„U godinama borbe za žensku emancipaciju, konzervativci i tradicionalisti burno su reagovali na različite vidove afirmacije žena na društvenoj pozornici Kraljevine Jugoslavije. Jedan od njih, komediograf Branislav Nušić, učinio je to svojom komedijom "Ujež" (Udruženje jugoslovenskih emancipovanih žena), u kojoj je ismejao javni angažman žena i njihovo udruživanje.“
Ovako istoričarka Radina Vučetić-Mladenović započinje svoj članak o fenomenu ženske emancipacije i Nušićevoj komendiji o našim ženskim i muškim naravima vo vremja ono (sredina tridesetih godina 20. veka).Vreme i društveni sistemi su se promenili, generacije su se smenile, Jugoslavija je prohujala s vihorom, ali ne i tema, a još manje Nušić. Bio on „konzervativac“ ili „tradicionalista“, tek satira mu je živa i zdrava, sudeći bar po večerašnjim reakcijama beogradske publike na predstavi „Uježa“ u izvođenju leskovačkog Narodnog pozorišta. Možda se publika uželela domaće tematike, drugih vremena i „lakših“ komada, interpretativne lakoće i smeha bez zlobe u ovo post-svega doba. Njoj imponuju šarmantne dame u lepim toaletama koje dva sata vrcaju od energije i humora, suvereno vladaju na sceni, paradiraju i parodiraju, deklamuju, recituju, pevaju i tancuju. Pozorište valjda zato i postoji, radi igre i, zašto da ne, radi zabave koja razgali dušu, podstakne ljubaznost među ljudima i izmami osmehe na licima. A „pozorišni radnici“ su dobili punu salu, povremene salve smeha u toku izvođenja i na kraju dug, dug aplauz i veliki buket cveća. Potpuno zasluženo.
|