|
PITANJE
Zamisli da se u meni krije svemir,
neispitan i tajanstven
i zamisli da moras sama,
bec icije pomoci,
proci njegovim dubinama
i da ne moras svaku zvijezdu dotaknuti usnama.
Zar se po tebi
ne bi tada more razvlacilo u siroke horizonte?
Dozvoli mi da ti to priblizim
i ovako uznemirenoj pokazem,
dio obrisa samoce koje u sebi krijem.
Pozeli svemir i more
i izgubljeni vjetar sto mojom dusom luta,
iznijeti cu ih na svjetlo dana i staviti pred tebe.
Nisam mislio ovako rijecima zapoceti
vec sam odsjajem velikog trenutka
htio uzeti potrosene sate
i prikloniti ih nacetom umoru sazvijezdja.
Nemoj sada, molim te posustati,
zaplovit cemo izazvani olujom.
Mozemo, mila, nastaviti
otvoreno i smjelo pod lipom
gdje na vrhu tvog sjecanja mirisi spavaju
i pod tek izniklim jablanom
gdje se tvoja sjena odmara.
Usudis li se sada prepoznati
u ravnci planinska jutra?
Polako se oslobodi straha
i tiho i nenametljivo putuj i suti
tim cudnim osjecajem u tvojim mislima!
.......
Pozdravljam vas sve redom 
Pronasla sam ime autora ovih lijepih pjesama...
Naziva se... ZAL KOPP
|
