Nekoliko dopuna:
Postoje područja na Zemlji na kojima je lako, bez stručnog ispitivanja, utvrditi da li je reč o zemaljskom ili kosmičkom kamenju. To su polarne kape. Zato tragača za kamenim (aerolit) i metalnim (siderit) meteoritima i tektitima (kristali vanzemaljskog porekla) najviše ima na Antarktiku (Južni pol), Grenlandu ili područjima permafrosta (trajno zamrznuto tlo) – sever Rusije i Kanade u zimskim mesecima. Nema izgleda da se usred snežne pustinje naiđe na kamen zemaljskog porekla jer se zemljano tlo nalazi nekoliko metara ili kilometara ispod leda.
Najveće do sada poznate meteoritske gromade su pronađene kod: Hoba Vesta (blizu Grotfontejna, jugozapad Afrike) – dužina 275 cm, širina 243 cm, procenjena masa oko 59 t; Kejp Jorka (zapadna obala Grenlanda) – teži 30 883 kg; Džilina (Kina) – 1779 kg; Muong Nongua (pokrajna Saravan, Laos) – 3kg i 200g (reč je o tektitu).
Nisam upoznat sa cenom, ali kad se već u Rusiji i Americi može za par stotina dolara kupiti koska stara 70 miliona godina ili u Švajcarskoj prokrijumčarena egipatska mumija i kamene statue iz Iraka, što se ne bi mogao naći i neki kamičak.
Nije još dovoljno razjašnjeno da li meteorit (ili nešto slično), kada se pronađe, postaje privatna svojina ili svojina države ? Isti je problem i sa zakopanim (sakrivenim) dragocenostima iz srednjeg veka.
|