti.
Nisam znao šta uraditi.
Šta je ispravno.
Pokušavam opravdati sebe.
Postupke svoje.
Znaš li...
I da li stvarno nije bitno?
I da li više nema veze?
i da li zbilja sad je kraj?
Znaš li...
Ono što si morala znati.
Ono poslednje što htedoh reći.
Da li znaš da mi trebaš.


septembar 2011

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

ČEKAJUĆI...


Čekajući,
on nije hteo da prihvati realnost.
Takva mu nije trebala.

Osećajući
svakim otkucajem srca,
svakim dahom svoje želje,
predavao se nečem lepšem…

Gluv i slep
za sve što se oko njega zbiva,
nezainteresovan za drugo,
ono što ona donosi
spajao je sa svime što on gubi.

Čekajući,
nije umeo da krene i potraži je.
Jer je predosećao
da bi joj, i pored silne želje da je usreći,
samo mogao oduzeti
nešto od njenih ideala.
Strah da joj to ne sme uraditi
nadjačao je želju da kraj nje bdi.

Kada sve slutnje u jednu stanu...
Kada nada izgubi svoj smisao...
Kada sve reči u prazno odu...
Kada u čekanju potražiš sreću...


septembar 2011

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

VEČERAS


Večeras sebi dajem za pravo
da osmeh delim dok s tugom bdijem.
Da srce ovo, tajno i šašavo,
daljinom tvojom uspem da zgrijem.

Večeras sebi dopuštam, eto,
da kažem reči za tvoje uši;
da glumim sneg kada je leto,
da budem bajka tvojoj duši.

Večeras, i možda još nekad, tako,
pustiću srce u svoju glavu,
i sve mi teško pitaću lako:
šta ako ipak nisi u pravu?

Večeras dajem za pravo sebi,
jer će od svega na kraju biti
tek ova pesma što dadoh tebi,
već sutra, zbog te, sve moram skriti.


oktobar 2011

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

STISAK


Stežem šaku u pesnicu
Pokušavam time da zadržim ono što mi neumitno odlazi
Svom silnom snage stežem
Da mi je zadržati samo jedan mali deo
Malecni
Tek toliko da mi sećanje održi
A ruka boli
Neka
To nije ništa u poređenju sa bolom koji me razdire
Stežem a pitanje mi dovlači sumnju
Šta ako i uspem
Da sačuvam nepotpunost
Šta onda
Koliko će sve moje sreće buduće
Biti potpune
Snovi koliko vredni
Koliko će u nadolazećim obećanjima biti iskrenosti
Moram popustiti stisak
Za druge osmehe koji će doći
Otvoriti šaku
Kojom ću moći opet milovati
Neka nova lica...



oktobar 2011

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

. . .


Znaš li šta se dogodi u jednom beznačajnom trenutku dok trepneš.
Koliko otkucaja srca stanu,
i koliko novih začuju se.
Koliko pogleda se nađu u tom jednom trenu,
od sekunde kraćeg.
Koliko samo usana se sretnu,
Ili drhtaja prve ljubavi zaokupe celo telo.
Koliko se suza i osmeha saberu.
Koliko želja...
Koliko nada...
Koliko snova…

U tom treptaju hiljade se zvezda novih rode.
Još i više melodija zastruni dušama svakim.
Milioni dodira obaspu.
I uzdaha bezbroj...
U tom jednom trenu se nebrojano ćutni skriju,
i bola i sreće.
Imena novih progovore...
Ha hiljade slabosti i vrlina se pojave...

I jedna misao poleti ka njoj.


April 2011

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

VEROVALI ILI NE!


Za vreme rata na Filipinima,
državna zastava visila je obrnuta naopačke.
Na svetu više nema podela po mestu rođenja.
Bazu podataka s više od milijardu
primera za korišćenje reči imaju urednici
„oksfordskog rečnika engleskog jezika“.
Ljudi ne bacaju smeće na ulici.
Iako imaju šest nogu, vilinski konjici ne mogu da hodaju.
Mladi ustupaju starijima mesto u autobusu.
Da bi se proizveo barel motornog ulja
potrebno je dve tone granula katrana.
Mržnja je postala tek davno zaboravljena reč.
Ponedeljak je dan kad ima najviše
verovatnoće da se provedite na poslu.
Postali smo svesni gluposti koja nas okružuje.
Oko osam odsto ljudske DNK sastavljeno je od delića
virusa koji su svojevremeno zarazili naše pretke.
Počeli smo da uviđamo sopstvene greške...


novembar 2009

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1047 korisnika na forumu :: 32 registrovanih, 4 sakrivenih i 1011 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., airsuba, babaroga, bojank, BORUTUS, Botovac, bufanje, ccoogg123, Darkhunter, DonRumataEstorski, draganl, draggan, dragoljub11987, Georgius, gorican, HogarStrashni, Ivica1102, ivica976, kikisp, Kubovac, Magistar78, milenko crazy north, nemkea71, nenooo, Outis, Panonsky, pein, Shinobi, sickmouse, slonic_tonic, vaso1, Webb