offline
- Pridružio: 20 Maj 2007
- Poruke: 3404
|
@ DR.R
Ova tvoja priča mi stvarno pomaže da spoznam neke stvari.
Imam strah od nepoznatog, npr. prije 10-tak dana sam kačio antenu na krov zgrade, i u jednom trenutku me tako vuklo prema dolje, da sam zamalo skočio. Ne mislim ovdje na suicidium, već kao da me neko uhvati za grudi i vuče prema dolje. I to sve do trenutka kada sa zgrade nisam vidio zemlju. Dok god je nisam vidio, imao sam taj osjećaj.
Nemam potrebu da kontrolišem sve i svakoga, tj. ne kontrolišem nikoga, svakoga puštam da živi. Šalim se . Da li sam bio okružen takvim ljudima ili neznam što je posrijedi, ali od najbanalnijih sitnica, do krupnih stvari, svi su se oslanjali na mene, da ću ja da završim. "On je ozbiljan momak, on će to najbolje". Tako mi je bilo i kada sam bio klinac, svaki dogovor je išao preko mene, ista stvar je bila i u Vojsci (ali sam tu situaciju koristi tako da sam svake nedjelje išao kući ), i tako je sada na poslu. Nije da ja to tražim, već ljudi misle da mogu sve da mi povjere i da će to biti završeno. Vjeruj mi, nije da ja to tražim, čak, to strašno mrzim. E, kada dođem u situaciju da dio posla prenesem na drugoga, tada nastaju situacije da taj ne zna o tome ništa, ili polovično zna, pa kako, pa što... I tako u nedogled. Onda mi se vremenom razvio taj mehanizam da ja sam uzmem i završavam poslove, jer kako sam "živac" po naravi, i brzo planem, da ne bi sebe dovodio u tu situaciju, ja uzimam pa završavam poslove.
Što se tiče samim aviona, potpisujem činjenicu da mi je strah nastala od nečega nad čime nemam kontrolu, nad nečim što ne vidim da se dešava i sl.Činjenica je da u životu idem samo na sigurno.
Prije sam rekao da sam htio postati vojni pilot, i kako 90-91 je počelo da se "kuva", a đed mi bio oficir, rekao (naredio mi) da ne smijem da idem, "jer je dosta on krvario u ratu...". Da me tada pustio, sada bih bio poručnik ili kapetan Avijacije, tako da ovu konverzaciju ne bi ni vodili...
@Mixeloti
Hvala ti što si mi potanko sve objasnio oko samih aviona. Ipak, ti se jedini, ili jedan o rijetkih na VTD MC, koji zna šta priča o vojnoj tehnici, odnosno samim avionima.
Ima situacija pri letu da se motori maltene i ne čuju, i onda slijedi moje : "Gotovo je, gase se, nije ovo u redu...", pa opet "prorade" i sl. E, sada znam da je ovo sastavni dio leta.
Idem sada za koji dan u Gruziju, tako da ću da se naleeetim!!! Nadam se da će strah ovaj put biti kontrolisaniji. Ako to ne upali, pokušaću da se dočepam koje čašice žestokog. Možda to riješi stvar.
|